Objavljeno

Ponosni Zagreb: Nastavljamo kontinuitet LGBTIQ solidarnosti i angažmana

Ponosni Zagreb (foto: Nina Đurđević)

Zamislite da se gotovo sve feminističke organizacije aktivne u zagovaranju prava i položaja LGBTIQ osoba u Hrvatskoj udruže i osnuju zajedničku inicijativu, za dobrobit svih članova i članica zajednice. Ne, nisam konzumirala ni jednu psiho-aktivnu supstancu, ne morate brinuti: prije nekoliko tjedana otišla sam na Facebook i saznala da je ‘wishfull thinking’ iz prve rečenice uvoda doista istina. Nova LGBTIQ inicijativa zove se Ponosni Zagreb, a za sada je čini 60-tak iskusnih osoba s različitim, ali ozbiljnim stažem u LGBT aktivizmu.

Za Vox Feminae pitale smo ih zašto su se osnovale_i, što su im najvažnije vrijednosti i kakav angažman i događanja pripremaju u tjednima koji slijede. S nama su razgovarali_e: Sara Morić, Ari Kajtezović, Daniel Martinović, Erin Vlahović, Lor Herceg i Milena Zajović.

Inicijativa „Ponosni Zagreb“ svojim je medijskim predstavljanjem i aktivnostima započela netom nakon relaksiranja epidemioloških mjera, početkom lipnja. Što vam je bilo na umu kad ste se okupljali i od koga je krenula inicijativa za okupljanjem ove neformalne grupe? Centralni događaj inicijative trebao bi biti Zagreb Pride Ride, prva povorka ponosa na biciklima  u ovom dijelu regije. Što vas je sve motiviralo da prionete na organizaciju ovog događaja?

Sara: I na okupljanje u zajedničku inicijativu, Ponosni Zagreb, i na organiziranje Pride Ridea motivirala nas je cjelokupna situacija u društvu. Nakon što smo bili tjednima zatvorene u četiri zida zbog situacije s koronavirusom (u nekim slučajevima s nepodržavajućim obiteljima), nakon što nam je razrušen grad i ništa se nije po pitanju toga radilo, a pristup ionako neusustavljenim osnovnim zdravstvenim i pravnim procedurama se stopirao, nakon što su nas izjave raznih desničara u javnosti šokirale jer gaze naša teško stečena prava – jedino što jesmo mogle napraviti je poslati glasnu poruku. Akciju kojom bismo pokazale da smo i dalje tu, da se borimo i da nas ništa neće spriječiti u borbi protiv fašizma i raznoraznih fobija desnih političara koji nam pokušavaju dokinuti prava. Tako smo osmislile Pride Ride, prvu pobunjeničku povorku na biciklima!

Ari: Zapravo se sve odvilo dosta brzo: 20-30 nas se povezalo preko društvenih mreža krajem svibnja u želji da zajednički nešto organiziramo. Prvi smo sastanak održalie 1.6., i sve skupa organizirale od tada, vrlo operativno u raznim timovima, i uz dodatna neformalna druženja online i uživo. Bilo je tu i događanja koja su bila već planirana u organizaciji nekih od inicijativa i organizacija koje podržavaju Ponosni Zagreb, a koje smo rado stavilie pod ovaj zajednički kišobran, pa je time program Ponosnog Zagreba 2020. bilo lakše popuniti raznolikim, bogatim sadržajem. A tu su i zahtjevi i zakletva upućeni kandidatkinjama_ima za Sabor RH na čemu su radile osobe iz raznih inicijativa i organizacija, uključujuće neke izvan Zagreba i izvan inicijative u koju smo se okupilei. 

Daniel Martinović (foto: Nina Đurđević)

Kako će izgledati ovaj događaj, jeste li osmislili sigurnosne mjere? Je li događaj otvoren samo sudionicima na biciklima, što s onima koji ih ne posjeduju?

