Dvadeset i dvije godine nakon primirja, 'zamrznuti konflikt' između Armenije i Azerbajdžana oko teritorija Gorskog Karabaha ponovo bukti. O situaciji se izvještava dosta šturim riječima, a trenutni sukob se često karikira kao rat između Rusije i Turske. Iskreno, ne bih uopće bila upućena u situaciju na Kavkazu, da nisam prije godinu i nešto mjeseci sudjelovala na projektu ECYON for Human Rights Online i upravo tamo imala priliku upoznati se s radom nekoliko nevladinih organizacija iz različitih zemalja, uključujući Azerbajdžan, Gruziju i Armeniju. Najviše mi je pozornosti privukla upravo nevladina organizacija PINK (Public Information and Need of Knowledge) iz Armenije.
Nedavno objavljeno izvješće IGLA-Europe-a o LGBT pravima, prema kojemu je Armenija treća najgora zemlja u Europi za život LGBT osoba, potaknulo me da Nikolaja Hovhannisjana (25), upitam o problemima LGBT zajednice u Armeniji te o aktivnostima PINK-a u kojem djeluje kao projektni koordinator.
Ta organizacija je osnovana 2007. godine te je uglavnom djelovala u sferi prevencije spolno prenosivih bolesti s velikim naglaskom na HIV i AIDS, a tijekom godina djelovanja počeli su se baviti ljudskim pravima koja su s vremenom postala srž djelovanja organizacije. Organizacija je aktivna na polju LGBT prava, ali i rodne ravnopravnosti, pa je tako jedna od utemeljiteljica Koalicije protiv nasilja nad ženama.
„Trenutno provodimo projekte koji služe cjelokupnom cilju, viziji i misiji organizacije. S projektima na kojima radimo, cilj nam je pružiti potpuni paket profesionalnih usluga LGBT zajednici u Armeniji, poput psihološkog savjetovanja, savjetovanja sa socijalnim/om radnikom/icom, pravnog savjetovanja i potpore, pristupa odvjetniku/ici, te zastupati i povećati javno znanje i razinu tolerancije prema pitanjima seksualnosti.“, pojašnjava Nikolaj.
Kako bi ovo ostvario, PINK provodi njiz projekata, među kojima:
„Social Empowerment and Education, projekt je čiji je cilj razvijanje građanskog aktivizma i osvještavanja građana/ki u Armeniji, u okviru kojega pružamo psihološku i socijalnu potporu LGBT osobama, organiziramo tjedne događaje, diskusije, filmske projekcije itd. Provode se treninzi Social Justice Begins with You čiji je cilj ujedinjavanje mladeži oko tema poput društvene pravde i uloge koju svatko ima u njezinom ostvarenju. Najmotiviraniji i najzainteresiraniji mladi ljudi koji pohađaju treninge, imaju priliku sudjelovati u kampu GATE (Gender, Activism, Tolerance, Equality), u okviru kojega se raspravlja o aktivizmu, rodnoj ravnopravnosti i seksualnosti. U okviru ovog projekta održavamo elektronički časopis As You, u kojem se nude članci koji pokrivaju problematiku aktivizma u Armeniji.“
PINK, članovi i prijatelji (Nikolaj je skroz desno)
Nikolaj osim toga ističe projet Legal Clinic for Most-at-Risk Population, kroz koji odabirući strateški važne parnice utječu na reformu zakonodavstva te podižu svijest javnosti o pojedinim temama, ali i prate počinjene zločine i ukazuju na njihove negativne posljedice kako bi prislili armenske vlasti na djelovanje. Mene se osobno dojmio jedan vizualni projekt, Untold Stories: Beyond Hatred, dokumentarac čijom se produkcijom javnost želi osvijestiti o položaju LGBT zajednice u Armeniji.
„Dokumentarac će kroz dubinski pogled širem društvu ukazati na osobne priče, s ciljem da se rasvijetle predrasude prema LGBT osobama, te nedostatak svijesti o pitanjima seksualnosti u Armeniji. Predstavljanje filma javnosti se planira u listopadu 2016.“, kaže mi Nikolaj.
