S osnivačicom neprofitne organizacije HelpBalkans, koja za cilj ima predstaviti i zastupati interese i potrebe svake obitelji koja je bila pogođena poplavama na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije, Martinom Čuljak, razgovarala sam o prvim pozitivnim rezultatima njenog projekta, prednostima direktne pomoći stradalima, razvoju platforme i izvan regije te izložbi fotografija Duša, krhka građevina, kojom se također prikupljaju sredstva za stanovnike poplavljenih mjesta.
Iako, naravno, nijedan tekst i nijedan razgovor ne može odraziti količinu suosjećanja koje imam prema stanovnicima Gunje, ovaj razgovor je moj simboličan pokušaj da mjesto u kojem sam provela sva ljeta i zime djetinjstva, barem još neko vrijeme ne padne u zaborav.
O projektu HelpBalkans mogli smo dosta čitati u medijima. Umjesto da ga ponovno predstavljate, recite nam koje je konkretne i vidljive rezultate donio u nekoliko mjeseci postojanja.
Iza nas je trenutno već više od 600 ostvarenih direktnih donacija. Spajali smo i nastavljamo spajati ljude na najosobnijoj razini. Pomoću ovog projekta, ljudima je omogućena pomoć na razne načine, od građevinskog materijala, preko namještaja, do ponuda za posao i direktnih uplata na račune. Također, kroz projekt smo „stavili lice“ na jednu katastrofu te uspjeli grupirati ljude pogođene poplavama u tri skupine, bez obzira na mjesto njihova prebivališta.
Prva skupina su ljudi koji čekaju obnovu kuće i kojima je potrebna pomoć oko zadovoljenja nekih osnovnih potreba, primjerice plaćanja smještaja i nenadanih životnih troškova nastalih zbog promjene boravka, primjerice prijevoz. U istoj su skupini i ljudi koji su u ovoj situaciji adaptirali svoje ostave, garaže, ljetne kuhinje i slično i kojima je trenutno potrebna pomoć. Njima je trenutno najpotrebnije da imaju za ogrjev.
Druga skupina su ljudi koji sami sebi obnavljaju kuće. U nekim državama dobili su više, a u nekima manje za samostalnu obnovu kuća, ali ni u jednom slučaju ta sredstva ne prelaze 40% od procijenjene štete. Neminovno je da će se obitelji u jednom trenutku naći u situaciji da ne mogu nastaviti obnovu zbog manjka sredstava. Treća skupina su ljudi koji su izgubili svoja poljoprivredna imanja ili alate pomoću kojih su obavljali aktivnosti od kojih su imali određene prihode. Njima treba pomoć kako bi ponovno stali na noge.
Sve nabrojano ukazuje da su posljedice ovakve katastrofe dugoročne i ta će činjenica usmjeravati daljnji rad naše organizacije.
U odnosu na druge načine pomaganja poplavljenim područjima, koje su prednosti Help Balkans platforme?
Način na koji projekt funkcionira je taj da, osim konkretne pomoći, pogođenim ljudima daje osjećaj da na njih netko misli i da je nekome do njih stalo. Nisu samo broj na papiru, već znaju da je na njihova priča nekoga dotaknula i ponukala da im se javi netko koga nikada u životu nisu upoznali. S druge strane, donatori imaju priliku osjetiti to zadovoljstvo ljudi kada čuju glas i osjete osmjeh osobe kojoj pomažu. Mnogi su se na ovaj način i sprijateljili.
Gunja je sve manje u fokusu medija, ali pomoć je i dalje potrebna. Na koji način planirate osigurati dugoročnije djelovanje projekta?
Sasvim je razumljivo da mediji ne mogu istim intenzitetom pokrivati ovu katastrofu tijekom toliko mjeseci. Imam puno planova za daljnji rad, a prvi i osnovni je lansiranje osvježene verzije web stranice koja će biti odraz našeg učenja svih mjeseci rada na projektu. Samim time, vjerujem da ćemo povećati broj ostvarenih donacija. Dalje slijedi i širenje projekta u druge zemlje, kako u regiji, tako i izvan nje. Mislim da je ovaj projekt dobar primjer kako se prirodnoj katastrofi može pristupiti i vjerujem da će ljudi u drugim zemljama prepoznati važnost pružanja osobne pomoći u ovakvoj i sličnim situacijama. Što god radila, za mene postoji jedino stvarno mjerilo uspjeha, a to je broj ostvarenih donacija. S laserskim fokusom na povećanje tog broja iz mjeseca u mjesec i puno vjere u dobre ljude i sretnu zvijezdu koja me uvijek prati, nadam se da ćemo postići puno dobrih stvari.
