Ruska aktivistička art skupina Pussy Riot stigla je jučer u Zagreb, a uoči dvostrukog nastupa s predstavom Riot Days, koju će u sklopu 16. Human Rights Film Festivala izvesti večeras u 19.30 i 22.30 u kinu Tuškanac, u sjedištu zagrebačkog GONG-a upriličena je u nedjelju ujutro press konferencija na kojoj članovi i članice govorili o svom aktivizmu, predstavi i stanju u Rusiji.
Pred hrvatske novinare stali su članovi kolektiva – Marija Maša Aljohina, Saša, Kot, Nastja i Kiril te njihov menadžer i producent Aleksandar Čeparuhin, dok je razgovor moderirao redatelj Mario Kovač.
Trenutno medijski najpoznatijoj članici Pussy Riota – Mariji Aljohinoj je ovo drugi put da se pojavljuje na nekom hrvatskom filmskom festivalu, nakon njezinog gostovanja na Motovun Film Festivalu.
“Riot Days” je svojevrsni aktivistički mjuzikl, Čeparukin je objasnio da će njegova zagrebačka izvedba biti specifična po tome što će po prvi put i posljednji put grupa nastupiti u do sada nabrojnijem sastavu na pozornici. Dvoje starijih članova Pussy Riota: klavijaturist Max i Nastja, članovi moskovskog elektro post punka benda Asian Woman on the telephone nastupit će u Zagrebu ponovno s Pussy Riot-om, a oni su, kazao je Čeparukin i jedni od heroja Mašine istoimene knjige, po kojoj je predstava i osmišljena. U Zagrebu je, objasnila je Maša, trebala po prvi put nastupiti i nova postava benda, ali kako nisu bili spremni, uskočio je stari dvojac.
Predstava “Riot days” gostovala je u posljednjih godinu dana u više od dvadeset država svijeta. Imaju mnogo planova i čini se da već stekli znatno scensko iskustvo nastupanja s ovim materijalom.
Upitana iz publike o svojoj istoimenoj knjizi, Aljohina je kazala: “To nisu memoari, rekla bih da je u pitanju tekst koji se nalazi između manifesta i bajke. To je priča o izborima koje sam donijela, za mene je bilo jako važno podijeliti je sa svijetom. Ljudi nam nakon predstave prilaze i kažu da su i oni spremni učiniti nešto da u Rusiji bude bolje s ljudskim pravima. Dok sam pisala knjigu mnogo mi je ljudi pomagalo idejama, savjetima, mjestom za boravak, pa čak i hranom. No, sam rad na predstavi mnogo je više djelo cijelog kolektiva Pussy Riot, svatko je nečim doprinjeo da mjuzikl zaživi na pozornici.”
Čeparuhin je dodao i da je riječ o predstavi koja je režijski vođena snažnim uplivom kazališnog redatelja Yurija Muravitskog, ali ima mnogo improvizacijskih elemenata koji su pomogli da izvedba dobije poseban flow.
Mario Kovač je upitao članove skupine jesu li Riot Days na neki način i “work in progres” komad sa snažnom strukturom.
“Imat ćemo Sashu koja je jedna od najboljih pjevačica i rock muzičarki u Rusiji, Kot koja je sjajna u elektro žanru, tu su i Nastja i Max, a u isto vrijeme predstava pripovijeda politički sadržaj u kojemu su sabijena iskustva jedne političke zatvorenice, zato smo pokušali u taj nastup ugraditi iskustva iz aktualne političke zbilje u Rusiji koja se stalno mijenja, ne postaje bolja, nego gora, okrutnija. Imamo zato u predstavi neke nove snimke, jer sama knjiga govori o periodu koji se podudara s prvim Mašinim sudjelovanjem u Pussy Riot akcijama do njezinog puštanja iz zatvora”, rekao je Čeparukin.
Maša je govorila i o novom politički motiviranom suđenju koje Putinova policija i sudstvo trenutno provodi prema takozvanoj “The network skupini”. Naime, riječ je o mladim ruskim antifašistima i anarhistima koji su optuženi i mučeni elektrošokovima u zatvorima zbog navodne destabilizacije Rusije.