Pitam ga da mi kaže nešto više o položaju LGBT zajednice u Armeniji i ključnim problemima s kojima se suočava.
„Problem LGBT osoba je ustvari neaktivnost države. Nema političke volje da se podrži LGBT pokret. Odatle većina problema proizlazi. Državni predstavnici i političari često imaju homofobne izjave. Čak je i Parlamentarni dom služio kao mjesto, gdje se više od nekoliko puta izreklo neke vrlo homofobne izjave. Primjerice, kada je 2012. godine na gay-friendly pub bačena bomba, potpredsjednik Narodne skupštine i glasnogovornik Republikanske stranke Armenije (RPA), Eduard Šarmazanov javno je podržao napadače, izjavivši da je ono što su učinili “u potpunosti u redu i opravdano”. Još jedan primjer je glavni urednik homofobnih novina Iravunk Hovhannes Galadžjan, koji je objavio članak na web stranici novina pod naslovom 'Oni služe interesima međunarodnih homoseksualnih lobija: nalaze se na crnoj listi neprijatelja države i nacije', a kojeg je predsjednik države odlikovao medaljom zahvalnosti samo tjedan dana prije nego što je sud donio presudu protiv njega [zbog homofobije].“
Armenska apostolska crkva se smatra najstarijom kršćanskom zajednicom i nacionalnom Crkvom, te je na tim temeljima izgradila svoj autoritet u armenskom društvu. Kao što se Srpska pravoslavna crkva svojevremeno aktivno uključila u protuprosvjed na beogradskoj Paradi, s ciljem 'čišćenja' posipajući svetom vodicom ulice kuda je prošla parada, postupila je i Armenska apostolska crkva blagoslivljajući 'čistače'.
„Kada su nas tijekom Marša raznovrsnosti, 21. svibnja 2012. godine napali ultranacionalisti i homofobne skupine, kojima smo naposljetku uspjeli pobjeći i izbjeći fizičko nasilje, došli su svećenici i blagoslovili one koji su nas napali.“
Napad na Diversity march 2012. godine
LGBT osobe u Armeniji s nasiljem se susreću svakodnevno, stoga su neprestano prisiljene biti na oprezu: „Oni koji se nisu autali, nisu vidljivi u javnosti, pa su u načelu dobro; ali oni koji se jesu autali, koji su vidljivi, u smislu da ljudi mogu pretpostaviti da su gay/lezbijka/trans/bi, oni su na meti nasilja.
Prošloga mjeseca, dva člana PINK-a pretučena su u jednoj od središnjih ulica Erevana, zato što su s njima bile trans/gay osobe. Što se mene tiče, ponekad mi je teško, pretpostavljam kao i mnogim drugim gay osobama, jer moramo odabrati u kojoj se okolini autamo. Je li sigurno ili ne? Podržavaju li nas? Hoćeš li doživjeti napad? Biti uznemiravan? Međutim, postoji i diskriminacija od strane LGBT zajednice, jer ponekad ljudi ne žele biti viđeni s aktivistima/kinjama za LGBT prava, jer oni sami tada postaju vidljivima.“
Kao i mnoge druge postsovjetske države, ni Armenija se još uvijek ne može u potpunosti osloboditi utjecaja Rusije. Prema Nikolaju, u Armeniji se i dan danas ruski utjecaj osjeti u svakoj sferi: „Kada je u Rusiji usvojen zakon o anti-gay propagandi i u Armeniji je predstavljen sličan zakon od strane Odjela za pravne poslove policije Armenije. Hvala Bogu, povučen je za dva dana.“
Iako geografski udaljene, Hrvatska i Armenija imaju dodirne točke; počevši od toga da su obje postsocijalističke države, a i godina 2003. je bitna za njihovu noviju povijest: naime, te je godine homoseksualnost dekriminalizirana u Armeniji, a Hrvatski sabor je proglasio Zakon o istospolnim zajednicama.
Piše: Paula Ćaćić
