Objavljeno

Srbija, Crna Gora i Makedonija: Vlasti kontroliraju medije, mediji novinare/ke, a profesija strada

Nizak nivo slobode medija, loši uvjeti u kojima rade zaposleni/e u medijima, cenzura i autocenzura kao i pritisci koji dolaze iz vladajućih struktura zajednički su problemi s kojima se susreću mediji u Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji.

Sve to doprinijelo je padu kvalitete novinarstva, smanjenom profesionalnom i etičkom odnosu prema onome što se plasira javnosti, a ako se svemu tome doda i gotovo potpuna tabloidizacija medija koja je za ‘široke narodne mase’ u svakodnevnu upotrebu uvela najprostiji rječnik i nivo onoga što oni nazivaju informacijama i aferama, nije teško zaključiti na koliko niske grane je spalo novinarstvo u regiji.

Iako je cenzura riječ koja se posljednjih mjeseci najčešće veže za Srbiju, najnoviji podaci Reportera bez granica pokazuju da je stanje daleko gore u Crnoj Gori i Makedoniji. U njihovom istraživanju koje mjeri razinu zloupotrebe medija, stupanj pluralizma, nezavisnost medija, životnu sredinu i autocenzuru, pravni okvir, transparentnost i infrastrukturu Srbija je nazadovala za 13 mjesta i sada se nalazi na 67. mjestu, Crna Gora je opet 114., dok je Makedonija (što je paradoksalno imajući u vidu sadašnju situaciju) čak napredovala za šest mjesta i sada je 117. od ukupno 180 ocjenjivanih zemalja svijeta.

U Crnoj Gori se ne rješavaju slučajevi napada na novinare, najavljuje se novi Zakon o radu

Kao kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji Crna Gora intenzivno usklađuje zakone na način na koji to EU od nje očekuje, ali problem je što se ti zakoni ne primjenjuju. Jedan od glavnih zahtjeva koji se ispostavlja vladajućoj strukturi u Podgorici je istraživanje i rješavanje brojnih napada na novinar/ke i medije i njihovu imovinu i nadležni uredno tvrde da su to slučajevi čije je rješavanje od prioritetnog značaja ali se ništa ne događa.

U više od 10 slučajeva, što je za zemlju koja ima 620 tisuća stanovnika i svega oko 1.700 zaposlenih u medijima prilično velik broj, nije utvrđeno tko su nalogodavci napada ni koji su motivi napadača koji su u nekoliko slučajeva otkriveni. Slučaj ubojstva glavnog urednika dnevnih novina Dan Duška Jovanovića, otprije 11 godina je i dalje nerješan.

Predsjednik Vlade Milo Đukanović nedavno je najavio da će u sljedećih mjesec dana početi novo usklađivanje Zakona o radu, na zahtjev poslodavačkih udruženja. Kako je Đukanović otvoreno stao na stranu suprotnu zaposlenima, očekuje se da će radnička prava biti na novom drastičnom udaru. To će se naročito odraziti na zaposlene u medijima čija su prava u redakcijama i onako na niskom nivou, a ni aktualni Zakon o radu se ne poštuje ni elementarno.

Istraživanje o uvjetima rada novinara koje je misija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) krajem prošle godine napravila za potrebe Sindikata medija Crne Gore pokazuje da je prosječna zarada novinara/ki 470 eura, što je niže od državnog prosjeka i to je novac s kojim je praktično nemoguće preživjeti jer je cijena potrošačke košarice 800 eura. Između ostalog, oni rade prekovremeno, 22% njih svakodnevno po 10 sati, a neki i po 15 sati.

Kako iz perspektive tih premorenih ljudi izgleda priča o slobodi medija?

Mediji u Crnoj Gori, velika većina njih, su pred bankrotom ili stečajem. Gotovo da nema medija koji prošle godine nije smanjivao broj zaposlenih i zarade. Najmanje 150 ljudi je ostalo bez posla.

