Marijana Puljak ušla je u politiku 2010. godine kao predsjednica splitskog gradskog kotara Žnjan, kada je pokrenula izgradnju dječjeg igrališta, dobila građevinske dozvole za novu školu, i iskočila iz prosjeka bezličnih lokalnih političara. Osniva Inicijativu za pametne ljude i pametan grad 2013. godine te kao nositeljica kandidacijske liste grupe birača na lokalnim izborima ulazi u Gradsko vijeće grada Splita uz osvojena četiri vijećnička mjesta. U lipnju 2015. godine osniva stranku Pametno koja izlazi na ovogodišnje parlamentarne izbore, ali bez osvojenih mandata.
Iako Pametno na prvi pogled djeluje kao idealan partner Mosta, sličnosti su se pokazale prividnima. U intervjuu za Večernji list dala je i preciznu dijagnozu svojih političkih protivnika: „Most je netransparentna organizacija koju nije briga za ozbiljan program, koja skriva svoje izuzetno konzervativne stavove i vezu s Crkvom. HNS je izrazito klijentistička organizacija. HSS nema pravi identitet, što se sad vidi. A Živi zid je anarhistička neorganizacija.“ Ipak, Pametno dijeli jednu sličnost s Mostom: načelno ideološko neopredijeljenije u kojoj se politički polarizirajuća pitanja reartikuliraju neutralnim rječnikom. Dok su za Most životni problemi žena, homoseksualaca i nacionalnih manjina nebitna „svjetonazorska pitanja“ za Pametno se radi o „civilizacijskim dosezima“. Ekonomski, Pametno djeluju kao negdašnji socijaldemokrati trećeg puta, prije no što su dovršili svoju mutaciju u orto-neoliberale. „Govore za nas da smo ekonomski liberalni“, objasnila je Puljak u intervjuu za N1 televiziju, „ali da smo u zdravstvu i obrazovanju i previše socijalna opcija.“
Portal Bilten za njih piše: „[…]inzistiranje na “znanstvenom” pristupu ekonomiji u kontekstu u kojem se njenom “znanstvenošću” često opravdavaju brutalni društveni ustupci u korist kapitala i u kojem ekonomska “znanost” može biti samo jedna, ona neoklasična, ne ostavlja previše sumnji pri identificiranju njihove političke pozicije. Premda na jednom mjestu u programu ističu da se ekonomija ne odvija u laboratorijskim uvjetima, njihovo gotovo pa fanatično inzistiranje na “dokazima” kao obrascu razumijevanja i provođenja ekonomske politike isključivo je dokaz toga da su iz ekonomije odstranili politiku. Ta dimenzija je očita i u stalnom naglašavanju prevođenja vlastite etike rada iz znanstvenog u političko polje kao jamca uspjeha, kao da društveno blagostanje raste automatski što je više izvrsnih akademskih radnika prisutno na upravljačkim funkcijama.“
S obzirom na akademika Željka Reinera, te brojne doktore poput Ive Sanadera i Zlatka Hasanbegovića, teško se ne složiti s Biltenom. Desničarski malograđani u politici – pogotovo oni s kompleksom manje vrijednosti – redovito koriste svoje titule kao smokvin list za intelektualnu potkapacitiranost, kao i izostanak bilo kakvih suvislih politika izuzev cinizma i klijentelizma. No u inertnoj ekonomskoj močvari poput Hrvatske, sama konzistentnost primjene transparentnih i konciznih ekonomskih politika od strane onih koji ih znaju artikulirati na akademskom nivou bila bi gotovo revolucionarna! No više o tome pročitajte u programu stranke Pametno.
U svakom slučaju, optuživati Pametno za pokušaj depolitiziranja ekonomije je deplasirano, s obzirom da je taj posao već odavno obavljen. Možda je jedini način repolitiziranja ekonomije dovođenja na vlast onih koji će se doista i ponašati kao da im je ekonomija raison d’etre i koji će, za razliku od pro-Hasanbegovićevskog i pro-Šustarovskog Mosta, cijepiti politički diskurs od „vojnih lekarki“, „udbaških ubojica“ i „šaka jada“ i uspjeti ili propasti upravo na temelju vlastitih politika, a ne ideoloških bojnih pokliča.
Intervju koji slijedi realiziran je putem e-maila, stoga žalimo što sugovorici nismo mogli postaviti podpitanja, koja bi u “živom razgovoru” bila neizbježna.
Smatrate li se strankom ljevice i što za vas predstavlja dihotomija lijevo-desno u politici?
