Novi prijedlog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, koji je pokušao biti nediskriminatorniji, posve je uspio u suprotnome: uz zagarantiranu transfobiju, budući da riječ mora biti ili o raznospolnom paru, ili o single ženi, u zakonu je prisutna i eksplicitna diskriminacija po životnom statusu. Na postupak ima pravo žena svakog životnog statusa, osim jednog: da je u vezi s drugom ženom. Lezbijke tako mogu ići na medicinski pomognutu oplodnju samo ako su single, ili ako pak lažu.
Iako se zakonski prijedlog išao mijenjati da bi uklonio drastično transfobno diskriminatornu odredbu, zabrane medicinski pomognute oplodnje osobama koje su promijenile spol, transprava nisu omogućena, ali također nisu niti regulirana jer ih se unutar ovoga oblika zakona uopće ne spominje.
Izmjena prijedloga zakona, međutim, provedena je. Do sada je u njemu doslovce postojala zabrana MPO-e za osobe koje su promijenile spol, i to pod argumentom “zaštite dobrobiti djeteta”. Do izmjene je došlo na prijedlog saborskog Odbora za ravnopravnost spolova, a spornom se paragrafu protivila i Dubravka Šimonović, članica radne skupine za izradu Zakona, upozorivši da se njime zadire u ljudska prava.
Ipak, zakon je opet ostao pun nedorečenosti koje će dakle u praksi ovisiti o pojedincima (što je uvijek najgora opcija za sistematsko provođenje zakona). Primjer, ukoliko promijeni dokumente, transmuškarac se vodi kao muškarac, a zakon je pisan za medicinski potpomognutu oplodnju žena, u onom dijelu gdje se govori o usađivanju zametaka u maternicu. Njegova partnerica će doduše moći, najvjerojatnije, tražiti donaciju sperme jer živi s partnerom koji je neplodan.
A što ako transmuškarac živi s partnerom? Ili ukoliko jednostavno želi on biti taj koji će iznijeti trudnoću? Ili je single? Za ovaj fiktivni slučaj otvaraju se dvije mogućnosti: hoće li pritom naići na transfoba ili ne, a koji će tumačiti zakon na svoju ruku.
Stoga, nitko ne bi smio biti u poziciji da prema vlastitoj prosudbi određuje što zakon u biti govori, zato je potrebno da on bude jako koncizan. Ukloniti zabranu nije dovoljno. Potrebno je posvetiti se konkretnim situacijskim slučajevima i točno odrediti što se zakonski želi regulirati. A ne uvesti zakon kojim od pojedinačnih slučajeva pere ruke i vlada i stručnjaci koji bi trebali pomoći u izradi kvalitetnog zakona, prebacujući odgovornost na osobe koje se ne bi trebale baviti zakonima, nego medicinskim postupcima.
Novi oblik zakona koji je prije par dana vlada poslala u sabor na drugo čitanje, sadrži još noviteta. Dok je u prijedlogu zakona stajalo da pravo na postupak imaju raznospolan par koji živi ili u braku ili u izvanbračnoj zajednici ili pak žena koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici, danas se na stranicama vlade može pročitati dokument koji medicinski pomognutu oplodnju omogućava gore definiranom obliku raznospolnih parova ili pak ženama koje nisu niti u braku, niti u vanbračnoj zajednici niti pak u istospolnom životnom partnerstvu!
Vlada Republike Hrvatske svojim je građankama poručila:
“Omogućit ćemo vam da imate djecu, ne morate biti u braku (ali možete), ne morate biti u izvanbračnoj zajednici (ali možete), samo – molimo vas lijepo -nemojte biti u vezi s drugom ženom. Ipak jeste? Onda ništa od postupka oplodnje.” Queer.hr…
