16.01.1941.

Ewa Demarczyk – poljski “mračni anđeo”

Ewa Maria Demarczyk bila je poljska pjevačica povezana s karakterističnim poljskim glazbenim žanrom pjevane poezije (poezja śpiewana) i kabareom Piwnica pod Baranami. Demarczyk je prepoznata kao jedna od najtalentiranijih i najkarizmatičnijih pjevačica u povijesti poljske glazbe. Hvaljena je zbog svojih jedinstvenih interpretacija, izričaja i neobičnog scenskog nastupa. U Poljskoj su je zvali “Mračni anđeo”.

Izrazito privatna osoba, Demarczyk je putovala svijetom izvodeći svoje pjesme, adaptacije poezije, oduševljavajući publiku svojim tekstovima i anđeoskim glasom.

Uspoređivali su ju s Juliette Greco, Edith Piaf i Jacquesom Brelom, no njezine dramatične, teatralne izvedbe bile su uistinu jedinstvene: izvodila je izrazito sofisticirane pjesme: svaka pjesma koju pjeva zapravo je kratka glazbena drama golemog intenziteta.

Bila je povezana i s kontrakulturnim pokretom u Poljskoj tijekom 1970-ih i 1980-ih, kada je zemlja bila pod komunističkom vlašću. Da se izbjegne cenzura, njezine pjesme nisu bile eksplicitno antikomunističke ili političke. Na suptilan način, pomoću simbolike i metafora koje se implicitno referiraju na koncept slobode, u nekim pjesmama izrazila je nezadovoljstvo autoritarnom vladavinom tog razdoblja.

Demarczyk je posebno poznata po svojim interpretacijama (uglavnom poljskih) pjesnika, poput Juliana Tuwima, Krzysztofa Kamila Baczyńskog i Mirona Białoszewskog. Također je adaptirala djela stranih književnih velikana i velikanki poput Marine Cvetajeve, Ane Ahmatove, Osipa Mandelstama, Roberta Burnsa i Gabriele Mistral.

Ewa Demarczyk rođena je 16. siječnja 1941. u Krakovu. Od malih nogu svirala je klavir i pokazivala izraženu sklonost glazbi. No, nakon što je kao tinejdžerka završila glazbenu školu, pokazalo se da joj pozornica nudi mnogo više od klavirskih recitala.

Osim što je studirala klavir na Muzičkoj akademiji i upisala studij arhitekture, bavila se i glumom. Pridružila se kabare timu Piwnice pod Baranami 1962. i uskoro počela suradnju s kompozitorom Zygmuntom Koniecznyjem. Duet Demarczyk – Konieczny do danas je simbol jedinstvene i plodne suradnje između skladatelja i pjevačice. Konieczny je smatrao da je Demarczyk njegov idealan medij. Ewa je njegove skladbe ne samo interpretirala na izvanredan način, nego je izvukla i ono ‘nešto više’ i od njih izgradila posve originalne kreacije koje se danas smatraju poljskim klasicima. Karuzela z Madonnami, jedan od prvih Demarczynih hitova, može se pohvaliti izvrsnom kompozicijom i prekrasnom interpretacijom stihova Mirona Białoszewskog.

Nakon što je osvojila srca stanovnika Krakova, Demarczyk je osvojila simpatije cijele Poljske pjevajući na Prvom nacionalnom festivalu poljske glazbe u Opoleu. Na pozornicu je izašla s ambicioznim, kompleksnim, moćnim i originalnim repertoarom. Nastupala je u Francuskoj, Belgiji, Švicarskoj, Švedskoj i drugim europskim zemljama, no uvijek je pjevala na poljskom.

Godine 1966. završava Kazališnu akademiju i započinje samostalan rad s vlastitim bendom. Odlučuje prekinuti suradnju sa Zygmuntom Koniecznyjem i počinje raditi sa skladateljem Andrzejem Zaryckim.

U razdoblju od siječnja do veljače 1967.  snimila je pjesme koje su se pojavile na njezinom debitantskom albumu “Ewa Demarczyk śpiewa piosenki Zygmunta Koniecznego” (Ewa Demarczyk pjeva pjesme Zygmunta Koniecznyja).

Međutim, nije bila sasvim zadovoljna suradnjom. „To je vrlo loš album. Ne znam zašto bi nekome bilo toliko stalo da mi glas učini mračnijim… Osim toga, album je pun tehničkih nesavršenosti,“ izjavila je kasnije.

Unatoč tehničkim nedostacima, ovaj album postao je jedan od najvažnijih albuma u povijesti poljske pop glazbe, a za nas koji nismo toliko upoznati s poljskim kontekstom i koji smo na njega više-manje slučajno nabasali, album je pravo otkriće: misteriozan, egzotičan, moćan. Pjesme variraju od baroknog popa do chamber i avant folka. Ewin glas nevjerojatno je ekspresivan, intenzivan i dramatičan, pjesme odišu nekom neizrecivom ljepotom, često su mračne i potresne.

Kako su se 1960-e bližile kraju, Demarczyk je održala niz internacionalnih turneja: u Italiji, Francuskoj, Kubi, Meksiku, SAD, Australiji, Finskoj.

Godine 1976. oprostila se od Piwnice pod Baranami. Često je nastupala, putovala svijetom, snimala je vrlo malo, a o njezinom privatnom životu ne zna se gotovo ništa. Od samog početka izbjegavala je intervjue, a u onima koje je davala posve se fokusirala na umjetnost i koncerte.

Demarczyk je nastavila nastupati uživo do kasnih 1990-ih. Posljednji koncert održala je 8. studenog 1999. u Velikom kazalištu u Poznańu, a nakon toga se potpuno povukla iz javnog života.

Umrla je 14. kolovoza 2020. u dobi od 79 godina. Do danas je ostala jedna od najomiljenijih i najcjenjenijih poljskih glazbenica.

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano