Mač, raspelo i striptiz - sveto trojstvo uvaženog hrvatskog građanina

Evo nam ga sad i Klisović. Prije njega, Šostar, prije njega, poslije njih… uglavnom, hrvatski političari vole striptiz. I političarke, i to ne bilo koje političarke.

Već se valjda zaboravilo na posjet (davne 2006.) tadašnje ministrice pravosuđa RH Ane Lovrin, koja je u pratnji svojih kolega Božidara Kalmete i Ivice Kirina, sve ministar do ministra, uz  pratnju načelnika zadarske policije veselo odmarširala na otvorenje striptiz bara u Zadru. Kasnije je izjavila da nije uopće išla gledati gole žene, za to su bili zaduženi muškarci-ministri i osobito načelnik policije, po službenoj dužnosti, valjda. Ona se išla kulturno uzdizati pjesmama koje je tamo pojao Tedi Spalato.

Dakle, Željko Klisović, vrli muž, liječnik neurolog kliničke bolnice Dubrava, poznat već od 2008. kao pravomoćno osuđeni nasilnik (kvalifikacija je ustvari napastovanje pacijentica i bludničenje nad njima) vidjevši da eto i ministri, pa i ministrice te pročelnici gradskih ureda hrle na striptiz, i sami, baš kao što je to svojedobno uradio Šostar, snimaju video uratke sa striptizetama i plesom u njihovom krilu, odvažio se i on.

U njega su bile čak dvije, uvijale se tamo pred isto tako vrlim društvom, ni Šostar se ne bi posramio. No kako ne bismo pomislili da se radi o jednodimenzionalnoj osobi, koja samo voli striptiz, kamerman-amater potrudio nam se pokazati i veliko raspelo, taman nasuprot striptizetama, neka se vidi da je to mjesto dobrog katolika. Istina, na drugom zidu prikazao nam je mač i kuburu, obješene o zid, iz čega će svatko pametan zaključiti da se još radi i o srčanom, na boj spremnom Hrvatu. Mač i raspelo, skoro kao Thompson.

Tu višedimenzionalnosti vrlog hrvatskog muža nikako nije kraj. Naime, nakon lokalnih izbora,  zagrebačka organizacije Hrvatskih laburista – stranke rada, odnosno predsjedništvo Laburista donijelo je odluku da se za povjerenika zagrebačke organizacije imenuje upravo vrlog muža, dr. Željka Klisovića. Istina, kad su Laburisti saznali frišku vijest od prekjučer, to jest, iz 2008. godine, da se vrli muž obratio pacijenticama na vrlo osebujan način, to jest, napastujući ih, te da je za to i pravomoćno osuđen, isključili su ga iz stranke.

Muke udaljavanja iz politike vidali su birani rođendanski gosti, kameradi ne samo iz stranke koja ga je izbacila, Laburista, već se skupila prava svehrvatska stranačka konvencija.

Bilo je SDP-ovaca (to su socijal-demokrati), HDZ-ovaca (sveobuhvatni narodski demokrati), HSLS-ovaca (ovi su liberali pa im se čini da mogu  biti liberalni preko svake mjere), HSS-a (ovi su pobožni seljaci, oni su sigurno gledali u križ dok su ostali pratili kulturni program nasuprot križu) i Laburista (još ga izgleda nisu prežalili, premda su ga izbacili iz stranke). Takvo stranačko bratstvo i jedinstvo ne bi se postiglo niti da je u pitanju ratna prijetnja domovini.

Željko Klisović je takav kakav jest, i posebno se zamarati njime nema puno smisla. Svatko naime ima pravo na svoju intimu, ma kakva ona bila, na svoje unutarnje rascjepe u ljubavi prema bogu s jedne strane, mačevima s druge i striptizu u sredini. Ima pravo na svoje malograđanske derneke i sebi slične kamerade. Sve dok se radi o intimi. Međutim, radno mjesto, na kojem seksualno napastuje pacijentice nije prostor njegove intime, politička stranka u kojoj djeluje je mjesto javnog djelovanja, profil na Facebooku na kojem se ponosni slavljenik rođendana i vojaer pohvalio video uratkom, nije mjesto intime već je očito podešeno tako da može otići u svijet, s brojem 'posjeta' potencijalno većim od mnogih medija.

Klisovićima, šostarima, kirinima, kalmetama, lovrinkama… (eh, da se radi samo o njima, i mnogobrojnima njima sličnim ljubiteljima striptiza, ili golog ženskog mesa) jedva vrijedi pojedinačno objašnjavati da je tijelo mjesto u kojem obitava čovjek. Da taj čovjek može biti  muškog ili ženskog roda i da se razlikuju tek biologijom, a ne i ljudskošću, te da je, sukladno tome, svaki čovjek bez obzira na biologiju tijela subjekt a ne objekt, kako se, najčešće i nažalost, upravo žene gleda i uzima, u vrlo različitim i često malicioznim značenjima te riječi.

Zadatak je to cjelokupnog društvenog odgoja sa školstvom na čelu, jednako kao i pravosuđem, kojim je, nota bene, upravljala Ana Lovrin, a pravosudni organ, sud, junaku ovog teksta za napastovanje pacijentice dodijelio tek uvjetnu kaznu. Umjesto da upravo činjenicu što je njihov odnos, nasilnika i žrtve, bio osobito otežan po žrtvu (on je liječnik koji ju treba liječiti, a ona je pacijentica, već u startu inferiorna jer od liječnika očekuje pomoć) i odreže mu i strožu kaznu, naš ga sud u stvari pusti da mirno odšeće, a budući da se nije moglo nikako prekriti sam odurni čin, pomiluje ga uvjetnom.

Vrli muževi vole domovinu, križeve i noževe, kubure i striptiz. Višestruko rascijepljenima, voajerima i nasilnicima jedva da je itko rekao da to ne valja, da je to izraz njihova primitivizma, frustracije i vrlo često osobne bijedne seksualnosti, i najvažnije, da je to zlo koje se ne smije i neće tolerirati. Takav netko postoji, ima sve mehanizme, odgojne, školske, pravosudne, kulturne… samo još da se uhvati posla da to i učini. Na to međutim, već tako dugo čekamo da nam se čini da će se prije ukazati Godot.

Osobito međutim vrli muževi vole vlast. Ona im daje moć, uvjerenje u vlastitu važnost, sliku u javnosti za kojom, koliko im je lijepa, i sami uzdišu. Zato i nije nikakvo čudo da je vrli muž Klisović osvanuo, likom i imenom, na plakatu stranke Hrvatskih laburista kao nositelj liste za lokalne izbore pod zvučnom, obećavajućom parolom „Novi ljudi - Nova politika”. Ispod toga je nadalje pisalo „Služit ćemo interesima građana i odgovorno upravljati javnim novcem”. Za novac ne znamo, ali za interese građanki, primjerice  one zlosretne pacijentice i dviju striptizeta, takav kao Klisović bolje je ne samo da ne brine, nego ga u svakom pokušaju „brige” treba zakonski spriječiti.

Foto: Nacional