Tobias Jones pitao se u Guardianu zašto su žene češće humanitarke od muškaraca? Zbog čega se brinu više za dobrobit zajednice? Da bi sebi i svojim čitateljicama/čitateljima pokušao objasniti što je posrijedi, Jones se prisjetio nekoliko žena koje su svoj život posvetile društveno korisnom radu. Tako su se na listi našle Abby May Alcott, jedna od prvih plaćenih socijalnih radnica u Sjedinjenim Državama (majka autorice Louise May Alcott), koja je u svom dnevniku prije 150 godina napisala kako žena i nakon čitavog života posvećenom humanitarnom djelovanju umire kao – žena, dok muškarci par godina žive jednostavan život, ali ni u samrtničkom hropcu ne odustaju od veličanja vlastitog lika i djela.
Umjetnica Liz Christy koja je djelovala šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pokrenula je Green Guerillas pokret koji je napuštene zelene površine New Yorka vratio lokalnim zajednicama. U trentku kada je urbano smatrano antitezom ruralnog, Christy je radila na uređenju zelenih površina. Umrla je od raka, 1985. u 39 godini života, ali je i dalje ikona komunalnih vrtova.
Lista se, kako Tobias Jones kaže, može nastaviti u nedogled. Predrasude o tome kako žene djeluju u zajednici su posve nekorisne: smatra se kako one, stereotipno, čuvaju tradiciju i ognjište dok se muškarci bore za nešto ili protiv nečega. Povijest i ono što je njome prešućeno govore, međutim, drugačije. Da citiramo Jonesa:
„Možda je dovoljno prepoznati, riječima stare kineske poslovice, da se, kada se uspavane žene probude, zatresu planine. I da je, kao što je Yosano Akiko napisala prije stotinu godina, ‘dan planina došao.’“
