Gaye Su Akyol je glazbenica iz Istanbula koja oživljava žanr anadolskog rocka, osebujnog hibrida turskog folka i psihodeličnog rocka koji je u toj zemlji bio popularan sedamdesetih.
Gaye Su Akyol rođena je 30. siječnja 1985. u Istanbulu. Odrasla je u kozmopolitskom okruženju, na mjestu gdje se Bliski istok susreće s Europom. Gaye je podjednako voljela slušati ikonu anadolskog psihodeličnog rocka Seldu Bağcan kao i grunge rockera Kurta Cobaina.
“Kada sam prvi put čula Nirvanin Nevermind, oduševila sam se. Otkrila sam druge bendove iz Seattlea, zatim izvođače kao što su Nick Cave, Joy Division, Sonic Youth i Einstürzende Neubaten. Nešto kasnije čula sam “White Rabbit” Jefferson Airplanea. Činilo mi se da zvuk tih bendova jako dobro ide s turskim pjevačicama koje sam voljela, poput Selde Bağcan.“
Kći hvaljenog turskog slikara Muzaffera Akyola, Gaye je stekla diplomu socijalne antropologije i radila kao vizualna umjetnica prije nego što se posvetila glazbi. S bendom Bubituzak 2013. snima prvijenac “Develerle Yaşıyorum,” nakon čega su uslijedili hvaljeni nastupi u Turskoj i na festivalima diljem Europe. Nakon brojnih pozitivnih kritika koje su popratile njezin drugi album “Hologram Ĭmparatorluğu,” objavljen za renomiranu world music diskografsku kuća Glitterbeat, Gaye i njezin bend 18 mjeseci putuju Turskom, Europom te Bliskim i Dalekim istokom predstavljajući publici svoj jedinstveni hibrid tradicionalnih balada, retro surf rocka i psihodelije.
Za svoj treći album, “Istikrarlı Hayal Hakikattirm” (u prijevodu: Dosljedna fantazija je stvarnost), Gaye kaže:
“Baš kao i prethodna dva, riječ je o potpuno neovisnom i slobodnom albumu koji obuhvaća DIY filozofiju; to je revolucionaran album koji nikakve kapitalističke ili odozgo nametnute sile ne mogu obuzdati ili kontaminirati. Po svojoj filozofiji, stihovima, glazbi i motu, ovaj album je san o čistoj slobodi, o hrabrosti da budeš ono što jesi, o promatranju kulture u kojoj sam rođena bez otuđenja, o praksi sanjanja u zemlji i svijetu koji se sve više okreću sami sebi i postaju konzervativni zatvor“.
U intervjuu za New Model Radio objašnjava:
“Došla sam do uvjerenja da prisustvo i moć žena treba posebno isticati u svijetu koji gotovo da je postao karikatura muškog iskazivanja moći, gdje su svi oni koji nemaju moć nevidljivi. Kao žena koja je rođena i odrasla u Turskoj, koja stvara vlastitu glazbu, koja je osnivanjem vlastite diskografske kuće stvorila prostor slobode izvan muškog sistema, koja sudjeluje u svakoj fazi rada, od stvaranja do produkcije, u geografiji kojom dominiraju muškarci i u sve konzervativnijem svijetu, mislim da je neophodno isticati priče o ‘dosljednom sanjanju’. Nadam se da ću inspirirati druge žene i sve one koji stvaraju i traže svoje snove. U tom smislu, ovo je izrazito feministički, revolucionarni i idealistički album.”
Gaye smatra da materijalistički pogled na svijet zanemaruje ogromnu moć te nevjerojatnu prirodu i vrijednost snova. U djetinjstvu, njezina supermoć bilo je upravo sanjarenje, i u tom kontekstu danas koristi termin ‘dosljedno sanjanje’. “Ne postoji ništa tako spektakularno i lijepo poput slobodnog uma… Čim sam shvatila da je jedina razlika između snova i stvarnosti ‘dosljednost’ u mom umu, svemir je postao bolje mjesto,” kaže umjetnica.
Akyol objašnjava zašto je turski psihodelični rock toliko poseban – referira se na raspravu na društvenim mrežama u kojoj su ljudi pokušavali pronaći odgovor na pitanje je li Turska ikada išta izumila. “Ljudi su bezuspješno pokušavali pronaći nešto, a moj je odgovor ovo: naš autentičan izum je turska psihodelična glazba. Ona ima filozofiju, vlastitu matematiku. Ne može je kopirati druga kultura. Zato je još uvijek živa.”
Gaye ima status zvijezde u svojoj zemlji; pojavila se i na naslovnici turskog izdanja časopisa Elle. Svoju popularnost ne duguje samo oživljavanju starih stilova, već i otvorenosti i spremnosti da progovara o ženskim i LGBTIQ pravima i da kritizira slabu provedbu zakona, posebno onih usmjerenih na zaštitu od nasilja i diskriminacije. Iako u svojim pjesmama ne kritizira direktno i ne proziva konkretne političare, mnogi smatraju da su njezini misteriozni, dvosmisleni tekstovi implicitna kritika turskog režima.
