Generacija djece koja su rođena nakon 2000. povezana je svim modernim komunikacijskim sredstvima, ali unatoč tome mladi su danas potpuno izolirani i usamljeni. Prepušteni su sami sebi i izloženiji stresu od svih prijašnjih generacija.
Oni su odrasli uz društvene mreže i konstantno gomilanje informacija dostupnih na internetu. Najstariji među njima polako se približavaju odrasloj dobi, a pitanje je kako će uz političke pozadine poput Brexita i novoizabranog američkog predsjednika oblikovati budućnost.
Najveća razlika između generacije Z i svih prethodnih generacija je u komunikacijskoj povezanosti koja je generaciji Z dostupna od samog rođenja. Djeca od 5 do 16 godina starosti u Velikoj Britaniji na internetu u prosjeku provode čak tri sata dnevno. Internetska povezanost prožima sve aspekte njihovih života, od prijateljstava i ljubavnih odnosa, vijesti i zabavnog sadržaja do kupovine, a uvelike uvjetuje načine njihove međusobne interakcije.
Najpopularnije aplikacije koje koriste su Snapchat, Instagram i aplikacija za slanje poruka Kik. Prosječni/a tinejdžer/ica na Instagramu ima barem 150 pratitelja, a na Snapchatu provede pola sata dnevno.
Ova generacija ima puno fluidnije poimanje seksualnih i rodnih identiteta. U istraživanju koje je National Citizen Service ove godine proveo na 1000 tinejdžera/ica, samo se njih 63% izjasnilo da su 100% heteroseksualni/e (u usporedbi sa 78% odraslih). Rodni identitet također postaje sve manje binaran – samo 78% mladića identificira svoj rod kao 100% muški, a 80% djevojaka identificira svoj rod kao 100% ženski.
No koliko je zapravo sretna generacija Z? Istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije provedene u 42 zemlje tijekom 2013. i 2014. pokazalo je da su mladi u Velikoj Britaniji, ponajviše 15-godišnjaci/kinje iz Engleske i Walesa, najnezadovoljniji svojim životima. Najveći je postotak anksioznosti i psihičkih smetnji među tinejdžericama u Engleskoj, Walesu i Škotskoj.
Jedan od najočitijih problema u generaciji Z je nagli porast prijavljenih psihičkih problema. Mladići i djevojke iz Ujedinjenog Kraljevstva zbog niskog samopouzdanja, depresije i samoozljeđivanja obraćaju se za pomoć stručnjacima/kinjama češće od bilo kojih generacija do sada.
Kako tvrdi NSPCC, najveći problem među korisnicima/ama koji/e nazivaju njihovu telefonsku liniju za pomoć mladima upravo su psihički problemi o kojima se razgovara u 31% telefonskih razgovora. Usporedbe radi, 1986. godine kada je linija tek osnovana, djeca su najčešće nazivala zbog seksualnog i fizičkog zlostavljanja i obiteljskih problema. Problemi sa psihičkim zdravljem nisu ulazili niti u 10 najčešćih razloga kontaktiranja SOS telefona.
“U ovoj generaciji djeca puno jasnije izražavaju nezadovoljstvo vlastitim životima i situacijama koje ih okružuju.” tvrdi Emily Cherry, voditeljica odjela za suradnju u NSPCC-u. “Kada je u pitanju nisko samopouzdanje, velik je broj mladih koji se brinu zbog svog obrazovanja, budućnosti i online svijeta. Najviše ih brine online svijet, odnosno način na koji ih prati 24 sata dnevno. Svaki put kada upale svoje mobitele, dočekuju ih informacije o druženjima na koje nisu pozvani ili su im dostupne fotografije na kojima se njihovi prijatelji zabavljaju bez njih, a mišljenje o sebi grade kroz količinu lajkova koje dobiju na Facebooku. To apsolutno prožima njihov osjećaj vlastite vrijednosti.”
Značajni utjecaj ima masovna dostupnost vijesti iz svih krajeva svijeta, pa je tako u trenucima kriznih događanja u svijetu povećan broj telefonskih poziva.
“Nisu u pitanju samo teroristički napadi, jer smo uočili da je veći broj poziva dolazio i u danima nakon američkih izbora i Brexita. Mladi na internetu čitaju vijesti koje su fokusirane na odrasle, nakon čega zovu našu liniju kako bi razgovarali o strahovima koje imaju za vlastitu budućnost.”
Najupečatljiviji je porast depresije i anksioznosti među mladim djevojkama u Engleskoj, gdje ih više od trećine prijavljuje simptome stresa, navodi se u istraživanju koje je Odjel za edukaciju proveo na 13.000 14-godišnjaka/inja. Tom je prilikom 37% djevojaka kazalo kako se osjeća nesretno, bezvrijedno ili ima poteškoća s koncentracijom, što je porast od 4% u proteklih 5 godina.
Ipak, Cherry ističe kako velik broj mladih kontaktira njihovu SOS liniju jer nemaju dovoljno pristupa uslugama koje se bave psihičkim zdravljem i savjetovanjem.
