Objavljeno

Izborni rezultati u Turskoj ugrozili sigurnu poziciju Erdoganove stranke

Unatoč nebrojenim napadima kojima su tijekom cijele kampanje bili izloženi, članovi HDP-a, prokurdske opozicijske stranke, ostvarili su povijesni uspjeh. Zahvaljujući izvrsnim izbornim rezultatima osigurali su mjesta u parlamentu, koja će, između ostalog, biti popunjena rekordnim brojem žena, kao i, po prvi puta u povijesti, zastupnicima romske i jezidske manjine.

Nema sumnje kako su izborni rezultati uzdrmali vladajuću stranku koja je na ovim izborima ostvarila Pirovu pobjedu. Naime, ne samo da je Stranka pravde i razvoja (AKP) predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana nakon 13 godina izgubila apsolutnu većinu u parlamentu osvojivši 41% glasova, već je ljevičarska i prokurdska Narodna demokratska stranka (HDP) s osvojenih 13% glasova prešla visoki izborni prag od 10% postavši prva takva stranka kojoj je to uspjelo.

Međutim, nedavni izbori u Turskoj povijesni su iz više razloga. Jedan od njih je ulazak zastupnika romske i jezidske manjine u parlament, nakon što su Özcan Purçu, romska kandidatkinja iz vodeće oporbene stranke (CHP ) i HDP-ovi kandidati Feleknas Uca i Ali Atalan, predstavnici jezidske manjine, na izborima osigurali/e parlamentarna mjesta.

Drugi je pak povećanje broja zastupnica u parlamentu sa 79 (14%) iz 2011. na rekordnih 96 (17%) ove godine. Veliku zaslugu za to ima rodno osjetljivi HDP, čijih 39% zastupničkih mjesta čine žene.

Tu su stranku poduprle lijevo orijentirane glasačice, dok su se u kampanju uključile i turske feministkinje, pokušavajući tako umanjiti moć predsjednika Erdoğana, koji je više puta napadao prava žena u Turskoj. Bez obzira na ideološke razlike, pozitivna je činjenica da su sve stranke, osim AKP-a, povećale udio parlamentarki.

Uspjeh HDP-a još je i veći uzmu li se u obzir brojni napadi tijekom izborne kampanje kojima su bili izloženi članovi stranke i njihovi pristaše. Najrecentniji incident dogodio se tijekom predizbornog skupa HDP-a u Diyarbakiru, većinski kurdskom gradu, kada su dvije eksplozije usmrtile četvero, a ranile čak 400-njak osoba.

Mada vlasti niječu svaku umiješanost u taj čin, tvrdeći da se radi o nesretnom slučaju, pristaše HDP-a posve su sigurne da iza niza napada stoji vladajuća garnitura. Prema podacima koje je dva dana prije eksplozija u Diyarbakiru objavila Udruga za zaštitu ljudskih prava, HDP je tijekom izborne kampanje pretrpio 168 napada, uključujući i one bombaške na dva sjedišta stranke.

Neosporna je činjenica da su napadi na HDP činili oko 90% svih napada na političke stranke tijekom izbora. Iako su, nažalost, prouzročili ljudske žrtve ne začuđuju mlake reakcije vlasti. Poznato je, naime, da je AKP nebrojeno puta javno iskazao netrpeljivostprema HDP-u.

Zahvaljujući izvrsnim izbornim rezultatima, HDP je omeo Erdoğana u namjeri da promjenom Ustava u Tursku uvede predsjednički sustav i napravi korak dalje prema uspostavi autokratske države. Za takvu reformu Ustava treba mu dvotrećinska većina u parlamentu koju, nakon najnovijih izbora, sigurno neće imati.

Nakon dugotrajne represije vlasti nad kurdskim političarima/kama i aktivistima/kinjama za vrijeme tursko-kurdskog sukoba, 2012. na političku scenu stupa HDP, liberalna prokurdska stranka koja istovremeno u svoje redove prima različite potlačene skupine, uključujući žene, LGBTQ osobe i nemuslimane pod geslom “mi smo mladež”, “mi smo žene”, “mi smo duga”, “mi smo radnici”.

Pristup i ideologija čine ovu stranku uistinu posebnom. Ne samo da se zalaže za socijalnu zaštitu kućanskih radnika/ca, povećanje iznosa minimalca, uvođenje rodnog odgoja i mogućnost učenja materinjeg jezika u školama, već se suprotstavlja kapitalizmu i vjerskoj netoleranciji zagovarajući ženska prava i ravnopravnost spolova, prava etničkih manjina te LGBTQ prava.

Ustroj stranke najbolji je pokazatelj koliko ozbiljno shvaćaju svoja uvjerenja. Naime, na čelu stranke su Figen Yüksekdağ i Selahattin Demirtaş, što znači da ima dvojno, rodno uravnoteženo predsjedništvo. Osim toga, u HDP-u se poštuje kvota prema kojoj se na izborima kandidira gotovo 50% žena i 10% LGBTQ osoba.

Ne čudi stoga što su se našli u središtu zanimanja. Sam je kopredsjednik Demirtaş program stranke nazvao melemom za turske rane, od ekonomske nejednakosti do rastućeg broja femicida i prljavog rata protiv neturskog stanovništva. On se spremao održati govor kada su u Diyarbakiru odjeknule dvije bombe. Umjesto da pozove ljude na prosvjede, on ih je pozvao da ne nasjedaju na provokacije, da održe mir i jedinstvo te da svoj odgovor daju glasačkim listićima.

Čini se kako su 7. lipnja sljedbenici/e stranke poslušali njegov savjet i odveli Tursku u novom političkom pravcu. Smjeru u kojem će marginalizaciju i nasilje zamijeniti dijalog i tolerancija. Tome se barem nadaju oni brojni glasači i glasačice HDP-a koji su dugo u noć slavilina ulicama turskih gradova. [A.V.]


Povezano