Sara: Događaj ima svoju rutu, s početkom i krajem na Mimari, koje su naše iskusne biciklistice pažljivo odabrale. Pazit ćemo i usmjeravati sve bicikliste na oprez kao i pripremiti maske za one koje ih nemaju. Zaista nam je bitna sigurnost naše zajednice i zato svakodnevno pratimo epidemiološku situaciju kako bismo mogli napraviti promjene u formi ovog događaja ako do toga dođe. Super stvar ovako velike inicijative je što uvijek imamo plan B, C, D i Ž. Zbog logistike na događaju će moći sudjelovati samo biciklisti, triciklisti i romobilistkinjei, eventualno ako nam policija dopusti, motociklistkinjei u prvoj brzini. Međutim, za ekipu koja nema bicikle pripremili smo program na Mimari koji će ih, uz poštivanje epidemioloških mjera i preporuka, zabavljati i zbog kojeg će zaboraviti tugu neimanja bicikla u suludoj prometnoj infrastrukturi Zagreba. A za sve osobe koje ne mogu fizički doći bit će i livestreaming dijelova događaja da se uključe putem društvenih mreža.

Čime ste bili nadahnuti u osmišljavanju ovog događaja? Treba li u datumu koji ste odabrali (dan izborne šutnje) tražiti kakvu poruku? 😉

Daniel: S jedne strane tražile smo datum za koji smo mislile da će postići najveću vidljivost u javnosti, budući da je vidljivost poanta svih povorki ponosa diljem svijeta. S druge strane, htjele smo osmisliti događanje koje će biti sigurno za polaznike i polaznice, stoga nam se bicikliranje učinilo kao najsigurnija opcija; jednostavno morate održavati distancu ako ste na biciklu – i ako nismo u strogom centru Zagreba, nema rizika da će vam nešto pasti na glavu s okolnih zgrada. Računamo da će neke osobe već biti na moru pa ne očekujemo preveliku gužvu, no opet zbog samog datuma vjerojatno ćemo dobiti dovoljno medijske vidljivosti da se to kompenzira. I naravno, događanje na dan izborne šutnje pomaže nam da jasnije i glasnije pošaljemo našu poruku i da tematiziramo naše zahtjeve koji su do sada bili sustavno ignorirani od strane i lijevih i od desnih političara.

Ari Kajtezović (foto: Nina Đurđević)

Spomenuli ste zahtjeve koje ste uputili političarima u smjeru poboljšanja pravnog okvira koji regulira život LGBTIQ osoba u Hrvatskoj.  Nalazimo se u turbulentnim vremenima, usred novih brojki zaraženih od koronavirusa i parlamentarnih izbora. Kako u takvom medijskom polju učiniti ove zahtjeve vidljivima?

Daniel: Plan nam je da ne samo ovih dana, nego i u naredne četiri godine budemo toliko naporni, ovaj, uporni da nas jednostavno neće moći ignorirati. Zahtjevi su rezultat rada ne samo osoba i organizacija okupljenih u Ponosni Zagreb, nego i drugih organizacija diljem Hrvatske, gdje bih istaknuo kolegice iz Rijeke, iz udruge LORI, koje su dale ogroman doprinos kvalitetnoj artikulaciji zahtjeva i svojim već dvadesetogodišnjim iskustvom pomogle da posložimo zahtjeve na razumljiv i jasan način.

Zahtjevi i zakletva koju smo uputile političarima je nešto na čemu planiramo raditi idućih četiri godine, i ovakav jasan popis gdje su navedene konkretne mjere i prijedlozi za poboljšanje okvira trebao bi pomoći i političarima da vide što se može poboljšati, i nama da možemo mjeriti što se je ili nije napravilo. Koronavirus pogađa i nas; puno mladih se moralo vratiti doma početkom godine zbog pandemije, neke od tih osoba u domove koji ne podržavaju njihovu seksualnu orijentaciju, rodni identitet ili rodno izražavanje. Osobe ili parovi koji su morali zbog medicinskih usluga putovati u inozemstvo, jer im Hrvatska ne može pružiti adekvatnu zdravstvenu skrb, zaustavljeni su usred liječenja. Svi ti problemi mogli bi se puno lakše riješiti da u Hrvatskoj imamo sigurne kuće za LGBTIQ+ mlade, da imamo kvalitetniju zdravstvenu podršku za trans osobe, da imamo na raspolaganju banke sperme ili kvalitetniji Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji koji omogućuje jednostavne procese inseminacije za lezbijske parove. Ovi zahtjevi nam daju jasan popis stvari koje želimo promijeniti, i na tome ćemo raditi dok se to i ne dogodi – koliko god vremena bude trebalo.

