TASCO, projekt Europske Unije za tehničku pomoć organizacijama civilnoga društva i njegov ured u Hrvatskoj, naručio je od Instituta Ivo Pilar istraživanje o vidljivosti organizacija civilnoga društva u Hrvatskoj.
Kao i većina istraživanja koja se u posljednje vrijeme provode u Hrvatskoj, a tiču se ove i sličnih tema, (Žene u Hrvatskoj politici i Rodna ravnopravnost i diskriminacija u Hrvatskoj), ni ovo nije dalo dublji uvid u to što građani zapravo misle i zbog čega. Istraživanje o vidljivosti nevladinih organizacija nažalost nudi samo osnovne statističke parametre koji omogućuju grub i površan pregled situacije, ili jaz između javnosti i neprofitnog sektora.
Rezultati telefonske ankete pokazuju da je većina građana Hrvatske (86,1%) čula za izraz „udruga“ ili „nevladina organizacija“, pri čemu je 63,9% građana upoznato i sa značenjem izraza. Oko desetine građana (13,3%) nije čulo za izraz „udruga“ (ili „nevladina organizacija“), a ako ih pitate da navedu barem ime, jedne trećina ih to nije u stanju pa govore o općim nazivima kao što su „udruga za očuvanje okoliša“, „udruga za zaštitu ljudskih prava“ i slično.
Ako je vjerovati anketi, najpoznatije udruge su GONG i B.a.B.e, što ne treba čuditi imajući na umu činjenicu koliko novca su uložili u različite medijske kampanje, kao i to da su uvijek spremne govoriti u medijima o temama koje se na bilo koji način mogu povezati s njihovom misijom. Upravo je to u velikoj mjeri rezultiralo time da ih građani poznaju i prepoznaju, a mediji češće pozivaju i pitaju za mišljenje. S druge strane, nitko od ispitanika se nije sjetio kao primjer udruge navesti NK Dinamo, a česti su i slučajevi u kojima osobe koje su i same članice strukovnih udruženja nisu svjesne da je u pitanju udruga.
Istraživanje je također pokazalo da građani imaju pozitivniji stav prema udrugama, da poznaju više ljudi koji su aktivni u udrugama, te da su spremniji sudjelovati u njihovom radu (48 %), nego što je to bio slučaj 2007. godine. Mnogi također smatraju da je rad udruga djelotvornije nego prije pet godina. Ipak, simptomatičan je i podatak da je manji broj onih koji smatraju da država treba više financirati rad nevladinih udruga. Budući da se istraživanjem željelo saznati poprilično općenite informacije nepoznato je i je li razlog takvog stajališta financijska kriza zbog koje građani smatraju da država treba uložiti u nešto što će na primjer, djelotvornije doprinijeti ekonomskom oporavku države, ili su možda razlog sve češći medijski napisi kao što su:
„CIJEĐENJE PRORAČUNA Svaki stoti Hrvat ima ‘svoju’ udrugu" ili „Udruge građana: „U 5 godina dobile 7,4 milijarde kuna državnog novca! NEMA KONTROLE Provjerava se samo one na koje se netko žali".
Budući da, prema anketi, gotovo 20% onih koji ne znaju navesti ime niti jedne udruge otpada na visokoobrazovane, ne treba se čuditi što ni novinari ne znaju previše o udrugama, odnosno kako funkcioniraju i kako se financiraju, pa tako ni to da se zahvaljujući novcima koje udruge izvlače iz fondova EU državna blagajna kroz plaćanje poreza i doprinosa za zaposlene češće puni, nego prazni.
Uz opće neznanje i nerazumijevanje javnosti zabrinjavajuća je izjava Igora Vidačaka, predstojnika Ureda za udruge RH koji je na predstavljanju rezultata istraživanja najavio da njegov Ured namjerava raditi na pozitivnijoj percepciji udruga na način da njihovo poslovanje učini transparentnijim uvođenjem izmjena Zakona o udrugama te donošenjem podzakonskih akata kojima će se dodatno regulirati financiranje „projekata za opće dobro“.
Stoga se može očekivati da će udruge umjesto da se bave vidljivošću svojih aktivnosti dodatno vrijeme uskoro trošiti i na posebne godišnje financijske izvještaje te ih objavljivati na svojim internetskim stranicama. Iako svaki pokušaj da se trošenje novca iz državnog proračuna učini transparentnim treba pozdraviti, objavljivanje financijskih izvještaja javnosti koja nije upoznata s načinom funkcioniranja neprofitnih organizacija moglo bi ići u prilog krivim interpretacijama i dodatno unazaditi stavove javnosti o djelovanju udruga. To ćemo naravno teško moći ustanoviti dok netko ne uloži sredstva u cjelovitije istraživanje stavova građana o nevladinom sektoru,odnosnod ok iz znanstvenih instituta ne počnu stizati studije koje daju konkretnije ili barem nekakve odgovore na poprilično logična pitanja. [V.S.]
