Permakulturna konvergencija je tradicionalan naziv za okupljanje zajednice permakulturista s nekog područja, radi prezentacije radova kandidata za diplome permakulturnih dizajnera, međusobne razmijene informacije i znanja kao i povezivanja i upoznavanja zbog budućeg zajedničkog djelovanja.
Permakulturna konvergencija je tradicionalan naziv za okupljanje zajednice permakulturista s nekog područja, radi prezentacije radova kandidata za diplome permakulturnih dizajnera, međusobne razmijene informacije i znanja kao i povezivanja i upoznavanja zbog budućeg zajedničkog djelovanja.U Hrvatskoj ova zajednica danas broji oko 350 službenih članova, a Prva hrvatska konvergencija održana je u rujnu 2010. na Recikliranom imanju u Vukomeriću. U Motovunu je 2005. održana i međunarodna permakulturna konvergencija – IPC7.
Sedamdesetak hrvatskih permakulturista sudjelovalo je na drugoj konvergenciji u prostorijama Osnovne škole Matije Gupca na Knežiji, koju su otvorile dvije prezentacije Permakultura sa zubima Maria Marića i Kamo idemo s permakulturom Ivana Gregovova.
Mario Marić propitivao je kako “cjelovitost permakulture, ali i načina života općenito, jedino može proizaći iz osjećanja Zemlje kao živog bića, kao planetarne životinje majke, te naše intimne povezanosti i interaktivne komunikacije s njom”, dok je Ivan u svom izlaganju „provocirao s tvrdnjom da usprkos velikom rastu aktivnosti u permakulturi i dalje nemamo viziju smjera i razvoja, niti jasan odgovor na pitanje želimo li daljnji rasti“.
Jedan od ciljeva konvergencije bila je formiranje krugova za osnivanje budućeg instituta za permakulturu. U sklopu konvergencije održane su i obrane diplomskih radova i dva izlaganja gosta iz Danske Tonya Andersena Međunarodno umrežavanje permakulturista i Klimatske promjene: problem i rješenje. Prikazan je i dokumentarni film Tomislava Jelinčića Pun kufer. Subsite.hr...
Više informacija o permakulturi pronađite na Permakultura.hr.
