Pedesetdevetogodišnja aktivistkinja za prava žena Peninnah Tombo dolazi iz plemena u kojem riječi “žene” i “prava” ne idu zajedno. Pomažući mladim djevojkama da izbjegnu prisilne brakove i genitalna sakaćenja te steknu obrazovanje, na sebe je navukla mržnju muških pripadnika plemena Masai koji u njoj vide prijetnju njihovoj kulturi i načinu života.
Rombo je meta učestalih prijetnji kletvama i crnom magijom, pa čak i ubojstvom, a mnogi nagovaraju njezinog muža da se posluži nasiljem kako bi joj iz glave “izbio” ideju da žene imaju prava.
Nakon što ju je kao dvanaestogodišnju djevojčicu otac predao starijem muškarcu (koji je u to vrijeme već imao tri žene) u zamjenu za stoku, Tombo je pobjegla daleko od kuće, stekla obrazovanje i postala medicinska sestra. Godine 1992. osnovala je Nasuru Ntoiye (Spasimo djevojke), organizaciju kojoj je cilj stati na kraj genitalnim sakaćenjima i preuranjenim brakovima.
“Nastojimo promijeniti naš način života”, kaže ona. “Nastojimo promijeniti dječake i djevojčice, kako bi oni mogli promijeniti našu zajednicu”. I sama podvrgnuta genitalnom sakaćenju u dobi od 11 godina, Tombo je odlučna u namjeri da spriječi buduća nanošenja takve vrste tjelesne i emocionalne boli.
U strogo patrijarhalnom plemenskom poretku Masaija žene nemaju pravo govoriti, a njihove bi se aktivnosti trebale ograničiti na kućanske poslove i brigu o životinjama. Žena ne može posjedovati kuću, a njezina su djeca muževljevo vlasništvo.
Okupljanje pripadnica plemena Masai radi rasprave o genitalnom sakaćenju žena
“Žena nema pravo iznositi svoje mišljenje o svakodnevnim aktivnostima, niti joj treba dopustiti da utječe na odluke muškaraca”, kaže 95-godišnji starješina Kirayian ole Katimo. Starješina iz drugog sela, Mpoke ole Kimojino, svoju ženu uspoređuje s djetetom: “Ja sam jedini koji privređuje i ona u potpunosti ovisi o meni, stoga nema drugog izbora nego živjeti onako kako ja zapovjedim i poštivati naredbe koje dobije”.
Kada su joj bile 22 godine, Tombo je ipak stupila u brak s već oženjenim muškarcem koji je dogovorio njezin ujak. “Da se mene pita, nikada se ne bih udavala. Ali jedan brak sam već odbila – da nisam prihvatila drugi smatrali bi da sam ukleta”, kaže ona.
Iako je i dalje prisiljena služiti suprugu i svakodnevno mu donositi vodu za kupanje, tvrdi da je “sretno udata” jer suprug tolerira njezin aktivizam. Kako priznaje novinarki L.A.Timesa Robyn Dixon, u stanju je podnijeti sve, samo ako se i dalje može boriti protiv genitalnog sakaćenja i preuranjenih brakova, te pomagati mladim djevojkama da ih izbjegnu. [N.K.] LATimes…