Lingua Ignota, pravim imenom Kristin Hayter, svoj hibrid folk, spiritualne, industrial i metal glazbe naziva “himnama preživjelih”. Izvodi mučnu glazbu neizrecive snage, prepunu patnje i boli , tjeskobe i bijesa, u kombinaciji s trenucima melodične ljepote. Nepokolebljiva je u svojim opisima nasilja (“Tukao me dok mi se zubi nisu raspršili / Kao biseri po crvenom, crvenom tlu”) i gladi za osvetom (“Zlo uzvraćam zlom”). Ekstremnu glazbu koristi kao alat za katarzu.
“Puno mog rada proizlazi iz ekstremne i heavy glazbe koja je smještena u mizogini kontekst”, kaže ona. “Pokušavam rekontekstualizirati taj falocentrični format za ljude kojima je to potrebno.”
Hayterin preddiplomski rad bavi se anoreksijom, poremećajem od kojeg je patila više od desetljeća. Za svoj diplomski rad, pod nazivom Spali sve, ne vjeruj nikome, ubij se, stvorila je rukopis od 10.000 stranica povezujući stvarne primjere mizoginije u glazbi sa svojim osobnim životom. Kako sama objašnjava, bio je sastavljen od “stihova, postova na online forumima i bilješki iz podžanrova ekstremne glazbe koji mitologiziraju mizoginiju … i sudskih dokumenata, audio snimaka i policijskih dosjea iz mog vlastitog iskustva nasilja. “
Oko 2017. Hayter je otkrila da se odrekla svog tinejdžerskog ateizma i postala opsjednuta rimokatoličkom ikonografijom, njenom dihotomijom dobrog protiv zla, i učenjem o božanskoj osveti. “Svemoćna je i u njoj postoji konačnost, kamenitost, neupitnost, što mi se jako sviđa.”
Priznaje da redovito izvođenje njezina mučnog materijala može biti “naporno”, ali poput mistične Hildegarde iz Bingena, koja je tvrdila da božanski kanalizira nepoznati jezik – poznat kao lingua ignota – Hayter kaže da kad joj druge preživjele kažu koliko duboko njezin rad rezonira s njima, osjeća se kao kanal za nešto veće.
U prosincu 2021. Hayter je objavila potresno svjedočanstvo o fizičkom i psihičkom zlostavljanju od strane bivšeg partnera, Alexisa Marshalla iz noise-rock benda Daughters. U izjavi na Twitteru napisala je da su ona i Marshall bili zajedno od srpnja 2019. do prošlog lipnja. “Bila sam podvrgnuta višestrukim seksualnim napadima/silovanjima gdje sam bila potpuno penetrirana dok sam spavala, bez mog pristanka, nakon što sam izričito rekla da to nije u redu ”, kaže. “Alexis bi iznudio pristanak prijevarom, manipulacijom i prisilom.” Hayter kaže da je u nekim slučajevima dala pristanak Marshallu jer se bojala da će je prevariti ili se “naljutiti” ako se ne pokori. Navodi da joj je Marshall oštetio kralježnicu u jednoj posebno nasilnoj seksualnoj epizodi te da nije stao kada je to od njega tražila. “Trebala sam operaciju za liječenje ove ozljede…“
Ovo nije prvo takvo zlostavljanje kroz koje je Hayter prošla. Još i prije nego što je izašla u javnost sa svjedočanstvom o Marshallu, govorila je o ranijim zlostavljačima: “Bila sam u nekoliko veza s muškarcima koji su bili fizički, emocionalno, seksualno ili psihički nasilni. Najgore zlostavljanje doživjela sam u vezi koja je trajala pet godina. Bio je biblijski zao, apsolutan u svojoj okrutnosti, manipulativan poput guje… Bio je uhićen zbog napada na mene i neka od mojih najtraumatičnijih uspomena su iz ponovne viktimizacije od strane policije, moje fakulteta, i od strane suda. Sistem je jebeno pokvaren za žrtve seksualnog i obiteljskog nasilja, a također priznajem da bi stvari bile deset puta gore da nisam bijela cis žena.”
Glazba Lingue Ignote opisana je kao ‘ženski Swans’, liturgijska elektronika, brutalistična opera, uljepšani death industrial… Debi album “All Bitches Die” iz 2017. hibrid je death industriala i neoklasičnog darkwavea; stihovi su prepuni mizantropije i apokaliptičnih vizija. Vokali su naizmjence grubi i ‘operni’, čisti. Zvuk sintisajzera pod utjecajem je glazbe iz horor filmova. Tu su i tihi, nježni momenti koji kao da dolaze iz crkvenih himni i pjesama zbora, te semplovi propovijedi i svjedočanstava o ubojstvu.
Album “Caligula” iz 2019. još je ekstremniji. Mračan je i bučan, zastrašujući prikaz zlostavljanja kroz bolne krikove, industrijsku buku i gudače i klavirske dionice. “Sinner Get Ready” iz 2021. je pak Hayterino remek djelo; brutalnost je ublažena, utjecaj folka i crkvene glazbe još je izraženiji nego na prethodnim albumima. Album poprima i dublje značenje ako imamo na umu da je napisan i snimljen za vrijeme užasnog zlostavljanja koje je Hayter doživjela; pjesme su prožete patnjom i boli, ali i gotovo očajničkom čežnjom za nadom, kao u refrenu nevjerojatne piano balade Pennsylvania Furnace gdje se ponavljaju zazivi “above all this” i “I feel your voice”.