“Nisu učinili ništa kriminalno, ali su smješteni u nekoliko zatvora diljem Rusije. Imamo njihove priče i fotografije u predstavi, surađujemo s njihovom rodbinom i odvjetnicima. Jedan od glavnih ciljeva ova dva nastupa u Zagrebu su da upozorimo javnost na ono što im se događa. Prije šest godina Pussy Riot je izveo performanse koji su bili šok ne samo za zapadni svijet, već i za mnoge Ruse. Ali u posljednje vrijeme ovakvi se slučajevi otvaraju skoro svaki tjedan. Mogu vas krivično goniti zbog objave na Facebooku, smiješnog mem-a protiv vlasti, mogu vas sigurnosne službe i policija zatvoriti zbog bilo čega što oni smatraju opasnim. Politički motivirana ubojstva nisu rijetka, svi ste vjerojatno čuli za ubojstvo Borisa Nemcova (Putinov kritičar i oporbeni političar,op.a.) koji je prije nekoliko godina ubijen u središtu Moskve. Jedan od članova našeg kolektiva Pyotr Verzilov je bio otrovan nakon akcije u kojoj je sudjelovao na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Razlog zbog kojega je otrovan, vjerujemo, leži u tome što je istraživao ubojstvo tri ruska novinara u centralnoj Africi. Skoro je umro, bio je bez svijesti mjesec dana, no sada je, srećom, dobro. To su stvari koji svi morate znati, agenda ljudskih prava je internacionalno pitanje. I nije vezana za granice, jezične razlike, radi se o svima nama. Mi ne govorimo samo svoju priču, već priču cijele Rusije.”
Aljohina je hrvatskim novinarima pokušala pojasniti kontekst unutar kojeg djeluje ruski represivni sustav. Nakon što su ona i dvije bivše članice skupine (Nadežda Tolokonikova i Jekatarina Samučević) zatvorene nakon performansa na oltaru moskovske katedrale Krista spasitelja 2012. godine, cijeli je svijet saznao za ovu rusku gerilsko aktivističku grupu, ali i za narušavanje ljudskih sloboda u Rusiji.
“Svaki slučaj koji se učini vidljivim u javnosti može pomoći stanju ljudskih prava u Rusiji i zato radimo ovo što radimo. Mi nismo tučene u zatvoru jer je svaki naš dan u zatvoru budno praćen od strane medija.”
U priču se nakratko ubacila i Nastja.
“Čuli ste mnoga različita imena članova i članica Pussy Riot, vrlo je teško ne biti zbunjen. Zato vam želimo reći da je naša skupina otvorena svima koji stoje uz feminističku i antifašističku agendu, mi nismo samo punk bend, niti samo politički aktivisti. Mi smo pokret koji je otvoren svima, ljudima iz svih krajeva svijeta koji žele biti s nama i uz naše ideje.“
Aljohina je istaknula kako je sve veći broj ruskih glazbenika i glazbenica posljednjih godina postao zainteresiran za neku vrstu politički angažman. “Za vrijeme ovih šest godina srela sam mnogo ljudi nisu bili aktivisti ranije, ali nakon našeg slučaja I političke situacije koja se odvija, oni su osjetili da imaju potrebu baviti se aktivizmom. Ako govorimo samo o ovoj godini, mnogi su glazbenici postali političniji u svojoj glazbi, rade politički angažirane albume, a to su ljudi koji do sada nisu imali doticaja s politički angažiranom glazbom. Naravno, na njih se sada vrše pritisci, neki od njih zbog toga ne mogu ići na turneje po Rusiji.“
Upitani za zbiljsku snagu i moć Vladimira Putina, članovi Pussy Riota nisu imali lak zadatak dati odgovor. Naime, trebalo je na medijima prijemčiv način, u nekoliko rečenica, demistificirati priču o predsjednikovim „super moćima“.
“Ako govorimo o vojnoj snazi, moć i tenkovima, onda možemo reći da je Putin moćan. Ali govorimo o snazi istine koja stalno izlazi na vidjelo, on je najslabija osoba na svijetu”, pokušala je sažeti Maša, no Nastja je bila opširnija.
„Mnogi moji prijatelji iz zapadne Europe misle da su Putin i Rusija još uvijek dio nekog hladno-ratovskog fenomena, ali zapravo – Rusija je ekonomski i tehnički potpuno uništena u 90-ima, nakon što je kod nas stigao kapitalizam. Ta priča o Putinovoj moći je lažna konstrukcija medija kojima je zanimljivo imati taj polaritet o dvije snažne sile koje se i dalje nadmeću. Rusija je zapravo vrlo siromašna i korupcijom uništena zemlja, mi smo doslovno zemlja trećeg svijeta: s katastrofalnim zdravstvom, obrazovanjem, svi uspješni stručnjaci odlaze, tko god ima neke mogućnosti ide vani, osim onih koji žele provoditi Putinovu politiku.”
U priču se potom ponovno uključio Čeparuhin koji je pokušao objasniti koliko je snažna Putinova medijska propaganda. “Teško je u Rusiji naći medij koji nije monopoliziran od strane Kremlja, čak i kada je riječ o medijima koji nisu ruski, svaki veliki i utjecajan TV i radijski kanal je pod nekom Putinovom kontrolom, čak ni nekadašnji nezavisni kanali više nisu izvan dohvata predsjednikove administracije. Svi oni znaju da su njihova financijska struktura i marketing ovisni o Kremlju”, rekao je, a članice i članovi skupine još su jednom pozvali hrvatsku publiku na svoj nastup u kinu Tuškanac.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
