Objavljeno

Mitropolit Amfilohije optužio sudionike Prajda da su “obeščastili crnogorski brk”

Mediji su o nedjeljnoj Povorci ponosa u Podgorici pisali površno i vidno nezainteresirano. Ne čudi, obzirom na njihovu generalnu društvenu neosjetljivost i neodgovornost, te činjenicu da nijedna hrvatska medijska kuća na mjesto događaja nije poslala svoje novinare. Jutarnji i Večernji list u naslovima ističu samo sukobe policije s homofobima, a do informacije o uspjehu same povorke može doći tek onaj rijetko uporni čitatelj koji nije dopustio da ga ometu fotogalerije nastalih nereda. Ništa bolje ne stoji ni naša najveća televizijska kuća koja je također situaciju prikazala s naglaskom na huligane, ne na povorku.

Ispravci netočnih navoda: nitko nas nije kamenovao, nismo doživjeli nikakve sukobe ni vrijeđanja jer su huligani bili potpuno odvojeni iz našeg dijela grada. Zapaljeno je nekoliko kontejnera, razbili su nekoliko izloga, no pri šetnji gradom nakon završetka Povorke nisam primijetila nikakve pretjerano velike štete. Evakuacija sudionika u policijskim vozilima i prijevoz na sigurno mjesto dok se atmosfera ne stiša bio je predviđen sigurnosni korak i mislim da ga je bilo logično očekivati, a mediji su ga prikazali isto tako kao simptom izvanrednog stanja. Kao sudionicu Povorke ljuti me inzistiranje na takvim prikazima, umjesto da se istakne ono što smatram zaista bitnim, a to je – tijek same povorke, prvog uspjelog Prajda u Crnoj Gori.

Da, došlo je do nasilnih homofobnih ispada. Istina, veliki broj tih nasilnika je maloljetan. Naravno da su, vođeni vlastitim načinima djelovanja, razbijali vlastiti grad za koji se navodno bore. No, obzirom na zaista efikasno ponašanje policije u vezi Pridea, čini mi se razumnim nadati da će dobar dio njih biti kažnjen i to dovoljno oštro i sistematično da će sljedeći put dobrano promisliti isplati li im se tako sijati mržnju.

Ljetos se dogodio pokušaj gay pridea u Budvi, no nije završilo pretjerano slavno – sudionici su napadnuti kamenjem, jajima i ostalim priručnim projektilima, dok je Zdravko Cimbaljević, glavni organizator i prvi javno outani homoseksualac u državi zbog konstantnih prijetnji i napada otišao u Kanadu. LGBT zajednica Crne Gore ne odustaje i najavljuje sljedeći Pride, ovaj podgorički. Mislim da ne treba podcrtavati koliko je zbog opetovanih neuspjeha povoraka u čitavoj regiji bilo važno da Podgorica uspije.

Osnovni ciljevi svake ovakve Povorke u regiji jest učiniti se vidljivim, takvoj sredini ukazati da smo prisutni u njihovoj okolini, a prije svega zauzeti prostor koji svakog drugog dana u godini nije prostor u kojem se smijemo pokazati. Mislim u širem smislu na javni prostor, ali i na onaj doslovni – fizički prostor ulica grada. U  Budvi, Beogradu, Splitu, i na prvih deset prideova u Zagrebu, odvijala se bitka za takav, naš prostor.

U međuvremenu je crnogorski mitropolit Amfilohije napisao otvoreno pismo. U njemu nema ništa neočekivanog, no sveti čovjek koristio je zanimljiv stil – ‘pederski’ lobi optužuje za sve nedaće Crne Gore, za propast ‘prirodnih’ vrijednosti poput ‘djetorodnog nagona’, kao i za čovjekomržnju (?!). Osim pojma ‘gejstvo’, koristi inovativan izraz ‘muželožništvo’, a sudionike Prajda proziva i za to što su „obeščastili crnogorski brk“. Ovakav govor nije u srži toliko drugačiji od nekih glasova koji se provlače hrvatskim medijskim prostorom, no svakako je eksplicitniji i otvoreno agresivniji. Argumentacijska linija koja direktno povezuje heteronormativnost sa ‘zdravljem nacije’?

Homofobija je, s glasnogovornicima poput Amfilohija, u Crnoj Gori toliko raširena i agresivna da su sigurnosni manevri o kojima sam od organizatora slušala toliko brojni da ne bi stali u opseg ovog članka. Kao ilustraciju ću navesti samo činjenicu da smo podatke o startnoj točki i ruti povorke dobili tek večer prije, a na ulazu je trebalo proći dva policijska kordona koji su legitimirali i provjeravali sudionike zbog bojazni da se ne infiltrira netko nasilan. Sva sreća pa su LGBT aktivisti bili uporni i vrlo dobro organizirani. Zahvaljujući ovim mjerama, povorka se održala mirno i bez incidenata. Organizatori i predstavnici LGBT zajednice su održali govore, kao i crnogorski ministar ljudskih i manjinskih prava te diplomati iz Nizozemske i Europske Unije. Žalosno je bi da bez zaštite takvih vanjskih autoriteta Povorka imala male šanse. No, očito se u takvom kontekstu ni ne može drugačije. Ovaj Pride će morati još neki vrijeme pričekati spontane pozdrave razdraganih građan, no bitno je da se krenulo i time pokazalo svim potencijalnim sudionicima da im se može jamčiti sigurnost.

Prva Povorka je uspjela, sljedeća je već najavljena za ljeto. Stanovnici Podgorice morati će prihvatiti činjenicu da su LGBT osobe prisutne i da su odlučne u borbi za vlastitu vidljivost.


Povezano