Smatramo se jedinim izborom građanske Hrvatske trenutačno. A inače zagovaramo liberalnu demokraciju. U Hrvatskoj je teško reći više što je lijevo, što je desno, ali se meni čini da je sve nekako krivo. Zato smo i uzeli slogan za kampanju – zaokrenimo Hrvatsku jer se dosad nije politika vladajućih u proteklih 25 godina nije pokazala učinkovitom i radom za opće dobro. A onda postaje nevažno što je lijevo, a što desno.
Često vašu stranku medijski karakteriziraju kao „lijevo-liberalni“ Most, dakle stranku koja privlači birače lijevog centra razočarane politikom SDP-a. Prihvaćate li takvu karakterizaciju?
Most i mi smo dva svijeta i ne možemo se ni po čemu uspoređivati. A istina je da nam se zadnjih dana javlja jako puno ljudi koji su razočarani tom, tzv. ljevicom u Hrvatskoj. Pogotovo nakon onih tajnih sastanaka i snimki. Ljudi su shvatili da smo mi jedini ozbiljni, principijelni, da smo, ako hoćete, i štreberi u svojim životima, pa i u politici. Imamo program, napravili smo i proračun u kojem smo pokazali kako taj program utječe na građane i državu, ne prodajemo se za fotelje, ne volimo klijentelizam… Pa ako nas po tome prepoznaju kao prvi izbor građanske Hrvatske – prihvaćamo.
Most opetovano ponavlja da se ne želi baviti tzv. „svjetonazorskim pitanjima“ što je eufemizam za ženska reproduktivna prava, manjinska prava, itd. iako se ta prava direktno tiču života građana RH. Koliko su vama ta pitanja bitna u odnosu na ekonomsku politiku?
Oni se ne žele odrediti po tim pitanjima jer smo ih imali priliku svi upoznati posljednjih mjeseci. Vidjeli smo koliko nisko su u stanju spustiti prag tolerancije u društvu oko brojnih pitanja, za koja smo vjerovali da su odavno, jednostavno, civilizacijski doseg. Misle da će još jednom uspjeti prevariti birače, ali im to više neće proći. Naravno da su nama ta pitanja jednako važna, kao i ekonomska politika. Ekonomija je važna jer omogućuje društvu da se razvija u svim područjima, pa i civilnom sektoru, primjerice. No, ništa manje nije važno ustati protiv događaja, kao što je, npr., bio progon gospođe Rakić ili niz ispada po stadionima. Ne možemo i ne smijemo dozvoliti ekstremizmu da se razvija u bilo kojem smjeru.
Načelno niste jedna od stranaka koja negira neravnopravnost seksualnih i rodnih manjina. Kojim konkretnim politikama planirate poboljšati njihov položaj u društvu i boriti se protiv raznih oblika diskriminacije?
Mi ne podržavamo ljude seksualnih i rodnih manjina samo načelno, mi želimo pomoći da se oni u Hrvatskoj osjećaju kao jednakopravni članovi društva i želimo našu zemlju staviti na kartu svijetu među one najnaprednije i najtolerantnije. Na našoj listi imamo i ‘outanu’ gay osobu i to kao treću na listi, koja je, uz to, još i osoba s invaliditetom. Nadam se da to dovoljno govori koliko smo spremni boriti se protiv diskriminacija svih vrsta.
Sustav posvajanja u Hrvatskoj često se opisuje kao neuređen i nedovoljno kvalitetno organiziran, prema izjavama osoba koje su pokušale posvojiti i iskustvima udruga koje se bave posvajanjem. Parovi dugo čekaju, osobe koje nisu u braku/vezi komentiraju kako je za njih postupak dodatno otežan, dok su istospolni parovi u potpunosti spriječeni u mogućnosti posvajanja. Planirate li promjene u sustavu posvajanja u Hrvatskoj i koje?
Nije samo sustav posvajanja neuređen i problematičan, cijeli je niz problema, na svim razinama društva. U pravu ste, to je jako loše, pogotovo za jednu zemlju kojoj prijeti izumiranje i ima sve veći problem s natalitetom, a mi ne znamo organizirati ni sigurne domove djeci koja su već tu. U cijelom našem programu, svakom se problemu pristupa ozbiljno, analizira se postojeće stanje, traže se najbolje svjetske prakse, raspravlja se dugo i bučno s nizom stručnjaka, dok se ne pronađu najbolja rješenja, za pojedine skupine i društvo u cjelini. Naša je socijalna politika, primjerice, razrađena u detalje i s 22 mjere kako to provesti, a ostale stranke to ni ne spominju jer im nije ‘sexy’. Što se tiče konkretnog posvajanja, svakako ćemo, kao i sve ostalo, mijenjati zakonske okvire, uklanjati suvišnu birokraciju i napraviti sve što je potrebno da se zaštiti, prije svega, djecu, a potom i roditelje. Slično planiramo napraviti i s medicinski pomognutom oplodnjom, i tamo treba niz mjera provesti da se uredi i to područje za buduće roditelje.
