Art Museum u Seattleu učinio je upečatljiv potez. Iz njegovog izložbenog prostora uklonjeni su svi radovi suvremenih umjetnika i zamijenjeni djelima umjetnica 20. i 21. stoljeća, od Georgie O'Keeffe do Pipilotti Rist, u izložbi Elles: SAM - Singular Works by Seminal Women Artists.
Art MuseumUmjetnički radovi Jasper Johnsa i Jackson Pollocka, trenutno su u skladištu, a umjesto njih možete vidjeti slike Pollockove žene Lee Krasner i apstraktne ekspresionistkinje Helen Frankenthaler (na slici). No, je li to najbolji način za rebalans povijesti umjetnosti?
Za patrijarhat nije osobno kriv, recimo Robert Rauschenberg, izrazito originalan, uvjerljiv umjetnik čiji rad inspirira današnje i umjetnike i umjetnice, poput Lucy Skaer. Niti je kriv za poražavajući podatak da 67% galerija u Londonu imaju samo jednu trećinu djela umjetnica, te da samo 1,5% galerija ima više ženskih umjetničkih radova nego muških.
Iako će ubrzo djela velikih umjetnika ponovno krasiti zidove muzeja, je li izložba samo ženskih umjetnica pomalo zastario oblik političko-umjetničkog aktivizam?
Priča o umjetnosti je santa leda neravnopravnosti spolova, zastrašujuće smrznuta masa muške snage. Prije 20. stoljeća, nauka i akademska izobrazba potrebne za reprezentacijske i umjetničke vještine, bile su teško dostupne ženama, koje su bili isključene iz takvih institucija. U 20. stoljeću, led se počeo topiti, ali to je vjerojatno stvorilo opasniji i licemjerniji oblika nejednakosti.
Odnos Lee Krasner i Jacksona Pollocka to zorno prikazuje. Krasner je bila talentiranija slikarica, bolje obrazovana i društveno kompetentnija od Pollocka. Završila je kao njegova emocionalna podrška dok se borio s alkoholizmom. Nagrada joj je uvijek drugo mjesto u povijesti umjetnosti, nakon njegove slave.
Ipak, metoda muzeja u Seattleu je nespretna. Krasnerova umjetnost ne treba posebno odlikovanje, ona ima nepogrešivu i snažnu moć sama po sebi. Zašto ju onda jednostavno ne izložiti Pollocku uz bok? Jer muzej koji posjeduje Pollocka i odluči da ga ne izložiti, griješi. Također, što će biti nakon završetka izložbe?
Kao što potkraj svog eseja Jen Graves ističe: „Institucionalna promjena je nužna. Bilo bi tragično dati život pitanjima rodne ravnopravnosti u umjetnosti u galerijama na tri mjeseca, a zatim ih ubiti iza scene.” [A.L.] Guardian...
