Objavljeno

Preminula sutkinja Sovjetka Režić, članica Upravnog odbora Documente

Sovjetka Režić, Izvor: Screenshot / Autor: Documenta

Jutros je u Splitu preminula Sovjetka Režić, sutkinja koja se nakon umirovljenja kroz pisanje o procesuiranju ratnih zločina i praćenje postupaka snažnije aktivirala u organizacijama za ljudska prava.

“Zahvalni smo na svemu što je učinila da bismo svi postali bolji ljudi, a Hrvatska pravna država te bolje mjesto za život svih njezinih građana”, poručili su iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću.

Sovjetka Režić rođena je 1946. godine u Metkoviću. Početak rata 90-ih zatekao ju je na mjestu sutkinje Županijskog suda u Splitu. Tada je i svjedočila čistkama u pravosuđu, kada joj je i samoj položaj na sudu bio ugrožen. Zbog neslaganja s tadašnjom dominantnom političkom praksom trpjela je pritiske i prijetnje ne samo na sudu, nego i u privatnom životu. Tako je 2005. godine, kada se kandidirala za predsjednicu Županijskog suda u Splitu, neposredno prije donošenja odluke članovima sudačkoga vijeća podijeljena anonimna kaznena prijava u kojoj se Sovjetku Režić teretilo za zlouporabu položaja i ovlasti. Time je spriječen njezin izbor. Tek 2007. godine Općinsko državno odvjetništvo u Splitu oslobodilo ju je sumnji za zlouporabu položaja i ovlasti, priopćila je Documenta.

Do umirovljenja je radila na Županijskom sudu u Splitu kao drugostupanjska sutkinja na Građanskom odjelu. Nakon umirovljenja kroz pisanje o procesuiranju ratnih zločina i praćenje postupaka snažnije se aktivirala u organizacijama za ljudska prava. Od 2016. godine bila je članica Upravnog odbora Documente.

U svom tekstu ‘Prvih 10 godina procesuiranja ratnih zločina u RH 1991-2000. g.’ zapisala je:

Razdoblje od 1991. do 2000. za pravosuđe je bilo osobito teško. Zbog strahovanja od ‘neprijatelja u svojim redovima’, ali istodobno i želje da se sačuva privid o očuvanju struke na načelima stručnosti, marljivosti i etičnosti, povlačili su se potezi u kojima je bila prikrivena namjera podjele ne samo stranaka (tužitelja, tuženika, predlagatelja, predloženika, okrivljenika, optuženika) nego i nositelja pravosudnih dužnosti, vježbenika, pa i sudskih porotnika na ‘naše’ i ‘tuđe’. Zbog toga je 90-ih godina prvo došlo do čistke među sucima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u prvom stadiju kaznenih, a zatim i građanskih, jedino prema kriteriju predvidljive prilagodljivosti služenju ‘uzvišenom’ cilju: očuvanja hrvatskog suvereniteta pa i pod cijenu nanošenja nepravdi osobama koje nisu imale sreće biti hrvatske nacionalnosti ili su pripadali krugu onih koji se nisu na vrijeme odrekli svoje partijske (komunističke) prošlosti.

***

Užasavajuća je pomisao, ma koliko rat bio nečovječan i ma kakve se sve niske strasti u njemu probude, da je i pred sudom jedan život vrjedniji od drugoga. I to samo zbog toga što se jedan zove Ante, Ivan, Franjo, a drugi Jovan, Đorđe, Milenko! Rekli bi neki: nije to ni čudno kada predsjednik najvišeg pravosudnog tijela u Republici Hrvatskoj izrijekom upućuje svoje kolege i svekoliku javnost da Hrvati nisu mogli biti počinitelji zločina u ratu, što ostrašćeni pojedinci, među kojima je nažalost bilo i nositelja pravosudne dužnosti, tumače tako da nije grijeh učiniti zlo pripadniku drugog naroda, vjere ili, naprosto, uvjerenja. Ali, treba biti optimist i vjerovati da će ozbiljna narušenost jednakosti svih građana pred zakonom u budućnosti biti eliminirana i da će sudovi u Republici Hrvatskoj u tom duhu tumačiti i primjenjivati propise.”

Cijeli tekst dostupan je online u PDF izdanju knjige iz 2014.
Procesuiranje ratnih zločina – Jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj.

Intervju sa Sovjetkom Režić možete pogledati na portalu osobnasjecanja.hr.


Povezano