Mary Whiton Calkins, rođena 1863. u Hartfordu, Connecticut, bila je američka psihologinja i filozofkinja.
Godine 1884. Calkins je diplomirala na Sveučilištu Smith s naglaskom na klasiku i filozofiju. Tri godine nakon diplome, Calkins je preuzela nastavu na Odsjeku za grčki Sveučilišta Wellesley. Tijekom boravka na Wellesleyju, profesor Odsjeka za psihologiju primijetio je njene izvrsne vještine poučavanja i ponudio joj poziciju predavačice, ali pod uvjetom da studira psihologiju godinu dana prije nego što započne s predavanjima. Prihvatila je ponudu iako tada žene nisu imale mnogo mogućnost pohađanja studija psihologije.
Godine 1890. je počela je ići na predavanja o psihologiji poučavanja koja su držali Josiah Royce i William James na Sveučilištu Radcliffe, ‘sestrinskom fakultetu’ Harvarda. Naime, u tadašnje vrijeme, žene su mogle pohađati studij samo u klopu navedenog Sveučilišta koje je tada imalo i naziv ‘Harvard Annex’ s obzirom na to da su Harvard pohađali isključivo muškarci.
S obzirom na njene sposobnosti, Royes ju je tada uvjerio da pohađa i redovnu nastavu s kolegama na Harvardu. Tadašnji predsjednik Harvarda, Charles William Eliot, protivio se ideji da žena pohađa predavanja u istoj prostoriji kao muškarci. Međutim, uz pritisak Roycea i Jamesa te uz molbu Calkininog oca, Eliot je popustio i dopustio da pohađa redovnu nastavu, ali bez da bude službeno registrirana kao studentica Sveučilišta Harvard.
Tijekom godina, Calkins je radila s Edmundom Sanfordom sa Sveučilišta Clark te su na Wellesley Collegeu među prvima u svijetu osnovali psihologijski laboratorij. Sljedećih nekoliko godina nastavila se usavršavati u području psihologije.
Godine 1894. Harvardu je podnesen zahtjev da se Calkins prizna kao kandidatkinja za doktorat, što su odbili unatoč preporukama i pohvalama svih kolega koji su s njom radili, uz objašnjene da Harvard ne prima žene u svoje redove. Također, čak i posthumno su joj odbili priznati titulu. Sveučilište Radcliffe joj je ponudilo kandidaturu koju je odbila upravo iz razloga socijalne (ne)pravednosti i razlike koja se radila između muškarca i žena.
Calkins je prva žena koja je završila sva predavanja, ispite i istraživanja doktorskog studija i, iako joj titula nikad nije službeno dodijeljena, smatra se prvom ženom koja je doktorirala u području psihologije.
Calkins je objavila četiri knjige i preko stotinu radova u svojoj karijeri, kako u području psihologije tako i filozofije. Prva knjiga, Uvod u psihologiju, objavljena je 1901. Bila je zainteresirana za područja učenja, pamćenja, a kasnije i za koncept ‘sebstva’.
Tijekom godina, Calkins je nastavila raditi na Wellesley Collegeu gdje je nizala akademske uspjehe. Godine 1905. postala je prva predsjednica Američkog psihološkog udruženja (American Psychological Association), a 1918. i predsjednica Američkog filozofskog udruženja (American Philosophical Association).
Mary Whiton Calkins umrla je 1929. godine. Osim što je kroz svoj rad doprinijela razvoju psihologije, poznata je i po borbi za ravnopravnost spolova i socijalnu pravednost te kao snažna zagovornica pacifizma.
Tekst je izvorno objavljen na stranici Zagrebačkog psihološkog društva.