Velika polarizacija medija na one koji očigledno rade u korist Vlade, a protiv svih onih koji se ne zalažu ili kritiziraju stavove službene Podgorice, i onih koji sebe nazivaju nezavisnima na trenutke dovodi do pravog medijskog rata u kojem se ne biraju sredstva kako bi se dokazalo ‘da je protivnik prljav’. Otvoreno neprijateljstvo Đukanovića prema jednom broju medija svemu tome daje dodatnu težinu. ‘Uvoz’ medija iz Srbije kao što su televizija Pink i tabloidni dnevnik Informer stavljen je u službu diskreditacije Vladinih protivnika i to, naročito kada je u pitanju Informer, na način koji prethodno nije zabilježen u Crnoj Gori.

Brutalni obračun s građanskom aktivistkinjom Vanjom Ćalović koji je mjesecima trajao u Informeru obilježio je prošlu godinu i postao nova crna mrlja crnogorskog novinarstva.

Informer je u seriji tekstova koje su nazvali ‘Zoosex aferom’, na naslovnoj strani objavljivao pornografske fotografije, a u unutrašnjim stranicama i fotografije i tekst, na kojem je gola žena za koju oni pitaju “da li je ovo Vanja Ćalović” implicirajući da je imala neprimjerene odnose sa životinjama. Na taj način su pokušali da, označavajući ju kao nemoralnu i perverznu, degradiraju, ponize i obesmisle njen građanski aktivizam. Ćalović je godinama jedna od najžešćih kritičarki vlasti u Crnoj Gori. Pisanje Informera su osudile sve ambasade u Crnoj Gori, Civil Rights Defendersmisija OESS-a, javnost, političke stranke, a Tužilaštvo je zabranilo objavljivanje tih fotografila, iako bezuspješno.

Crna Gora je jedina zemlja regije u kojoj ni na koji način samoregulacija nije zaživjela iako se Etički kodeks i svi njegovi članovi u gotovo svim medijima krše na dnevnoj bazi.

Makedonija – potpuna kontrola medijskog prostora

U Makedoniji je u tijeku politički skandal u kojem opozicija otkriva da je Vlada Nikole Gruevskog godinama bez sudskih naloga prisluškivala više od 20.000 ljudi. Predsjednica Sindikata novinara i medijskih radnika Makedonije Tamara Čausidis izjavila je da među njima ima i novinara i da se, neslužbeno, radi o oko 90 ljudi koji se bave tom profesijom i to „onih bliskih Vladi kao i profesionalnih, kritičkih novinara/ki“.

“Ovom aferom je zapravo ideja o nekakvom profesionalnom integritetu novinara/ki u mainstream medijima razbijena u paramparčad. Na snimcima koji se ovih dana objavljuju se čuju razgovori šefa tajne službe sa vlasnikom jedne i glavnim urednikom druge najgledanije televizije u kojem se dogovaraju i praktično uređuju vijesti. Utisak koji ova politička bomba ostavlja je takav da je nama koji se zalažemo za slobodu medija prosto degutantno da o tome više govorimo”, rekla je Čausidis.

Kometirajući situaciju u kojoj rade novinari/ke u Makedoniji istaknula je: “Novinari/ke su pod žestokom ekonomskom presijom u redakcijama. Oni koji se bune ostanu bez posla, budu degradirani ili novčano kažnjeni, a to je najoptimističnija varijanta”.

Čausidis je predstavila i istraživanje Sindikata novinara Makedonije koje je, kako je rekla, nedvosmisleno, matematički utvrdilo da je postotak novinara/ki koji su izloženi ili bili svjedoci direktne cenzure visokih 64%.

“Samocenzura se primjenjuje u više od 53% slučajeva. Prema mišljenju novinara za uspjeh u karijeri nisu bitni ni iskustvo, ni talenat već poslušnost i spremnost da se povinujete naredbama. Novinari su svedeni na ekonomsko roblje, često rade bez ugovora o stalnom zaposlenju, u prikrivenom radnom odnosu i kao takvi su izloženi su pritiscima i nemoćni da se suprotstave”, rekla je.