Na press konferenciji ste kao prioritetne istaknuli zahtjeve za poboljšanjem zdravstvene skrbi trans osoba, zahtijevate da se sva trans osobna zdravstvena skrb subvencionira putem HZZO-a, a upozorili ste i na važnost kurikularne reforme, tj. građanskog i seksualnog odgoja koji uključuje primjeren i afirmativan tretman tema kao što su rodna ravnopravnost, seksualna orijentacija, rodni identiteti i izražavanje.  Jesu li ovo vaši najvažniji zahtjevi i koje zahtjeve ćete još uputiti političkim strankama? 

Erin: U političkom diskursu je trenutno aktualno pitanje prava trans osoba i omogućavanje životnim partnerima i partnericama pristup udomiteljstvu, a mogli smo primijetiti i porast nasilja prema LGBTIQ+ osobama zbog neafirmativnog pristupa političara_ki, ali i šire javnosti prema ovim temama. Želimo naglasiti kako se naši zahtjevi tiču izjednačavanja postojećih prava koja bi se trebala odnositi na sve ljude, kako bi uključivala i LGBTIQ+ osobe koje su u mnogim sferama života obespravljene i marginalizirane. Kada se radi o ljudskim pravima, ona su temeljna i odnose se na sve ljude kako bi postigli društvenu pravdu za sve, a mi govorimo o onima gdje su LGBTIQ+ osobe u društvenoj nepravdi.

Također, interspolnost je tema koja se nije spominjala u javnom diskursu, pa je posebno važno dodati spolne karakteristike u program građanskog i spolnog odgoja, kao i navođenje spolnih karakteristika u Zakonu o suzbijanju diskriminacije kako bi se na taj način zaštitile i interspolne osobe. Posebno je važno približiti javnosti kako se genitalne mutilacije nad interspolnom djecom uopće ne razlikuju od genitalnog sakaćenja djevojčica, osim što su ovakve operacije nad interspolnom djecom normalizirane, a druge zakonom zabranjene i predmet su zgražavanja. Upravo zbog navedenog, zahtijevamo zabranu takvih operacija i Kaznenim zakonom.

Daniel: Svi su nam zahtjevi važni, no realno gledajući neki zahtjevi izrazito direktno utječu na živote LGBTIQ+ osoba i diljem svijeta rađena su brojna istraživanja koja su pokazala da se stopa depresije ili suicida kod LGBTIQ+ osoba smanjila kada se zakonski okvir u nekim područjima, poput zaštite prava trans osoba ili uvođenja bračne jednakosti, promijenio.

Kurikularna reforma postala je top dnevnopolitička tema u zadnje 4 godine, no imamo osjećaj da je političare još uvijek strah samo izgovoriti riječi “seksualni odgoj”, a kamoli nešto napraviti po tom pitanju – dok u međuvremenu i dalje u školama imate i LGBTIQ+ mlade, i djecu iz duginih obitelji koja jednostavno nemaju adekvatan sustav podrške kroz sam kurikulum. Iako smo neke zahtjeve istaknule na press konferenciji, oni su samo dio popisa koji uključuje zahtjeve koji reguliraju razna područja naših života, poput privatnog i obiteljskog života, zdravlja, obrazovanja, suzbijanja nasilja i diskriminacije, rada i zaposlenje, stanovanja te kulture. 

Lor Herceg (foto: Nina Đurđević)

Inicijativa Ponosni Zagreb sastoji se od gotovo 50 članica i članova. Mahom je riječ o ljudima koji imaju višegodišnje aktivističko iskustvo u zagovaranju različitih segmenata jednakopravnosti LGBTIQ osoba u društvu. Prema kojim je načelima ustrojena inicijativa, kako se donose i kako će se u budućnosti donositi odluke važne za angažman inicijative?

