Rodna nejednakost u mirovinama može se shvatiti kao zbroj rodne neravnopravnosti tijekom čitavog života, uključujući i razlike u tijeku života (primjerice majčinstvo, i njegovo penaliziranje kad je riječ o zaposlenim majkama), zatim segregiranost tržišta rada te rodne stereotipe u društvu, navodi Europski Institut za rodnu jednakost u svom izvješću Gender gap in pensions in the EU.
Navedeno izvješće iznijelo je neke zanimljive činjenice u kontekstu rodne neravnopravnosti u mirovinskom sustavu kao i rodne neravnopravnosti općenito, a ovdje ćemo nastojati prenijeti njegove ključne stavke.
Dakle, važno je postaviti pitanje kako je rodna nejednakost u mirovinama povezana sa širim rodnim nejednakostima u društvu, općenito?
Struktura mirovinskog sustava vrlo je složena, a osim toga i razlikuje se unutar država članica EU zbog različitih regulatornih okvira, čineći provedbu komparativnog pristupa problematičnom. Rodna nejednakost u mirovinama rezultat je kumulativnih nejednakosti s kojima se žene suočavaju tijekom života u različitim gospodarskim, društvenim i kulturnim područjima.
Mirovinski sustavi obično se temelje na punom radnom vremenu i cjeloživotnom sudjelovanju na tržištu rada i kao takvi perpetuiraju normu modela „muškarca – hranitelja obitelji“. Osim toga, mirovine su inicijalno osmišljene za muškarce radnike, gdje su žene percipirane kao neizravne korisnice tih primanja, čiji su zahtjevi za mirovine i ostale oblike financijske sigurnosti u starijoj dobi izvedeni iz njihovog bračnog statusa. Iako društvo više ne funkcionira na taj način, mirovinski sustavi su i dalje često temeljeni na principu punog radnog vremena i cjeloživotnog zaposlenja.
Međutim, kao što prikazuje Gender Equality Indexu (Indeksu rodne jednakosti), nejednakosti u domeni zapošljavanja i dalje su snažno prisutne.
Žene su znatno manje prisutne na tržištu rada, te radne manji broj sati na godišnjoj razini, što posljedično utječe na iznose njihovih mirovina. Osim toga, iako se povećao udio žena na tržištu rada, veća je vjerojatnost da će žene raditi poslove koji ne uključuju puno radno vrijeme, što podrazumijeva i manja primanja, kao i manje šanse za napredovanjem u karijeri.
U pogledu dječje skrbi, ona često predstavlja ograničavajući faktor za žene. Naime, čest je slučaj da je adekvatnu skrb teško pronaći, jer je ili preskupa, nedovoljno kvalitetna, neprikladna ili pak nedostupna. To posebno pogađa žene, što potvrđuje činjenica da je u 2012. godini u EU udio poslova s nepunim radnim vremenom zbog osobnih/obiteljskih odgovornosti, iznosio 44% za žene, dok je taj postotak kod muškaraca iznosio tek 11%.
U istraživanju provedenom 2007. godine, Correl, Benard i Paik, a prema podacima iz izvješća, utvrdili su da se majčinstvo penalizira u nizu mjera poput primjerice u ocjeni njezinih poslovnih kompetencija i početne plaće, a istraživanjem je utvrđeno i da su majke (u odnosu na muškarce i žene koje nisu majke) često bile diskriminirane prilikom prijave za posao. Nasuprot tome, očinstvo je pokazalo pozitivne učinke u pogledu pretpostavki o muškim poslovnim kompetencijama te šansama za pronalaskom posla i napredovanjem na poslu.
Sve u svemu, skrb o djeci, kao i skrb općenito, nije dovoljno vrednovana unatoč činjenici da je njegov ekonomski doprinos značajan. Iako plaćanje skrbničkog rada može imati pozitivan utjecaj na rodni jaz u mirovinama, važno je riješiti rodne nejednakosti u pogledu zapošljavanja i raspodjele neplaćenog rada. Nedostatak vrtića i drugih oblika dječje skrbi s punim radnim vremenom dodatno smanjuje ženi mogućnost povratka na posao. Osim toga, briga o djeci predstavlja jedan od glavnih razloga zbog kojih žene prelaze na skraćeno radno vrijeme.
U pogledu raspodjele moći, nedovoljna zastupljenost žena u političkom sektoru, kod donošenja političkih mjera i odluka, može negativno utjecati na mirovinske reforme, budući da su u tom slučaju iskustva i perspektive žena nedovoljno zastupljene. Ipak, žene ne predstavljaju homogenu skupinu i njihova brojčana zastupljenost ne mora nužno dovesti do promjena. Dok povećana zastupljenost nije jamstvo za rodno-osjetljivije mirovinske politike, neka proživljena iskustva žena mogla bi pozitivno doprinijeti procesu donošenja mjera i politika.
Kad je riječ i zdravstvenoj skrbi, za razliku od svih drugih domena, domena zdravlja pruža značajno pozitivniji rezultat koji ukazuje da je rodna nejednakost u pogledu zdravstvene skrbi osjetno manja. Međutim, naročito u starijoj dobi, žene u prosjeku češću traže zdravstvenu skrb, što u nekim situacijama i uz male mirovine može predstavljati problem.