Odnos prema ženama u politici duboko je mizogin i na ljevici i na desnici. Političarke poput Vesne Pusić, Ruže Tomašić i Kolinde Grabar-Kitarović kontinuirano su predmet poruge upravo zbog njihovog spola. Kako se žena političarka može i treba postaviti spram seksističkih vulgarnosti politike i mainstream medija? Da li je „dostojanstvena“ šutnja najbolja strategija?
Istina je da smo mi još uvijek konzervativno i dobrim dijelom šovinističko društvo, ali osobno nisam doživjela slične napade. Je li razlog tome taj da još uvijek nismo bili prevelika prijetnja ‘velikima’ na državnoj razini, ili taj da svemu, pa i svakoj sjednici Gradskog vijeća u Splitu, pristupam ozbiljno, s nizom papira, prijedloga, ideja… pa se ne usude napadati me na takvoj razini, ne znam. Vidjet ćemo uskoro jer Pametno postaje sve jača snaga u Hrvatskoj. Mene osobno uopće smeta kad nas se dijeli po spolu, a ne po našim sposobnostima i vizijama razvoja društva. A ne mislim da je šutnja ikakva strategija. Dapače. Sve žene koje su ugrožene ili neravnopravne, na bilo koji način, bilo da su to političarke koje spominjete, ili domaćice u svojim domovima, moraju dići glas. I ustati protiv svake nepravde ili podčinjavanja. Pa valjda smo u 21. stoljeću barem to u stanju. Naše liste za izbore pune su žena kandidata, imamo najviše žena na listama od svih lista koje izlaze. Sve one su, redom, već stekle svoje mjesto u društvu, razvile karijere, a sada se bore za bolju Hrvatsku. Valjda i tako doprinosimo razbijanju ovakvih stereotipa i razvoju daljnje demokracije.
Nedavno je Glas koncila – službeni ideološki bilten Katoličke Crkve u Hrvatskoj – izašao sa stavom da je današnji problem žena što „ne želi imati glavu kojoj treba biti poslušna“ pri čemu je ta glava, naravno – muškarac. Kakav utjecaj na položaj žena u RH smatrate da ima katolička Crkva u RH?
Crkva se mora odvojiti od politike i vratiti se svojem poslanju, što će biti bolje za oboje. Pomalo mi je besmisleno uopće komentirati takve navode, ali želim vjerovati da je to stav pojedinca, a ne cijele Crkve. Kad pogledamo izjave Pape Franje, on priča neke sasvim druge priče, prema tome je pitanje ima li Crkva uopće jedinstven stav o mnogim pitanjima? Položaj žena u Hrvatskoj se razvija i razvijat će se, što god Crkva imala za reći o tome, ili, točnije, bilo koja struja u Crkvi. Mi smo najbolji pokazatelj toga. Osim žena na listama, predsjednica stranke sam ja, a obje potpredsjednice su, također, žene. Demokratski smo sve tri izabrane na skupštini i tijelima stranke, a među glasačima je cijeli niz kvalitetnih muških kolega. Zato je za Pametno takva rasprava pomalo tužna, mi smo 100 svjetlosnih godina udaljeni od nazadnjačkih politika, kakve se, na žalost, viđaju u drugim strankama.
Smatrate li da Hrvatskoj treba sveobuhvatna, institucionalna – dakle od škola do kaznenog zakona – borba protiv patrijarhata? Imate li kakvu širu strategiju koja se bavi posljedicama patrijarhata – od obiteljskog nasilja, seksizma u medijima i cenzure ženske seksualnosti?
Već sam u odgovoru ranije rekla kakav je naš stav prema tome. Naravno, ne živimo pod staklenim zvonom i koliko god nama to bilo strano, svjesni smo da nije u cijeloj zemlji tako i da se treba izboriti da i druge žene imaju prava i živote kakve mi imamo. Mislim da će sve te probleme riješiti jedna jedina reforma – obrazovanja. Vjerojatno znate da smo mi, kao papagaji, ponavljali kako je upravo obrazovanje najvažnije i da se mora ugraditi u temelje društva, kao što smo ga mi ugradili u temelje našega programa. Kada djecu odmaknete od zatupljivanja kakvom su izloženi godinama, kada ih odmaknete od totalitarizama svih vrsta, kojima ih bombardiraju u državi, kada im date suvremeno školstvo i naučite ih da misle svojom glavom – dobar dio problema koje mi danas imamo će samo nestati. Vjerujemo da će se, time, i pitanja neravnopravnosti, nasilja i seksizma riješiti sama po sebi. Dotad sam, svakako, za beskompromisno kažnjavanje i provođenje zakona, pogotovo kad pričamo o nasilju. Tu ne smijemo imati ni loše zakone, ni labavu sudsku praksu. U prilog tome, ističem da je i reforma pravosuđa jako bitna. Ako ne i među najbitnijima. Sudske presude moraju biti brze, jasne, nedvosmislene i štititi građane.