Lor: Trenutno inicijativa broji više od 60 članova_ica od kojih većina ima određeno aktivističko iskustvo. Smatramo da je baš u tome naša snaga jer svatko ima već neke stečene vještine i relevantna znanja čime može doprinijeti inicijativi. Znamo koje su nam prednosti i nedostaci, u čemu smo dobre i što nas interesira pa se na temelju toga dogovorimo tko će što raditi, čime se baviti, koji zadatak preuzeti. Također smo svjesni koliko su interpersonalni odnosi bitni i znamo kako nekvalitetna komunikacija može narušiti atmosferu. Njegujemo demokratska načela u donošenju odluka, težimo biti konstruktivni u kritikama na način da se iznese alternativa, a ne samo neslaganje sa predloženim. Neke od nas su više, neke manje aktivne no svačiji savjet ili prijedlog proanaliziramo i na kraju zajednički odlučimo. Ukratko, slušamo kako međusobno dišemo i to poštujemo. Takav način rada vidimo i u budućnosti.

Već pet godina u Hrvatskoj je na snazi Zakon o životnom partnerstvu. Rezimirajmo pola desetljeća od donošenja ovog, ipak povijesnog, zakona. U kojoj se mjeri on provodi i poštuje u cjelini? U kojim se segmentima njegovo provođenje u praksi pokazalo nedovoljno uspješnim?

Daniel: U ovih pet godina životno partnerstvo sklopilo je preko 350 parova, što znači da je on bio itekako potreban – unatoč izjavama nekih političara ekstremne desnice. Životna partnerstva sklapana su diljem Hrvatske, praktički u svim županijama, i ti podaci jako otvoreno govore koliko su zapravo istospolni parovi brojni i rašireni diljem zemlje. No, iako je Zakon o životnom partnerstvu uistinu veliki korak naprijed, ni on nije savršen – pogotovo kada su djeca u pitanju. Institucija partnera-skrbnika kod parova koji imaju djecu je i dalje diskriminirajuća u odnosu na bračne drugove, budući da je razina prava manja. Vidimo da se donose novi zakoni, i onda se Zakon o životnom partnerstvu selektivno interpretira; dobri smo kada treba plaćati poreze, ali loši smo kada se potegne pitanje udomiteljstva ili posvajanja. Vlade čak svjesno donose diskriminirajuće zakone neusklađene sa Zakonom o životnom partnerstvu, na što je ukazao i Ustavni sud u odluci vezanom za Zakon o udomiteljstvu gdje je eksplicitno rekao da ako bračni drugovi imaju neko pravo, to pravo moraju imati i životni partneri.

S ogromnim problemima susreću se parovi koji su u nekoj drugoj zemlji postali roditelji, budući da Republika Hrvatska ne zna kako im priznati dokumente u kojima su oba partnera ili partnerice navedeni kao roditelji jer u Hrvatskoj imamo samo jednu opciju za izdavanje rodnog lista, onoga u kojem su navedeni “otac” i “majka”. U tom slučaju vaše dijete je bez putovnice, bez hrvatskog državljanstva, zato što se resorna ministarstva ne mogu dogovoriti što napraviti. Na ovakvim primjerima vidimo koliko je državi zapravo stalo do demografije; imate jedan cijeli dio populacije koji želi imati djecu i u polušali kažemo da želimo barem malo pomoći s demografskom obnovom države, a s druge strane imate tu istu državu koja jednostavno ne želi ili ne zna što učiniti.

Ari: A valja imati i na umu da se ni brak ni životno partnerstvo ne odnose samo na istospolne, odnosno raznospolne parove. Imamo i trans muškarce koji sklapaju životna partnerstva s cis ženama, ili dvije nebinarne osobe koje sklope brak ako u tom trenutku u dokumentima imaju različitu oznaku spola, ili sklope životno partnerstvo ako u trenutku sklapanja imaju istu oznaku spola. Neke osobe promijene oznaku spola pa nakon bivanja u jednom od ova dva zakonski prepoznata odnosa pređu u onaj drugi (npr. iz braka u životno partnerstvo ili obratno), a neke osobe odabiru ostati u odnosu kojeg su prvobitno sklopile. Tako da imamo i LGBTIQ brakova i LGBTIQ životnih partnerstava, i unatoč nazivu zakona koji kaže da je to životno partnerstvo osoba istog spola, ni to uvijek ne odražava stvarnost i to je dodatni razlog da ako već zakonski reguliramo osobne odnose, tj. seksualno-romantične životne veze, da to onda bude ravnopravno za osobe svih kombinacija rodova i spolova. 