U kojoj su se mjeri i na koji način građani uključili u pomoć Bosni i Hercegovini i Srbiji?
Kako se do nedavno ovaj projekt uglavnom spominjao u hrvatskim medijima, većina donatora za ljude u drugim državama su bili ljudi iz Hrvatske, uz jednog bitnog partnera iz BiH, a to je Fondacija Hastor iz Sarajeva kojoj sam neizmjerno zahvalna i koja je u suradnji s nama došla do jedne obitelji kojoj će se u potpunosti obnoviti kuća na naš prijedlog. Jako sam zadovoljna rezultatima jer su donacije napravile značajne promjene i u životima obitelji koje su pomoć primile u drugim zemljama. U svakom slučaju, vjerujem da će se puno više donatora iz drugih država uključiti već slijedeći mjesec, jer organiziramo izložbe u Beogradu i Sarajevu kroz koje ćemo uključiti i lokalne medije.
Jedna ste od ovogodišnjih dobitnika/ca nagrade „Europski građanin” koju dodijeljuje Europski parlament. Je li to utjecalo na povećanje vidljivosti projekta i donijelo određenu dobrobit ili je nagrada čisto formalna?
Nagrada ne nosi nikakvu novčanu vrijednost, ali samo priznanje daje veliki značaj i težinu samom projektu, a meni je bila iznimna čast primiti je. Naravno, zbog povećane vidljivosti i zastupljenosti projekta, direktno je utjecala na nove donacijske ponude.
Iz prve ruke, kako trenutno izgleda život u Gunji? Pruža li se obiteljima i psihološka, a ne samo materijalna pomoć?
Nisam sigurna pruža li se obiteljima psihološka pomoć, ali s obzirom da sam i sama iz Gunje, mislim da ljudima ne treba psihološko savjetovanje, već ispravno postavljena očekivanja. Smatram da bi jednostavno i realno postavljanje rokova riješilo toliko glavobolja i frustracija. Objektivno gledajući, stvarno se radi punom parom i kad usporedim Gunju s mjestima koja sam posjetila u BiH i Srbiji, situacija je neusporedivo bolja. Naravno, ako se postavim na mjesto bilo koga tko je izgubio svoju kuću, kao moje bake, mogu shvatiti da su ljudi frustrirani što se puno njih nije moglo useliti u kuće prije zime, a to im, nažalost, stvara dodatne probleme. Iako se radi na sanaciji, to nažalost nije dovoljno brzo za ljude koji se žele što prije vratiti svojim životima.
Nakon poplave u svibnju, mnoge obitelji su zauvijek otišle iz Gunje. Mislite li da će selo opet zaživjeti i da će se ljudi koji su ipak ostali vratiti ustaljenim životima koje su vodili prije ove katastrofe?
Neke obitelji su otišle, ali se velika većina vratila. Nemam točne podatke o tome koliko ih se iselilo, ali mislim da će mjesto sigurno zaživjeti, što se već i osjeti.
Recite nam nešto više o izložbi Duša, krhka građevina.
Izložba je zamišljena kao putujuća izložba pomoću koje ćemo simbolično pokazati što naš projekt predstavlja, a to je personalizacija katastrofe. Izlažemo portrete ljudi pogođenih poplavama ljudi, a novac od svake prodane fotografije ide osobi s fotografije. Izložba u Zagrebu je prošla odlično. Uz minimalni ulog i podršku velikodušnih sponzora, uspjeli smo osigurati donacije u iznosu 10 puta većem od troška same večeri, na što sam izuzetno ponosna. Izložbu ćemo postaviti i u Beogradu i Sarajevu, sa portretima ljudi iz njihovih zemalja, a nakon toga i u drugim gradovima van regije. Osim što nosi određenu simboliku, direktno utječe na povećanje broja donacija i povećanje informiranosti o projektu jer je pobudila interes medija.
Iako su trenutno sve volonterske pozicije u organizaciji popunjene, svi zainteresirani uvijek se, uz CV i kratku priču o sebi, mogu javiti na info@helpbalkans.org. Zaprimljene prijave bit će u bazi, a čim se ukaže potreba za još ljudi, dobit ćete priliku pomoći u radu projekta i što bržoj sanaciji poplavljenih mjesta.