Većina aktivnih mjera i politika prema starijima nisu dovoljno rodno osviještene i ne ciljaju na žene, unatoč činjenici da upravo žene predstavljaju većinu stanovništva umirovljeničke dobi.
Također, potrebno je napomenuti i odnos između rodnog jaza u mirovinama, i rodno uvjetovanog nasilja nad ženama. Ograničen pristup mirovinskim benefitima može dovesti ženu u rizik od siromaštva i ekonomsku ovisnost o supružniku, što može ograničiti mogućnost žene da izađe iz nasilne veze ili braka. Budući da većina starijih žena uglavnom prima niske mirovine, često su ovisne o socijalnim povlasticama ili dobivanju prava na naknadu na račun svog supružnika, što znači da bi napuštanjem svog (potencijalno) nasilnog partnera napravile direktan korak prema siromaštvu.
Percepcija žena kao majki i skrbnica i ostalih ne-vrednovanih oblika skrbničkog rada, ima ozbiljne posljedice za umirovljenice, kao i za žene općenito. Njemačka se tako pokazuje kao izrazito rodno uvjetovana, u kulturološkom smislu, gdje se žena zdravorazumski povezuje s obitelji, majčinstvom i odgojem, što se odražava u poreznom sustavu koji podržava model „muškarca-hranitelja“, nudeći porezne olakšice na plaće muškaraca hranitelja, te tako podržava zapošljavanje žena na poslovima sa skraćenim radnim vremenom.
Motivacije za prelazak iz statusa radnika/ce u umirovljenika/cu su složene, mnogobrojne i uglavnom rodno određene. Moguće je razlikovati dvije različite vrste motivacija, tzv. pull i push faktori.
Dok se pull faktori mogu shvatiti kao razlozi koji potiču pojedince/ke da ostanu u radnom odnosu, bilo da su ti razlozi intrinzični (npr. osobno zadovoljstvo), ili ekstrinzični (primjerice, veća dobit), push faktori imaju suprotni efekt. Naime, oni potiču pojedince da napuste svoje radno mjesto, uglavnom zbog pružanja skrbi kod kuće ili zbog zdravstvenih razloga.
Razmatrajući podatke na razini EU, push motivi koji potiču napuštanje posla i odlazak u mirovinu, kod osoba između 50 i 69 godina starosti kao glavni razlog se ističe dostizanje podobnosti za mirovinu (37%), kojeg potom prati razlog zdravstvene prirode ili invaliditeta (21%), a koji su jednako karakteristični za oba spola. Međutim, kod ostalih razloga koji se navode može se osjetiti prisutnost stereotipa rodnih uloga. Primjerice, u većem broju slučajeva žene su te koje ističu razloge poput obitelji i skrbi kao glavni razlog napuštanja posla i ulaska u mirovinu, za razliku od muškaraca koji u manjem postotku to ističu kao razlog.
Mogućnost promjene
Dokle god se mirovinski sustav bude temeljio na modelu „muškarca-hranitelja“, dakle na modelu cjeloživotnog zaposlenja s punim radnim vremenom, rodne razlike u mirovinama će ostati i dalje prisutne, jer su mjere mirovinskog sustava temeljene na patrijahalnom modelu nesposobne za rješavanje temeljnih strukturalnih problema u sustavima državne skrbi i tržišta rada, kao i društvu u cjelini.
Rodno slijepe politike, kao što je primjerice prelazak na sustav privatnih mirovinskih fondova, mogu samo povećati rodne nejednakosti, budući da je vjerojatnije da će muškarac biti financijski sposoban investirati u privatne mirovinske fondove, za razliku od žena.
Stoga, reformi mirovinskog sustava potrebno je pristupiti iz rodne perspektive i potrebno je uzeti u obzir proživljena iskustva i životni tijek i muškaraca i žena. Osim toga, važno je napomenuti da se struktura tržišta rada mijenja, te da ideal punog radnog vremena više ne predstavlja realnost kako za žene, tako i za muškarce.
Smanjenje rodne nejednakosti u mirovinama može se riješavati isključivo procjenom trenutne situacije u pogledu distribucije mirovina, i ispitivanjem nejednakosti između spolova. Važno je razumijeti kako će se ubuduće rodna nejednakost u mirovinama odnositi na tekuće nejednakosti i što je potrebno poduzeti da se to smanji u budućnosti.
Rješavanje rodne nejednakosti stoga bi trebalo biti dio šire struktrne i institucionalne transformacije. Ovaj pristup bi se trebao temeljiti na učinkovitom rodnom osviještavanju i dotaknuti rodne nejednakosti u svim domenama kako bi se smanjilo i olakšalo iskorjenjivanje rodnih nejednakosti u mirovinama.
Pojavom novih rodnih uloga na sceni, žene su dobile pristup pozicijama na kojima imaju mogućnost utjecaja na sustav. Na taj način se i rađaju prilike koje omogućuju rješavanje pitanja rodnih nejednakosti u mirovinama. To nije samo pitanje pravednosti, već i dostojanstva, uzimajući u obzir činjenicu da žene u većem broju slučajeva žive duže od muškaraca, da im je kvaliteta zdravlja načelno gora, kao i veći postotak nasilja nad ženama.
Prevela i prilagodila: Ana Marković Čunko