Jedan od ozloglašenih poteza vlade Mosta i HDZ-a bio je dokidanje nezavisnih medija i agresivno nametanje kulturološkog jednoumlja pod palicom ministra Hasanbegovića. Treba li država podupirati razvoj nezavisnih medija?
Apsolutno treba, tu nema dvojbe. Nezavisni mediji doprinose razvoju demokracije i štite najviše društvene vrijednosti. U Hrvatskoj je jako teška situacija u medijima i žalosti me kad vidim koliko se neki novinari bore za svoje stavove i neke ideale, a onda ih loša uređivačka politika ometa na tom putu. Takvo što je nedopustivo i zato oni moraju imati potporu društva. S druge strane, nisam ni samo za državne potpore jer one ovise o količini novca i nisu, često, dostatne za sve potrebe društva. Jednom pametnom kombinacijom, u kojem bi se koristila i druga sredstva, poput nekih fondova, i potpore, došli bismo do optimalnog razvoja medija, koji se razvijaju nezavisno od tržišta i sponzora. U programu smo razradili i kulturu i za nju planiramo povećati izdvajanje u državnom proračunu sa sadašnjih 0,45 na 1 posto godišnjeg proračuna. Ipak, moram napomenuti, mi ćemo se zalagati za transparentne dodjele tih sredstava i po jednakim kriterijima za sve. A nastojati politiku ukloniti iz te priče. Primjer ministra Hasanbegovića je sve ono protiv čega se mi borimo i za što ćemo se i izboriti, kad-tad.
Smatrate li da je i danas aktualno upozorenje Maxa Horkheimera, koji tvrdi da bi „oni koji ne žele pričati kritički o kapitalizmu, trebali šutiti i o fašizmu“? Može li Hrvatska kao država rastuće nejednakosti izbjeći bujanje fašizma, koji sve veće plodno tlo nalazi u zemljama srednje i istočne Europe?
Naravno da može. U biti, ne da može, nego mora! Ne bih izjednačavala kapitalizam sa fašizmom, to je ekstremno. Mi živimo danas u kapitalizmu i još nitko nije došao s boljim društvenim uređenjem, pa mu se moramo i prilagoditi. No, nije ni svaki kapitalizam isti. Mi smo skloni onom kakvo imaju skandinavske zemlje. To bi trebalo biti društveno uređenje po mjeri čovjeka, a ne samo kapitala. Vidite, zanimljivo je da nas svi pokušavaju uporno ukalupiti, a ne znaju kako jer, s jedne strane zagovaramo poduzetničke slobode, pa misle da smo liberalni centar, a s druge strane, kažemo da nikad nećemo odustati od obrazovanja i zdravstvene zaštite dostupnih svima, pa onda kažu da smo ljevičari. A dok se oni tako trse da nas negdje ukalupe, mi, zapravo, želimo samo jedno moderno, otvoreno, tolerantno, ali i napredno društvo, ukorak s najrazvijenijim zemljama Europe. Dakle, ne morate biti ni strogi kapitalisti, da biste živjeli u uređenoj i normalnoj zemlji. A u takvoj zemlji fašizam je dobrodošao samo u rječnicima. I zato da bi djeca naučila razliku između dobra i zla.
Kako se planirate suprotstaviti političkoj radikalizaciji Hrvatske koju gura ekstremna desnica?
Svime gore navedenim. Ali, prije svega, obrazovanjem. Ne možete manipulirati obrazovanim ljudima. A pritom mislim na kvalitetno obrazovane ljude, koji su puno toga naučili i razvili kritičko mišljenje. Što se tiče ekstremne desnice u Hrvatskoj, mislim da je to više pitanje trenutka u kojem se nalazimo, ali osobno ne vjerujem da takva pojava u Hrvatskoj ima neku budućnost. Dapače. Podrška koju u zadnje vrijeme dobivamo daje mi potvrdu da je građanskoj Hrvatskoj sada stvarno dosta tih anomalija u društvu i da su spremni mijenjati stvari. Zato ne vjerujem da radikalne struje imaju šanse na dugi rok.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