Betsy de Thierry psihologinja je koja radi s djecom i adolescentima, a ujedno je i osnivačica Centra za suočavanje s traumama, organizacije koja diljem Ujedinjenog Kraljevstva radi s mladima koji su proživjeli neki oblik traume. Thierry tvrdi kako je količina stresa među djecom i profesorima/cama s kojima radi veća nego ikada.
“Pritisak koji se vrši nad djecom nikada nije bio veći. Žive s nekoliko različitih pritisaka; roditelji zbog financijskih problema očajnički žele da budu bolji u školi, a profesori/ce žele da budu bolji kako bi ostvarili bolje ocjene.”
De Thierry je također istaknula kako je u školama fokus s umjetnosti i sporta pomaknut na teže predmete, što mladima stvara pritisak. “Rekla bih da je najveća šteta napravljena prilikom smanjivanja broja sati koji su namijenjeni kreativnim umjetnostima, sportu, glazbi i slobodnom vremenu. Iz neuroznanosti znamo da razvoj djece ovisi o vremenu koje imaju za igru –na taj im se način razvija mozak i osjećaj za svijet, a uče i kako izražavati svoje emocije na van. Kada to ne nauče, emocije počinju izražavati iznutra, a to može dovesti do samoozljeđivanja i depresije.”
Ono što je svakako pozitivno je što su mladi danas više nego ikada svjesniji izazova koji očekuju njihovu generaciju, a paralelno i proaktivniji.
Na UN-ovoj Skupštini mladih koja je 2014. održana u Ujedinjenom Kraljevstvu, predstavnici/e mladih glasali su za kampanju o podizanju svijesti o mentalnom zdravlju među mladima, a 2015. pozvali su na veću dostupnost zdravstvene skrbi i obavezne edukacije o mentalnom zdravlju u školama.
Ove je godine fokus Skupštine na edukaciji, a održava se pod motom ‘Kurikulum za život’. Skupština je pozvala škole da u nastavne planove uvedu predavanja o financijama, seksu i odnosima te politici. U isto vrijeme fokusirali su se i na smanjivanje rasizma, diskriminacije na osnovu religije te opasnost govora iz mržnje.
Politički angažman Generacije Z također je neuobičajena pojava među mladima. Na izborima 2015. sudjelovalo je 58% mladih u dobi od 18 do 24, dok je 2005. ta brojka iznosila samo 38%.
Iako je većina Generacije Z još premlada za glasanje, njihov fokus nije toliko usmjeren na određene političke stranke, koliko na političke teme poput feminizma i klimatskih promjena. Većina njihovog angažmana ne odvija se kroz tradicionalne političke strukture, već se samoorganiziraju putem društvenih mreža i medija.
Osim toga, čini se da je nova generacija tinejdžera/ki umjerenija od svih prethodnih generacija. Prema istraživanju Nacionalne zdravstvene organizacije iz Velike Britanije, konzumacija alkohola i duhana na najnižim je razinama od kada su 1982. započeli s takvim istraživanjima. Samo je jedna petina mladih u Velikoj Britaniji probala pušiti duhan, njih 38% je izjavilo da je barem jednom probalo alkohol, a tek 15% prijavilo je da je probalo neki oblik droge. Ta je brojka dramatično smanjena od 2011. godine, kada je drogu u nekom trenutku života konzumiralo 29% mladih.
Međutim, ono što starijim generacijama neće biti toliko lako shvatiti, jest osjećaj otuđenosti s kojim se suočava većina današnjih tinejdžera/ki.
“Postoji percepcija da bi mladi danas trebali biti sretniji i zadovoljniji nego ikada, jer su povezani i imaju pristup svim informacijama.” kazala je Cherry. “Ali upravo ih ta internetska povezanost toliko otuđuje od stvarnih prijateljstava i prilike da zajedno uživaju u svijetu. To stvara nerealne ideale koje mladi ne mogu dostići.”
De Thierry vjeruje da je rješenje u češćem ostvarivanju kontakata u realnom svijetu i međusobnoj interakciji.
“Znamo da društvena izolacija može imati dugoročne posljedice na mozak, kao i odnose, te mogućnost da mladi realno percipiraju svijet. Depresija i anksioznost već su u porastu i postaju normalan dio svakodnevnog života. Kada bi mladi proživljavali svoje djetinjstvo tako što se međusobno druže i kreativno iskorištavaju vrijeme, ne bi bili toliko skloni depresiji i anksioznosti.”
Bez intervencije, De Theierry smatra da će uskoro doći i do porasta psihičkih oboljenja u odraslih, kao i nezaposlenosti i pregorijevanja.
“Djeca danas vjeruju kako imaju 1000 prijatelja, ali tko ih u stvarnosti poznaje? Vjerojatno nitko. Čak niti njihovi roditelji, koji više s njima niti ne objeduju zbog prekovremenog rada. Ne poznaju ih ni njihova braća ili sestre, vjerojatno zato što sjede u odvojenim sobama i dopisuju se preko svojih mobitela. Dopustiti nekome da te upozna vrlo je važan aspekt života.” [E.H.] Guardian…
