Svih 550 kandidatkinja Komunističke partije (KP) na nadolazećim izborima, koji će se održati 7. lipnja, su žene. Prema posljednjoj izjavi partije, razlog za biranje isključivo kandidatkinja nije samo njihovo aktivno sudjelovanje u političkoj borbi, već činjenica da samo one mogu iznijeti pobunu protiv društvenog poretka koji podržava ubojstva i poniženje žena na dnevnoj bazi.
U izjavi također stoji da su kandidatkinje partije personifikacija stava usmjerenog protiv režima Stranke prava i razvitka (AKP). Kandidiranjem žena, KP turskom društvu poručuje da se oslobođenje žena iz radničke klase može postići samo ako žene budu vodile borbu, i to ne samo protiv opresije žena već protiv čitavog izrabljivčkog sustava.
Nije slučajnost da je nasilje nad ženama, u razdoblju od 2003. do 2010. godine, za vrijeme vladavine AKP-a, poraslo za oko 1400%, a zakonodavnim promjena ugrožavaju se ženska reproduktivna, socijalna i politička prava.
O politici vladajuće stranke svjedoče izjeve poput one predsjednika Tayyipa Erdoğana: „Naša religija je definirala poziciju žene, to je majčinstvo … Neki to mogu razumjeti, a drugi ne. Ovo ne možete objasniti feministima/kinjama jer oni/e ne prihvaćaju koncept majčinstva“. Ili pak izjave predsjednika Komisije za ljudska prava u turskom parlamentu Ayhana Sefera Üstüna, koji kaže: „Pobačaj je zločin protiv čovječnosti, a liječnici/e koji ga obavljaju gori/e su od silovatelja“.
Prema studiji aktivistkinje i feministkinje Özlem İlyas Tolunay, među svim zemljama OECD, Turska ima najnižu razinu žena uključenih u radnu snagu, a oko 11,9 od 27 milijuna žena starijih od 15 godina smatraju će kućanicama. Tri milijuna žena radi u poljoprivrednom sketoru, no u obje kategorije u osnovi rade kao neplaćene obiteljske radnice.
No, žene u Turskoj neće podleći opresiji AKP-a. Posljednjih godina, organizirani su masovni prosvjedi diljem Turske, kojima je nazočilo tisuće žena i muškaraca, osuđujući porast nasilja nad ženama u transparente poput: „Pobačaj je moja odluka, ubojstvo je vaša metoda“ i „AKP, makni svoje ruke i policiju s mog tijela“.
Ipak, najveću nadu građanima/kama Turske trenutno predstavlja Narodna demokratska stranka (HDP), stranka koju su prije dvije godine osnovali članovi/ce Kurdske stranke za mir i demokraciju te različite lijeve, zelene, feminističke, LGBT i druge manjinske grupacije.
Ukoliko se niti jedna opozicijska stranka ne nematne AKP-u, i Erdogan osvoji nadmoćnu većinu, plan mu je mijenjati Ustav i preuzeti još veću moć kako bi oslabio ‘smetnje’ koje dolaze iz parlamenta. Da bi ga zaustavili HDP mora osvojiti barem 10% glasova.
HDP Syrizu vidi kao sestrinsku stranku, jer barem na papiru u oba se slučaja radi o lijevim koalicijama koje teže direktnoj demokraciji i civilnom društvu, a protive se neoliberalizmu i korupciji. Jedan od kandidata/kinja HDP-a na parlamentarnim izborima, Garo Paylan, navodi kako stranka nije samo koalicija protiv Erdogana, već želi predstaviti novu viziju Turske, utemeljenu na ljudskim pravima.
Prema anketama najizglednijim se čini da će u parlament ući AKP, CHP (Republikanska narodna stranka), MHP (Stranka nacionalnog pokreta) i potencijalno HDP, a raspravlja se i o niz mogućih koalicija. [M.P.] Liberation/TheNation…