Erin: Osim Zakona o životnom partnerstvu, također je prošlo i preko 5 godina otkako je na snagu stupio i Pravilnik kojim je regulirana procedura za pravno priznanje roda u Hrvatskoj. U tom su razdoblju 134 osobe predale Zahtjev za promjenu oznake spola u dokumentima. Tim povodom Trans Aid je proveo istraživanje o iskustvima s procedurom s ciljem izrade preporuka za poboljšanje procedure, a rezultati istraživanja su samo potvrdili kako je proces s vremenom postao sve duži, ali i tegobniji po trans osobe, uvedeni su i dodatni zahtjevi za promjenu oznake spola i započinjanje medicinske tranzicije, a isti uopće nisu propisani Pravilnikom, a ni Stručnim smjernicama. Također, prekoračenje zakonskih rokova kroz proceduru je postala konstanta. U sklopu inicijative će online u ponedjeljak 29.6. također biti predstavljeno ovo istraživanje i govoriti će se o neadekvatnosti procedure.

Antifa kviz i druženje u Močvari

Od kojih se aktivnosti sastoji program Ponosnog Zagreba za ovo ljeto? Otvorili ste ga antifa kvizom i druženjem na Dan antifašističke borbe u Močvari. Što nas očekuje u danima koji slijede?

Lor: Iako smo imali doista malo vremena, uspjele smo organizirati stvarno bogat program u kojem svi_e mogu pronaći nešto što ih interesira i u čemu će uživati. Otvorili smo ga pressicom kako bi se predstavile javnosti, a za zajednicu smo organizirali kviz i druženje u Močvari kako bi obilježile Dan antifašističke borbe koji je u Hrvatskoj tragično zapostavljen. Neke aktivnosti smo već održale, poput odbojke na pijesku, tribinu o udomiteljstvu, radionicu šminke, vogue radionice, projekciju dva filma (Ja bi da to imam doma i Moje ime je klitoris), radionice „Na putu do prihvaćanja“ i „Pimp my bike“ gdje smo imali prilike ukrasiti naše ljubimce na dva kotača. Danas nas očekuje predstavljanje odličnog istraživanja „Pravno priznanje roda u Hrvatskoj“, a sutra zanimljiva radionica o zaštiti LGBTIQ+ baštine kao i šarolika Živa knjižnica u Booksi.

U ovih 13 dana ponosa moći ćete uživati u igraonici „Ponosno videoigranje“, ulaštiti svoje bubnjarske vještine na radionici „Glasno i ponosno“, poslušati predstavljanje nastavka istraživanja „Ja nisam gej mama, ja sam mama“, i tribinu „Pravo na izbor“. Predstavit ćemo istraživanje o interspolnosti, a one koje su se prijavile na DJ radionice očekujemo da nam pokažu stečene vještine na budućim partijima. Organizirali smo i besplatna testiranja na HIV i sifilis koja još stignete brzo i jednostavno obaviti 1. i 3. srpnja. Nećemo zaboraviti ni na naše drage političare pa ćemo izvjestiti javnost tko je sve potpisao predizbornu zakletvu da će se zalagati za prava LGBTIQ+ osoba. Sve će kulminirati prvim Pride Rideom u Hrvatskoj u subotu 4. srpnja. U svakom slučaju aktivnosti (bilo online, bilo uživo – poštujući propisane epidemiološke mjere), neće nedostajati.

Antifa kviz i druženje u Močvari

Veći dio članica i članova inicijative ima iskustvo suradnje u najpoznatijoj hrvatskoj organizaciji za zagovaranje prava LGBTIQ osoba – Zagreb Prideu. Većina vas ste bili ponosni Prajdizani i Prajdizanke. Čemu vas je naučilo iskustvo angažmana u Zagreb Prideu?