Tajkunizacija i tabloidizacija medija aktualni u Srbiji

Pad sloboda medija očigledan je i u Srbiji, a predsjednica Sindikata novinara Srbije Dragana Čabarkapa kaže da je ta organizacija godinama upozoravali na širenje tajkunizacije i tabloidizacije medija i to, nažalost, bezuspješno.

“Ukazivali smo da nije slučajno što u Srbiji nema socijalnog dijaloga samo u medijskoj djelatnosti. U privatnim medijima nema sindikata, nema kolektivnih ugovora, nema radno pravne zaštite zaposlenih. I ko je odgovoran za to? I vlast i ‘medijska elita’ podjednako. Svaka vlast želi poslušne novinare. A naše kolege na ključnim funkcijama u medijima umjesto da ukazuju na razloge sunovrata novinarstva u Srbiji, cenzurišu one koji to čine”, objasila je Čabarkapa.

Set novih medijskih zakona zabranio je da lokalne samouprave u Srbiji imaju medije u svom vlasništvu. Zbog toga će doći do zatvaranja desetina medija, a koliko će ljudi ostati bez posla tek će se utvrditi. Čabarkapa kaže da za razliku od prethodnog Zakona o  medijima ovaj zakon dozvoljava offshore kompanijama vlasništvo u medijima što ostavlja ogroman prostor za širenje netransparentnog vlasništva i prekomjerne koncentracije kapitala.

“Jasno je da iza svega stoji izuzetno moćan lobi (predstavnici krupnog kapitala, političara i tzv. medijske elite), koji ne brine o javnom, već o svom interesu“, rekla je ona podsjećajući da su dosadašnje privatizacije imale katastrofalne posljedice.

“Podnijeli smo Ustavnom sudu i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se zabranjuje primjena Zakona dok se sud ne izjasni. Ali nema odgovora. Sad pokušavamo da dobijemo podršku velikih sindikata. Medijski mrak nije samo naš problem, izgubićemo svi”, tvrdi ona.

Čabarkapa je rekla da se Vlast pripremala za nastupajuće izmjene, a da su zaposleni šutjeli u strahu da ne postanu tehnološki, a samim tim i biološki višak.

“Prije seta medijskih zakona dobili smo još jedan ‘reformski’ zakon – Zakon o radu. Podrazumjeva se da je pisan u interesu krupnog kapitala. Nama je namjenjena uloga ‘obrazovane i jeftine radne snage’, kako je navedeno u vladinom oglasu kojim se pozivaju stranci da investiraju u Srbiju”, ukazala je Čabarkapa.

Govoreći o cenzuri, Čabarkapa je istakla slučaj Olje Bećković kao najdrastičniji. U rujnu prošle godine televizija B92 je nakon 12 godina ukinula popularni politički talk-show koji je vodila i uređivala Bećković. Bećković tvrdi da je to učinjeno po nalogu premijera Srbije Aleksandra Vučića, a uredništvo B92 se opravdava željom da budu komercijalni TV kanal u koji se ‘Utisak nedelje‘ ne uklapa.

“Ukidanjem ‘Utiska nedelje’ vlast je, zapravo, želela da ostavi najjači utisak. Poruka je bila precizna: Ako možemo Olju da sklonimo, šta ćemo tek vama da radimo. Još veća opasnost od cenzure je autocenzura. Liči na devedesete ali onda smo imali nadu. Očita je namera da se narodu ‘ispere pamet’, ali to se čini toliko agresivno da će na kraju, verujem, da bude kontraproduktivno. Koliko god zvučalo apsurdno u ovim ‘teškim i bolnim’ vremenima, ja sam optimista. Desiće se, ubjeđena sam, neko čudo”, zaključila je Čabarkapa.

Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


Povezano