Poreč će od 31.8. do 2.9. biti obojan duginim bojama. Ta tri dana se u gradu održava drugo izdanje festivala “Homo, fešta!” koji svojim programom upoznaje lokalno stanovništvo s LGBTIQ kulturom i aktivizmom; ali i postavlja temelje za slobodno izražavanje lokalne queer populacije.
Ove je godine festivalski program raštrkan na nekoliko lokacija u gradu, mahom često posjećenih od strane drugih građana/ki na svakodnevnoj razini. Posebno u oko zapinje i drag show koji se odvija na porečkoj rivi, što će nedvojbeno biti nesvakidašnje scensko iskustvo za lokalno stanovništvo i turiste.
Kako nam kaže Nataša Vajagić, glavna koordinatorica festivala, jedan od razloga njegovog pokretanja je vidljivost LGBT osoba i rad na suzbijanju predrasuda. Samim time, kaže, bilo bi kontraproduktivno festival organizirati u kakvom zabačenom i ograđenom prostoru. Posebno pri tom hvali suradnju s gradskim institucijama koje su ove godine dale izvanrednu logističku podršku.
„Svjesne smo privilegije da uopće možemo organizirati event LGBT tematike, a posebice višednevni festival. Znamo da bi isto bilo nemoguće u većini hrvatskih gradova. Grad Poreč nam je apsolutna podrška u organizaciji. Ove godine raspršili/e smo se po više lokacija u gradu, što znači da nas podržavaju i lokalni privatnici i ugostitelji te Pučko otvoreno učilište Poreč, koji su nam suradnici na projektu. Posebno nam je važno događanje na samoj porečkoj rivi, što je značilo milijun zahtjeva, poziva i razgovora za ishodovanje dozvola, no niti u jednom trenutku nitko nije propitivao sam sadržaj, što je divno, kad znamo u kakvoj državi živimo.”
U Istri vlada “Gledaj svoje i ne petljaj se”
Iza festivala stoji udruga Centar za građanske inicijative Poreč koja svoj rad dijeli na 3 područja: ženska i LGBT ljudska prava, ljudska prava i besplatna pravna pomoć te demokratizacija i aktivno građanstvo. Samim time imaju širok spektar djelovanja i organiziraju različita događanja koja većinom posjećuju osobe koje dijele iste vrijednosti. Istu publiku očekuje se vidjeti i na festivalu, neovisno o tome bile one LGBT ili ne, jer ih zanima sadržaj festivala, nešto različito od svakidašnjeg i jer se na istome okupljaju ljudi koji imaju što zanimljivo reći i pokazati.
Kao glavni problem unutar lokalne zajednice, Vajagić ističe nepostojanje zajednice kao takve. CGI Poreč organizira i događanja LGBT tematike ali odaziv je rijetko velik. Stanovništvo je i dalje u strahu od etiketiranja i nije aut. Drugim riječima, politička podrška postoji ali društvena izostaje, posebno kad je u pitanju emancipiranost LGBT osoba. Dojma je da je u Istri i dalje obiteljska sramota ako je netko gej ili lezba.
„U Istri vlada ona “gledaj svoje i ne petljaj se” i jako je teško to promijeniti. Nebrojeno puta sam čula da previše ističemo “to” i da je njima ok živjeti s curom/dečkom i predstavljati ih obitelji kao prijatelje/ice i da nema potrebe da se na tome radi. Ili da je naš nastup previše agresivan i nametljiv. Nećete vidjeti domaće ljude da se drže s partnerom/icom za ruku na cesti.„
Rješenje vide u sustavnoj edukaciji, a na tom tragu u srednjim školama provode radionice gdje mlade educiraju o LGBT pravima tako da dvije lezbijke razgovaraju s njima i odgovaraju na pitanja.
„Onda više to nisu “tamo neki ljudi”, nego su osobe kao i sve ostale. Drugi dio radionice je stand-up show kroz koji humorom razbijamo predrasude te se ta kombinacija pokazala vrlo učinkovitom. Feedback od srednjoškolaca/ki, kao i profesora/ica je odličan. Ponavljam, i to je privilegija, moći ući u partnerstvo sa školama i provoditi takve projekte“, kaže Vajagić.
“Reakcije ljudi koji su došli na festival prošle godine su odlične i mnogi se vesele ovogodišnjem izdanju, no najveća većina neće se usuditi doći. Tome pokušavamo doskočiti naglašavanjem otvorenosti festivala za ljude “svih seksualnih orijentacija, nacionalnosti, spolova, rodova, vjeroispovijesti, boje kože i preferencija boy bandova iz 90ih, željne izlaska iz rutine i cijepljene od predrasuda”, jer se tako oni koji se ne usude doći, mogu izgubiti u masi, a i to je dobar prvi korak.”
Korak po korak do povoljnije društvene klime
“Kako samo održavanje festivala ovisi primarno o financijskoj podršci i natječajima na koje se možemo ili ne možemo prijaviti, često do zadnjeg trena ne znamo hoćemo li uopće moći ostvariti minimum potreban za održavanje festivala. Najveći uspjeh, ne samo festivala nego i općenito, bio bi kad bi se počela stvarati zajednica, kad bi eventi koje organiziramo bili mjesto okupljanja i jačanja LGBT osoba i kad bi se klima u društvu počela mijenjati. Ja osobno mogu sanjati o ogromnom festivalu sa svjetskim LGBT imenima, ali mi je nekako draže i važnije fokusirati se na lokalno i zaista mijenjati sadašnju situaciju. Korak po korak.”, poručuje za kraj.
Ovogodišnju “Homo, feštu!” Omogućila je i financijska podrška Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva; a u organizaciju je uključeno još 20-ak volontera/ki, aktivista/kinja, dizajnera i izvođača koji ulažu svoje znanje, vrijeme i trud kako bi se festival održao – između ostalih i brojne organizacije civilnog društva među kojima i Sarajevski otvoreni centar iz susjedne BiH. Programu se priključuje i K-zona sudjelovanjem na tribini u subotu 2. rujna pod nazivom “Oblici aktivističkog djelovanja” u kinu Roxy.
Detalje programa ovogodišnjeg izdanja “Homo, fešte!” potražite u našoj najavi i na društvenim mrežama! Kako nam je bilo prošle godine pogledajte u emisiji Otpornik:
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
