Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) objavio je izvještaj Neokonzervativne prijetnje seksualnim i reproduktivnim pravima u Europskoj Uniji. Tema izvještaja su “neokonzervativne grupacije i njihova politička agenda suprotstavljanja zakonima i politikama vezanim uz seksualna i reproduktivna prava”, odnosno novi pokreti u državama članicama EU koji mobiliziraju građanstvo kako bi vršili pritisak na donositelje odluka u političkim pitanjima vezanima uz teme obitelji, rodne ravnopravnosti, seksualnosti i reproduktivnog zdravlja.
Predviđanja koja su prije 10 godina iznesena u predgovoru teksta Preserving Power and Privilege: The Vatican’s Agenda in the European Union (2003) prema kojima su Europa i Europska unija sljedeći cilj Vatikana i njegovih konzervativnih katoličkih saveznika protiv politika planiranja obitelji, počinju se ostvarivati kroz djelovanje navedenih pokreta, navodi se u izvještaju.
Naime, kao glavna prijetnja institucionalnoj crkvi navodi se Europski konsenzus o seksualnim i reproduktivnim pravima (SRP) te vodeća uloga Europske unije pri definiranju SRP-a kao osnovnih ljudskih prava na UN-ovim konferencijama 1994. i 1995. godine.
“Budući da su sve europske države usvojile načela i planove djelovanja tih konferencija, Vatikan počinje s poduzimanjem novih koraka kojima bi ponovno dokazao i ozakonio svoj narušeni socijalni i kulturni autoritet”, zaključeno je u izvještaju.
Drugi ključni dokument na kojem se bazira ovaj izvještaj je tekst Potpora 80 organizacija za ljudska prava ustavotvornom referendumu u Hrvatskoj, koji je organizacija European Dignity Watch uputila hrvatskim zastupnicama i zastupnicima u Europskom parlamentu, kao poticaj za pružanje podrške referendumu, putem kojeg je, u konačnici, neokonzervativna inicijativa U ime obitelji uspjela u Ustav RH uključiti diskriminatornu odrednicu braka.
“Navedeni hrvatski slučaj samo je jedan od desetak europskih primjera koji se u posljednjih nekoliko godina pojavljuju kao ideološki povezane, lokalne manifestacije transnacionalne mobilizacije protiv SRP-a. Budući da svaka država članica EU usvaja i provodi vlastitu legislativu vezanu uz pitanja SRP-a, ciljevi i strategije neokonzervativnih grupa razlikuju se s obzirom na nacionalne agende, pa su tako njihova djelovanja usmjerena protiv bračne jednakosti (Slovenija, Francuska, Hrvatska, Slovačka), protiv dostupnosti abortusa (Španjolska, Litva) te protiv školskih edukacijskih programa o seksualnosti i rodnoj ravnopravnosti (Hrvatska, Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Poljska, Litva).”, navodi se u izvještaju.
Istovremeno takve inicijative, sustavnim organiziranjem i dobrom koordinacijom, postižu šire efekte, poput snažnih kampanja zagovaranja protiv usvajanja nekoliko izvještaja u Europskom parlamentu koji promiču rodnu ravnopravnost i SRP (Estrela, Lunacek i Zuber) ili pokretanja Europske građanske inicijative One of Us, kojom se “nastojala zabraniti pravna i politička pomoć EU, financiranje programa i politika zaštite reproduktivnog zdravlja te dostupnost abortusa u zemljama u razvoju”.
Uz više ili manje vidljivu prisutnost Katoličke crkve, ovim grupama zajedničko je i promoviranje ekstremno konzervativnih stavova, a u osnovi su to “političke inicijative koje, manipulirajući religijskim diskursom, sve više koriste javne i političke prostore i instrumente za ostvarivanje svojih ciljeva”.
Obilježje ovakvih grupacija je ulazak u javnu sferu kroz inicijative, medije, peticije i društvene mreže (njihov utjecaj uglavnom je produkt vješte upotrebe informacijsko-komunikacijskih tehnologija) te stvaranje pritiska odozdo manipulacijom nad konceptom aktivnog građanstva (koje je osobito atraktivno mladima), što često dovodi do “nejasne granice između svjetovnih aktera (građanskih inicijativa, organizacija civilnog društva i političkih stranaka) i religijskih hijerarhija”.
Europske neokonzervativne grupe, navodi se u sažetku izvještaja, povezane su s istomišljenicima u SAD-u, koji zauzimaju mentorsku poziciju, prenoseći iskustva i strategije, a česte su i njihove financijske poveznice, iako su doduše skrivene: jedna od njihovih osnovnih karakteristika, uz dobru organiziranost i umreženost, je i česta financijska netransparentnost.
Kako se navodi u naslovu izvještaja, neokonzervativne grupacije prijetnja su za seksualna i reproduktivna prava, no također je očito da je “konačni cilj neokonzervativnih nastojanja stjecanje političke moći i uključivanje katoličkih religijskih vrijednosti u javne politike i zakonodavstvo, što je zapravo napad na demokratski koncept sekularne države”.
Iz tog razloga, potrebno je promišljati načine djelovanja u smjeru ograničavanja utjecaja takvih grupa inicijativa, a u ovom se izvještaju nude smjernice za buduća zagovaranja i strateška suprotstavljanja, podijeljene u tri područja: (1) Praćenje, informiranje i dokumentiranje; (2) Ponovno preuzimanje vrijednosti i pojmova pri zagovaranju te (3) Umrežavanje i stvaranje savezništava. [D.K.]
