U Lari Roxx (2011.) s ovogodišnjeg ZagrebDoxa prikazuje životni put prekinut gotovo na njegovom samom početku. Godine 2004., tada tek 21-godišnja Lara Roxx iz Montreala odlazi trbuhom za kruhom u Los Angeles, gdje započinje karijeru pornoglumice. Rečeno joj je da na taj način može zaraditi i do 10 000 dolara tjedno. Njeni agenti naglasili su da je to moguće jedino ako pristane na sve, uključujući seks bez kondoma.
”Djevojke koje se prvi put susreću s ovim poslom uglavnom su jako mlade – imaju između 18 i 21 godine, a agenti između 40 i 80 godina. Lakše smo pristajale na njihove savjete. Sigurno ne bih pristala da mi je tako nešto ponudio agent mojih godina,” otkriva Lara. Svega dva mjeseca nakon naivnog ulaska u potpuno nepoznat svijet porno industrije, Lara se zarazila virusom HIV-a. Redateljica Mia Donovan snimala je Laru u raznim fazama tijekom pet godina, od vrlo lošeg, preko relativno stabilnog do ponovnog sloma. Snimanje je započelo 2005., godinu dana nakon što je saznala da je oboljela.
Laru prvi put susrećemo na psihijatrijskom odjelu bolnice, no ubrzo redateljica odlučuje prekinuti snimanje zbog njenog iznimno lošeg stanja, a kasnije i ona sama još nekoliko puta prekida snimanje. Donovan joj na početku zadaje zadatak da napravi popis svih ljudi i mjesta koje želi posjetiti, pa Laru pratimo u New York, L.A., Montreal, itd., gdje susreće svoje roditelje, sestru, prijatelje, druge glumce i glumice, liječnicu koja joj je saopćila da je bolesna te odgajateljice iz popravnog doma za kojeg kaže da je ”mjesto na kojem je sve počelo.”
Osvrće se i na vlastito javno priznanje da je zaražena HIV-om, te govori kako je mislila da je ”cool biti prva pornoglumica koja će javno progovoriti o svojoj bolesti”, no kroz smijeh zaključuje da je ”ipak zakasnila.” Prva je bila Rebekka Armstrong koja je svoju bolest javno obznanila 1994.
Lara je prve simptome osjetila ubrzo nakon snimanja scene analnog seksa s dvojicom muškaraca. ”Isprva sam mislila da imam mononukleozu. Kasnije nisam mogla vjerovati što mi se događa. Krivila sam glumca koji me na sve nagovorio. Imponiralo mi je što radim s čovjekom koji je navodno radio s mojom omiljenom zvijezdom, Snoop Doggom. Bila sam zaljubljena u njega i on je to znao, a znao je i da me zbog toga lako može iskoristiti. Da me netko silovao i ubio, to bi za moju obitelj i mene bilo manje uznemirujuće od saznanja da imam HIV.”
Nakon što se nekoliko mjeseci nije javljala redateljici, priznaje da je ovisna o cracku i da živi s dečkom u getu gdje vode sumnjivi salon za masažu. Dijagnosticiran joj je bipolarni poremećaj, na drogu troši stotinu dolara dnevno i govori da je duboko nesretna. ”Ljudi misle da znaju tko sam ja, ali kako to mogu znati, ako ne znam ni ja sama,’‘ pitala se Lara nakon što je javno progovorila o HIV-u uz izrežirane i unaprijed osmišljene govore o tome kako je imati HIV jednako smrtnoj kazni. Smatrala je da to nije istina i da uz redovito uzimanje lijekova može voditi uredan život, no samu je sebe dovela u stanje teške ovisnosti i bezizlaznosti.
Redateljica joj plaća jedan od zadnjih odlazaka u bolnicu 2010. godine, nakon što Lara kaže da nema novaca ni da preživi dan. Pred kraj filma posjećuje odgajateljice iz popravnog doma i priča kako je još kao maloljetnica shvatila da je sve što muškarci žele od žena isključivo seks. ”Ljudi mi govore da trebam biti ponosna zbog hrabrosti da se nosim s ovom situacijom, ali nemam zašto biti ponosna. Nije to hrabrost, već nedostatak straha, a njega bih prije nazvala glupošću nego nečim čime bih se trebala ponositi.”
Mia Donovan je nagrađivana kanadska redateljica i fotografkinja. Trenutno snima svoj drugi dokumentarni film. Godine 2004. osnovana je zaklada Lara Roxx koja prikuplja novac za širenje svijesti o opasnosti virusa HIV-a
