Popratni filmski program ovogodišnjeg Tabor Film Festivala pod nazivom Le Ragazze del Porno donosi filmove talijanske redateljice Monice Stambrini, osnivačice istoimenog kolektiva koji okuplja talijanske filmašice. Bit će prikazana dva filma, Queen Kong i ISVN – Io sono Valentina Nappi, koje će publici predstaviti članica ovogodišnjeg žirija Maša Peče, slovenska filmska kustosica i kritičarka, kustosica godišnjeg maratona erotskog filma Kinosloga. Retrosex.
Le Ragazze del Porno okuplja desetak filmašica u dobi od 25 do 75 godina koje rade u nezavisnoj i mainstream kinematografiji, kazalištu i na televiziji, a želja kolektiva je snimati kratke autorske pornografske filmove na tragu švedskog projekta Dirty Diaries i francuske serije od 10 kratkih filmova X Femmes.
“U Italiji postoji potreba za širenjem perspektive na seksualnost i njenu ljepotu te za njenim oslobađanjem od ustaljenih estetskih kanona bez obzira na to kojom se rodnom ili seksualnom orijentacijom bavile. Vjerujemo da se seksualna želja manifestira na različite načine, i mi ih želimo prikazati slobodno u svim formama – novi pornići u kojima će svi moći uživati,” objašnjavaju autorice u svojoj crowdfunding kampanji koju su provele prije par godina. Nažalost, nisu uspjele prikupiti sredstva za produkciju 10 filmova, no dva koja su snimljena (treći je u postprodukciji) hrvatski gledatelji i gledateljice imat će priliku vidjeti na Tabor Film Festivalu.
Redateljicu Monicu Stambrini pitale smo koliko je teško bilo pronaći suradnice koje bi bile zainteresirane za snimanje porno filmova. “Ne možete vjerovati koliko je bilo lako! Kada je projekt počeo, kada sam na intervjuima pitala redateljice žele li raditi porniće, bile su vrlo entuzijastične: nasmiješile su se i rekle DA! Mlađe, starije, slavne, manje slavne, mainstream, eksperimentalne – svima se svidjela ideja da rade porno filmove,” govori Stambrini.
Jedno od pitanja na koja Le Ragazze žele odgovoriti jest može li pornografski film biti narativan, na što Maša Peče odgovara potvrdno.
“Naravno da pornografski film, pogotovo kinematografska pornografija, može biti narativna; pa i bila je takva u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća kad je porno bio chic. Tada je nastajalo puno cjelovečernjih pornografskih filmova koji su pripovijedali priče, ponekad na vrlo raskošan način, s bogatom scenografijom, kostimografijom ili u režiji velikih arthouse autora. Ali mislim da se Monica Stambrini u biti pita nešto dublje, ili na nešto dublje sa svojim filmovima barem odgovara, a to je: može li porno film nešto ispričati, može li nešto bitno reći, može li pružiti neki dublji uvid, i može li potaknuti gledatelje/ice na razmišljanje? Ja mislim da je odgovor evidentno – da.”
Filmove ISVN i Queen Kong Maša Peče preporučuje nam da pogledamo jer su to dva odlična i zanimljiva filmska rada jedne iskusne, lucidne i empatične filmašice. Također, “oni donose drugačiju filmsku ekspresiju i time pružaju drugačije filmsko iskustvo gledatelja/ica, što je, nadam se, još uvijek poanta cinefilije kao takve.”
ISVN je hard core dokumentarac koji prikazuje jednu noć u životu porno zvijezde Valentine Nappi, koja na povratku iz Los Angelesa u Napulj zastaje u Rimu kod svojeg “prijatelja s povlasticama”. Queen Kong pak donosi priču o muškarcu i ženi koji se pokušavaju poseksati u vrtu za vrijeme zabave, no uporna zvonjava njegovog mobitela kvari atmosferu i on ne može postići erekciju. Razočarana, žena bježi u šumu, a on je slijedi i pritom susreće Queen Kong koja ga ne namjerava osloboditi sve dok je ne zadovolji.
Zanimljivo, u press materijalima nalazi se izjava redateljice da Queen Kong nije pornografski film, pa je pitamo za objašnjenje.
“Možda trebamo napraviti korak unatrag i zapitati se što je uopće pornografija, što je film, i gdje je granica koja ih razdvaja?” navodi Stambrini. “Ako je jedina emocija koju mogu dobiti od nekog filma da se uzbudim i masturbiram, tada to možemo nazvati pornićem. No ako za vrijeme gledanja iskusim i druge emocije osim seksualnog uzbuđenja, tada je vjerojatno riječ o nečem drugom. Queen Kong nije samo pornić. Čak ni ISVN nije samo pornić. Oba filma koriste pornografski jezik, ali ne možemo ih jednostavno klasificirati kao porniće.”
Sam čin gledanja pornića u kinodvorani, a pogotovo u festivalskom okruženju, nije nešto na što je današnja publika u Hrvatskoj navikla. Zanima nas što sugovornice misle o tome kako se razlikuje iskustvo gledanja pornića u kolektivnom, festivalskom okruženju od onog privatnog, “u 4 zida”, te smatraju li da se porno/erotski filmovi trebaju vratiti u javni prostor – pogotovo oni koje su režirale žene?
“Vidjeti dugačku, eksplicitnu scenu seksa u dvorani, među drugim ljudima, je vrlo zdravo iskustvo jer nas oslobađa i mijenja način na koji promatramo seks. U konačnici nas povezuje s mističnim,” navodi Stambrini.
Peče pak odgovara da gledanje eksplicitne seksualnosti u kolektivu sigurno predstavlja izazov budući da se radi o jednom od najintimnijih, pa i najtabuiziranih aspekata ljudske egzistencije, no taj izazov može imati i pozitivne posljedice za društvenu klimu.
“Porno film, kao i seksualnost općenito, u prvom redu se bitno povezuje s pitanjem tabua te konvencionalnih, normativnih predodžbi, pojmova i predrasuda – o tijelu, golotinji, seksu, rodu i spolu, odnosima moći, itd. I dok se zapadnoj kulturi možda čini vrlo jednostavnim kako se uspješno oslobođava tabua i predrasuda prošlosti u ime jednakosti i progresivnosti, to je vrlo iluzorno dokle god potrošačko društvo bitno kapitalizira na stvaraju novih tabua, novih konvencija i predrasuda. Glavno pitanje je kakve porniće gledamo. Ako govorimo o masovnoj produkciji koja promovira i perpetuira konzervativne stereotipe i predrasude, onda je moj odgovor ne, takve filmove ne trebamo ni u kinu ni na internetu. Ali ako govorimo o filmovima koji su nekada i koji još uvijek mogu rušiti negativne tabue i poticati na razmišljanje, onda se oni trebaju vratiti u javni prostor – prikazivanja, doživljavanja i diskusije. Naše iskustvo svijeta je različito, a moć filma je u tome da pruži uvid u različita iskustva te potiče empatiju. To jest, takva može biti moć filma u rukama lucidnih, empatičnih filmaša, bez obzira na spol, dobu i kulturu.”
Queen Kong i ISVN možete pogledati u petak, 6. srpnja, u Kinu Kula s početkom u 18h.
Više informacija o Tabor Film Festivalu pronađite na službenoj stranici.
