Objavljeno

Prisilna sterilizacija u ženskim kalifornijskim zatvorima

Nedavno otkriće da je između 2006. i 2010. godine, 148 žena sterilizirano u dvjema kalifornijskim zatvorskim institucijama primjer je duge povijesti reproduktivne nepravde i nasljeđa eugenike. Takvo zlostavljanje krši zakone, zanemaruje autonomiju pacijenta i utemeljene protokole informiranog pristanka.

U prošlosti, sterilizacija ranjivog stanovništva radi ‘ljudskog boljitka’, vršila se uz podršku vlasti i političkih elita. Međutim, prošlim i sadašnjim praksama, zajednička je pretpostavka da su neke žene zbog svoje klasne pozicije, seksualnog ponašanja ili etničkog identiteta društveno nepodobne za reprodukciju i roditeljstvo.

Neovlaštena sterilizacija žena u zatvorima je bila olakšana kombinacijom nehumanih praksi, prenapučenosti, birokratskim nedosljednostima i medicinskim zanemarivanjem. Kalifornija predvodi u kaznenoj okrutnosti, od groznih uvjeta u državnim zatvorskim jedinicama, do izloženosti zatvorenika bolestima opasnima po život i gaženju reproduktivnih prava zatvorenica.

Ohrabrujući je znak da mnoge grupe, uključujući državni zakonodavni klub žena, izražavaju ogorčenje i pitaju se kako se ovakva povreda prava mogla dogoditi u 21. stoljeću. Možda se ključni odgovori mogu pronaći u 20. stoljeću.

Kalifornija je 1909. godine provela treći državni zakon o sterilizaciji, koji je ovlastio državne institucije u provođenju reproduktivnih operacija kod “malodušnih” i “ludih” pacijenata/ica za koje se smatralo da pate od “mentalnih bolesti koje su vjerojatno naslijeđene i mogle bi se prenijeti na potomke”. U skladu s eugeničkom logikom, 20,000 tisuća pacijenata je bilo sterilizirano u Kaliforniji u više od deset institucija od 1909. do 1979. godine. Brinući se zbog podnošenja tužbi radi ove “okrutne i neobične kazne”, zakonodavci su dodali neke odredbe kod steriliziranja u državnim zatvorima, no unatoč tim restrikcijama, 600 muškaraca bilo je podvrgnuto vazektomiji u San Quentinu 1930-tih zbog zanemarivanja zakona.

U početku su muškarci u psihijatrijskim domovima su bili mete sterilizacije, no eugenika je većinom ciljala “malodušne” i “promiskuitetne” žene, uključujući one koje su imale jedno ili više djece izvan braka ili su bile seksualne prijestupnice. Uz to, primijećena je vidljiva rasna pristranost kod državnih sterilizacija i eugeničkih programa.

Kalifornija je bila najrevniji sterilizator, izvodeći 1/3 od približno 60,000 tisuća operacija koje su bile provedene u 32 države od 1907. do 1937. godine. Za razliku od drugih država u kojima su zakoni o sterilizaciji dovedeni u pitanje na sudu, Kalifornija ih se držala čak 70 godina.

Zakon je ukinut 1979. godine nakon što je oko 140 žena, uglavnom meksičkog podrijetla sterilizirano bez pristanka u USC/Los Angeles County bolnici. Od kasnih 1960-tih do ranih 1970-tih, vodeći ginekolog u toj bolnici držao se strogih uvjerenja o potrebi populacijske kontrole, koju je provodio tijekom ili odmah nakon poroda. Ponekad bi žene potpisale pristanak pod prisilom ili im pristanak uopće ne bi bio niti ponuđen. U nekim slučajevima, bilo bi im lažno rečeno da su njihovi supruzi već potpisali obrazac.

Godine 1978., deset žena, podiglo je tužbu u suradnji s Centrom za pravo i pravdu u Los Angelesu, a iako su izgubile, taj slučaj i paralelne tužbe diljem zemlje, rezultirali su novim saveznim smjernicama kod sterilizacije, uključujući period od 72 sata čekanja i zahtjeva informiranog pristanka.

Mnogi stereotipi koji su pripomogli zloupotrebi sterilizacije u 20. stoljeću postoje i danas. Doktor James Heinrich, koji je podvezivao jajovode zatvorenica, izjavio je kako je njegova praksa uštedjela novce državi budući da su njegovi nehotični pacijenti skloni imati “neželjenu djecu jer se više razmnožavaju”. Dotični ginekolog držao je i govore svom osoblju o tome “koliko se može smanjiti stopa nataliteta crnačke i meksičke populacije u okrugu Los Angeles.” Takav bezosjećajan stav vladao je i kod nadzornika 1930-tih, kada se brinulo zbog ekonomskog opterećenja od strane “defektnih”.

Vrijeme je da se prekine krug reproduktivne nepravednosti i preispita eugenička racionalizacija državnih troškova i društvenog boljitka, koji podržavaju prisilnu i neovlaštenu sterilizaciju. 21. stoljeće poziva na novo doba ljudskih prava, sankcije institucijskih propusta i zaštitu ranjive populacije. [M.Ž.] Huffington Post


Povezano