U Tanzaniji, zemlji 55 milijuna ljudi i 120 plemena, jedno pleme razvilo je tradiciju nyumba ntobhu (‘kuća žena’) koja omogućuje ženske brakove kako bi se udovicama osiguralo pravo na nasljedstvo u odsutnosti supruga ili sina, a takvih je kućanstva sada 10-15 posto, saznaje za Marie Claire Abigail Haworth.
Nyumba ntobhu je alternativna obiteljska struktura koja kod Kurya postoji već niz godina. Nitko ne zna kada je pokrenuta, pojašnjava Dinna Maningo, novinarka lista Mwananchi, ali glavna svrha joj je osigurati udovicama zadržavanje vlasništva. U skladu s plemenskim zakonom, samo muškarci imaju pravo nasljedstva, a nyumba ntobhu, udovici bez sinova ili ženi koju je suprug ostavio omogućuje ulazak u zajednicu s mlađom ženom koja može imati ljubavnika i umjesto nje roditi nasljednika.
Praksa nije niti pribižno slična istospolnim brakovima ili životnom partnerstvu, budući da je homoseksualnost zabranjena, a veza ne uključuje spolne odnose. Ipak, kako poligamna, patrijarhalna kultura Kurya omogućuje muškarcima da kupuju žene, sve veći broj mladih pripadnica plemena odlučuje se vjenčati s drugom ženom.
„Shvaćaju da na taj način dobivaju više moći i slobode“, kaže Maningo.“Dobivaju benefite stabilnog kućanstva uz mogućnost odabira muškog seksualnog partnera.“ Također, ovaj obiteljski sustav doprinosi smanjenju rizika obiteljskog nasilja, dječjih brakova i genitalnog sakaćenja te pridonosi školovanju kćeri u tim obiteljskim zajednicama.
U takvom su braku od 2015. godine Mugosi Maningo (49) i Anastasia Juma (27), koju je kada je imala samo 13 godina, otac prisilo da se uda za pedesetogodišnjaka, a za uzvrat je dobio osam krava. Suprug je Jumu tretirao kao ropkinju, a kada je rodila sina odlučila je pobjeći. Kasnije je bila u vezi s još dva muškarca i rodila još dva sina, no niti jedan otac nije se zadržao, pa je kako kaže prestala vjerovati muškarcima. „Nikako nisam htjela drugog supruga. Stupiti u brak sa ženom činilo se najboljim riješenjem.“
Mugosi navodi da je Juma za nju bila savršen par. Nju je suprug ostavio prije deset godina zato što nije mogla imati djecu, no nikada se nisu formalno razveli. Kada je umro, prije 18 mjeseci, vlasništvo nad zemljom skoro je pripalo njegovoj rodbini. „Imala sam sreće što sam pronašla Anastasiu i njezine dečke, jer sad imam obitelj s nasljednicima“, pojašnjava i dodaje da ih puno voli.
Mugosi ističe da više nije zainteresirana za romantične odnose s muškarcima, no Jumu potiče na nazavisan ljubavni život. Zainteresiranih muškaraca ne manjka, no Juma želi osobu koja je nježna i pouzdana te priželjkuje još troje djece. Njihov potencijalni biološki otac morat će poštovati tradiciju nyumba ntobhu i odreći će prava očinstva te poštovati kućanstvo u koje je došao i ne pokazivati znakove ljubomore.
Problema zbog odricanja prava očinstva uglanom nema, jer se muškarci ne žele suprotstaviti starješinama koji podržavaju istospolne zajednice, no ukoliko stvar dođe do suda presuda može biti i u korist oca budući da ovi brakovi nisu državno priznati, već samo plemenski.
Glavni starješina Elias Maganya (65), pojašnjava da se brakovi između žena podupiru jer služe brojnim svrhama unutar plemena.
Prvenstveno riješavaju problem udovica, koje ne ostaju bez vlasništva i nisu teret zajednici, a ovo na ruku ide i klanovima unutar plemena koji žele izbjeći mogućnost da vlasništvo njihovog umrlog člana pređe u ruke drugog klana u slučaju da se udovica ponovno uda. Kada stupi u brak sa ženom vlasništvo ostaje unutar grupe kojoj je pripadalo. No, mogućnost izravnog nasljeđivanja za žene ne vidi kao mogućnost, plemensko vijeće na to ne bi pristalo.
Ovo ne čudi ako u obzir uzmemo da su svih 200 članova Vijeća muškarci, a rodnu diskriminaciju pojačava nejednakost na državnoj razini, o čemu govori podatak da manje od 20% žena u Tanzaniji posjeduje zemlju na svoje ime. Obiteljsko nasilje najučestaliji je oblik nasilja kojemu je prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne skrbi izloženo 45% žena dobi između 15 i 49 godina, a u predjelima pogođenijim siromaštvom, slabijim obrazovanjem i alkoholozmom, brojka je i viša. Kako bi se suočila s problemom nasilja vlada provodi programe osvještavanja javnosti te je u policiji otovorila posebne šaltere za prijavu obiteljskog nasilja, no i dalje ne postoji sveobuhvatna legislativa koja bi zabranila obiteljsko nasilje i silovanje u braku.
Ženska kućanstva percipirana su stoga kao najbolja dostupna obrana, jer plemenski zakon muškarcima zabranjuju nasilje prema ‘ženama koje nisu njihove’, kaže glavni starješina, otkrivajući nenamjerno da plemenske regulacije koja zabranjuje nasilje u klasičnim brakovima nema.
Istaknuti valja da niti ovakvi ženski brakovi nemaju uvijek blistavu priču, pa se događalo da se mlađa supruga zaljubi i pobjegne s djecom, a Dinna Maningo navodi i slučaj mlađe supruge koja je u braku trpila zlostavljanje starije žene koja joj je dogovarala partnere kako bi što prije rodila dijete i osigurala joj nasljedstvo. Primjeri poput posljednjeg rijetki su, no Maningo upozorava da „moramo biti oprezni i ne vjerovati slijepo da su nyumba ntobhu brakovi sigurni. Nekada samo zrcale sliku opće kulture nasilničkog ponašanja prema ženama prisutne u društvu.“ [Ž.V.]