Milena: Jedno od meni posebno važnih obilježja Ponosnog Zagreba činjenica je da nehijerarhično okupljamo doslovno sve generacije nekadašnjih organizatora i sudionika zagrebačkog Pridea, od 2002. naovamo. Mnogima od nas Pride je bio jedno od prvih organizatorskih iskustava, period stjecanja praktičnih i teorijskih znanja iz kojeg su djelomično proizašle i brojne neformalne grupe i udruge koje se danas okupljaju oko naše inicijative. Usprkos velikoj fluktuaciji ljudi unutar samog Zagreb Pridea, koji povorku organizira od 2008. godine, brojnost i heterogenost osoba koje su se okupile oko Ponosnog Zagreba pokazuje da u našoj zajednici itekako postoji kontinuitet solidarnosti i angažmana sada već brojnih generacija aktivistica i aktivista. Trudit ćemo se to njegovati.

Postoji li vaša spremnost ili zanimanje da sa Zagreb Prideom u budućnosti surađujete, ujedinjeni za zajedničke ciljeve?

Milena: Naravno, prije izlaska naše inicijative u javnost o tim mogućnostima suradnje razgovarali smo s kolegama iz Zagreb Pridea. Naše vizije i pristupi trenutno se razlikuju, ali to ne mora nužno biti loše. Ako nas je naša šarena zajednica nečemu naučila, to je da svatko može i mora odabrati svoj vlastiti put. Nama je drago što smo se pojavili kao još jedna u lepezi aktivističkih opcija, iz zajednice za zajednicu, i što nas ljudi kao takve prepoznaju.

Zasniva li se trenutno angažman članica i članova Ponosnog Zagreba na volonterskom radu? Budući na dulji rok ovakva vrsta rada vodi samoiscrpljivanju i dodatnoj prekarizaciji članstva, imate li u planu rješenje za ovaj problem?

Milena: Nitko od nas ne vidi Ponosni Zagreb kao karijerni put ili rješenje svojeg egzistencijalnog pitanja. Važno je razgraničiti volonterski rad kao društveno odgovorni ali često i privilegirani odabir, i prekarnost kao mnogima nemilu nužnost. Isto tako, važno je razgraničiti volonterske inicijative okupljene oko zajedničkog cilja i udruge vođene projektima, koje zbog fokusa na održavanje plaća i hladnog pogona često zaboravljaju na svoju deklarativnu svrhu. Mnogi u našem NGO sektoru obolili su od projektitisa. Kao volonteri svjesni vlastitih i tuđih granica, ne bojimo se takve sudbine.

Tko su sestrinske i bratske organizacije i inicijative koje podržavaju vaše djelovanje i zbog čega vam je važno stvaranje šire civilno-društvene fronte u borbi za prava LGBTIQ populacije?

Ari: Trenutno su organizacije i inicijative koje podržavaju Ponosni Zagreb pretežno one koje se bave rodnom i spolnom ravnopravnosti i/ili LGBTIQ+ pravima, budući da nam je upravo to i fokus djelovanja. Svaka od tih organizacija i inicijativa ima svoj pristup, svoje kapacitete i svoje područje rada, pa mogu i podržati na različite načine, i to je između ostalog i vidljivo u raznolikom programu koji se trenutno događa pod zajedničkim kišobranom Ponosnog Zagreba, a čije pojedine sadržaje organiziraju upravo te organizacije i inicijative. Ima i “krovnih” aktivnosti koje radimo zajednički poput antifa kviza i druženja i Pride Ride protestne vožnje – i te događaje suorganiziraju pojedinke_ci unutar Ponosnog Zagreba ali i uz šaroliku podršku kako organizacija i incijativa podržavatelja_ica, tako i šire civilno-društvene scene. Na taj način se nadamo i u budućnosti širiti mrežu podrške – i kroz proširenje članstva inicijative Ponosni Zagreb, i proširenja kruga organizacija/inicijativa podržavateljica, jer nam je jedna od temeljnih snaga naša raznolikost, kako u vještinama i resursima, tako i u osobnim iskustvima i identitetima.

Sve novosti pratite na Facebook stranici inicijative.

Inicijativu možete podržati i tako da se prijavite za redarenje na Pride Rideu!


Povezano