Objavljeno

Plusevi i minusi Trećeg programa HTV-a nakon dvije godine emitiranja

Nakon dvije sezone emitiranja, Treći program HRT-a dobiva dobre kritike, a nedostatak dinamičnijeg vlastitog programa i koprodukcije s domaćim nezavisnim proizvođačima, problem je koji će trebati što skorije riješiti.

Komentirajući pokretanje Trećeg programa, njegov glavni urednik Dean Šoša kaže da je želio napraviti oazu za filmsku i kulturnu supkulturu i za sve razočarane dosadašnjom televizijskom ponudom, a rezultatom je u puno više stvari zadovoljan, nego nezadovoljan.

„U nikad gorim vremenima, u državi čije se političke i sve ostale elite i sve društvene vrijednosti naočigled raspadaju, vrlo mala skupina entuzijasta … pokrenula je nešto neočekivano … i ljudima koji vole kulturu život učinila zanimljivijim.“

Nenad Puhovski , komentira da su dvije godine premalo kako bi se program profilirao, međutim smatra da javnost može biti itekako zadovoljna postignutim, osobito ciklusima filmova zbog kojih su mlađi gledatelji po prvi put dobili priliku pogledati opus Ingmara Bergmana.

Međutim, ono što nedostaje su dobre, dinamične i zanimljive emisije, osobito one koje bi uređivali ljudi izvan HTV-a, dodaje Puhovski, koji samo poimanje kulture na HTV-u smatra ‘konzervativnim i tradicionalističkim’.

Nedostatak mladih, talentiranih ljudi kompenzira se nabavom od nezavisnih proizvođača, pri čemu se ističe suradnja sa studentima Akademije likovnih umjetnosti, koje se pokušava privući javnim natječajima. Javni poziv za nove formate o stripu i filozofiji, bila je tako prilika za mlade umjetnike, a isto se očekuje i od književnog formata u sklopu kojeg će se svakodnevno predstavljati nove knjige.

Problematična je i suradnja s domaćom audiovizualnom zajednicom koja se nedavno oštro pobunila protiv uvjeta suradnje s HRT-om i zatražila hitno rješavanje problema plaćanja naknade za autorska prava te rješavanje lokalnih koprodukcija od kojih je, HRT odustao.

Ipak, na Trećem u svakom slučaju mogu biti zadovoljni jer je nadmašio gledanost ostalih specijaliziranih televizijskih programa, a gledanost mu i u drugoj sezoni raste, točnije, prati ga u prosjeku 40 tisuća gledatelja.

Najgledaniji su svakako filmovi, pa je tako kultni dječji film Izgubljena olovka (1960) Fedora Škubonje pogledalo 90 tisuća gledatelja, jednako koliko i drugi dio ratnog spektakla Bitka za Moskvu (1985). Nijemi film Bustera Keatona Steamboat Bill (1928) pogledalo je 50 tisuća gledatelja, Jane Eyre (1996) 40, a Niškoristi (1982) Dinare Asanove 35 tisuća gledatelja. Natprosječnu gledanost, ostvarili su međutim vesterni poput Dobar, loš, zao (1966), Šesti čovjek (1956), Wichita (1955) i Deset odmetnika (1955), koje je pratilo preko 100 tisuća gledatelja. [M.P.] Tportal


Povezano