S rekordnom nezaposlenošću i srezanim plaćama, Grčka ni za koga nije pogodno mjesto za život, ali ženama je osobito teško. Obiteljsko nasilje je u porastu, diskriminacija je učestala, a zakoni koji bi trebali osigurati jednakost trenutno se ne smatraju toliko bitnima.
S rekordnom nezaposlenošću i srezanim plaćama, Grčka ni za koga nije pogodno mjesto za život, ali ženama je osobito teško. Obiteljsko nasilje je u porastu, diskriminacija je učestala, a zakoni koji bi trebali osigurati jednakost trenutno se ne smatraju toliko bitnima.Predsjednica Saveza žena Grčke, Titiana Pantazi (70), zabrinuta je za budućnost žena u Grčkoj i kaže da je vrijeme da izađu na ulice da bi sačuvale dosad ostvarena prava, koja su u opasnosti zbog trenutne krize.
Statistički podaci govore da je u ožujku više od četvrtine žena, njih 26%, bilo bez posla u odnosu na 19% muškaraca. Mjere štednje zamrznule su javni sektor u kojem su većinu radne snage činile žene i dovele do smanjenja broja poslova koji osiguravaju plaćeni rodiljni dopust, a prilikom traženja posla u privatnom sektoru od žena se traži obećanje da neće zatrudnjeti.
Rezovi su utjecali i na povećanje obiteljskih i kućanskih zaduženja koje žena kao sveprisutna kućanica (nikokira) mora izvršiti, kaže feministkinja Lois Woestman.
Stella Kasdagli (30), zamjenica urednice grčkog Cosmopolitana i suosnivačica organizacije Women on Top koja žene povezuje s mentoricama iz različitih profesija, pita se hoće li žene zbog teškoće pronalaska posla i gomilanja kućanskih dužnosti u potpunosti zanemariti profesionalne karijere i posvetiti se kućanstvu i brizi za djecu. „Kao da smo se vratili u prošlost”, kaže Kasdagli, ženama se prodaje priča 'Ne moram raditi da bi bila sretna, umjesto toga mogu imati dijete!', „što samo opravdava očuđenje žena kao radne snage”.
S ovakvom pričom o sretnom majčinstvu ne susreće se George Protopapas, direktor SOS dječjeg sela, koji je iz prve ruke vidio da pritisci roditeljstva neke žene mogu potaknuti na ono što je prije ekonomske krize bilo nezamislivo, odnosno da napuste svoje dijete. Do 2008. godine susretali su se s obiteljima koje imaju problema s drogom i sl., a kada su na snagu stupile mjere štednje počeli su dolaziti i roditelji koje je ekonomska situacija natjerala na tu odluku.
Prošle godine potražnja se udvostručila, dvije trećine obitelji u situaciji su da ne mogu zadržati svoje dijete, a u 20% slučajeva radi se o samohranim roditeljima, od kojih su sve bile samohrane majke, žene između 25 i 32 godine starosti, koje su se borile da bi zadržale svoju djecu, ali uslijed financijskih pritisaka to im nije pošlo za rukom.
Stručnjaci strahuju da je porast rodno utemeljenog nasilja još jedan od nusprodukata krize. Prošli tjedan u jeku predizborne kampanje član desno orijentirane stranke Zlatna zora napao je dvije lijevo orijentirane političarke na televizijskom talkshowu. Čin je osudila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Maria Stratigaki, koja potvrđuje da porast rodno utemeljenog nasilja. Linija za pomoć zlostavljanim ženama uspostavljena 2011. u svojoj prvoj godini primila 6,000 poziva, a brojevi iz mjeseca u mjesec rastu.
Lois Woestman smatra da izostanak snažnog i nezavisnog ženskog pokreta u Grčkoj omogućuje zanemarivanje poteškoća s kojima su u doba krize suočene žene. Feminizam u Grčkoj egzistira unutar sindikata i političkih stranaka koje se premalo bave ovim problemom. Stragaki pak ističe važnost organizacija poput Saveza žena Grčke za procvat feminizma ranih 80-ih, ali kaže da danas nisu dovoljno aktivne, ne pomlađuju se novim snagama i nedostaje im komunikacije.
Lošu sliku feminizma u Grčkoj potvrđuje i Kasdagli, koja nije sigurna u svoj identitet feministkinje. Smatra se feministkinjom jer zagovara jednaka prava muškaraca i žena, ali ograđuje se od agresivnih feministkinja. „Feminizam u Grčkoj nije privlačan. Mnogima i dalje predstavlja spaljivanje grudnjaka i žene bez šminke. Još važnije, nitko ne govori o feminističkoj politici i zato smatram da postoji veliki jaz između naših stvarnih problema i onoga čime se organizirane feministkinje bave.”
Ipak unatoč tome što su žene slabo zastupljene u politici i poslovanju, mediji ih tretiraju blago rečeno problematično (u svibnju su objavljena imena navodno HIV pozitivnih prostitutki), a zakoni koji im trebaju pomoći čekaju bolje dane, Titiana Pantazi vjeruje su snagu i solidarnost svojih sestara koje i u ovom teškom periodu neće posustati. [Ž.V.] The Guardian...
