Udruga za promicanje inkluzije, koja u partnerstvu s Centrom za inkluziju i socijalne usluge iz Bjelovara te Srednjom školom Bartola Kašića iz Grubišnog Polja, provodi IPA projekt pod nazivom Proizvodnja povrća u plasteniku – Greenhouse Vegetables Production, jučer je na završnoj konferenciji projekta predstavila rezultate te upoznala sudionice/ke s mogućnostima i potencijalom osoba s intelektualnim teškoćama te općenito uključivanjem osoba s invaliditetom na tržište rada.
Cilj je spomenutog projekta, čija je provedba formalno završila jučer, podržati uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama na tržište rada u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji kroz model održive proizvodnje povrća u plastenicima u Bjelovaru i Grubišnom Polju. Rezultate projekta predstavili su voditeljica Nedeljka Miščević i stručnjak agronom Nikola Malbaša te Ivančica Gudelj i Ivica Halapa, korisnici projekta angažirane/i u poljoprivrednoj proizvodnji.
Projekt je proveden u trajanju od 20 mjeseci a aktivnosti su uključivale razvoj proizvodnog i radnog plana, postavljanje plastenika u Bjelovaru u prosincu 2013. i nabavu poljoprivredne opreme; a zatim razvoj programa treninga kako za radne asistente tako i za osobe s intelektualnim teškoćama – za koja su radna mjesta u plastenicima bila namijenjena. Sami treninzi pritom su provedeni kroz praktični rad u plasteniku (njegova izgradnja, postavljanje sadnica), a kao proizvod svega nastao je Priručnik o proizvodnji povrća u plasteniku kroz model organiziranog poljoprivrednog gospodarstva.
Upravo je to organizirano poljoprivredno gospodarstvo istaknuto kao poseban rezultat projekta. Radi se o novom obliku poljoprivrednog gospodarstva u okviru udruge kao pravne osobe koja ga osniva, a zahvaljujući tom modelu u plasteniku je kontinuirano radilo 27 osoba.
Projekt je proveden na poljoprivrednoj površini od čak 1000m2 zatvorenog prostora kojeg danas čine tri plastenika, a dodatno je korisnicima i zaposlenicima programa na raspolaganju 2.5 hektara obradive otvorene površine. Kroz obvezne 3 berbe godišnje koje se događaju u plastenicima (urod uglavnom čini sezonsko povrće) dobiva se prinos od nezanemarivih 100 kilograma po metru kvadratnom što godišnje čini oko 10 tona proizvoda samo iz plastenika. Hrana se potom distribuira za potrebe zajednice, dok se višak šalje životnim zajednicama u Zagrebu ili odlazi na tržište. Primjerice, u Bjelovaru postoji nekoliko štandova doniranih od samog Grada te se prihodom od prodaje ulaže u daljnju održivost projekta, poput nabave alata.
Iz Centra za inkluziju i socijalne usluge Bjelovar ističu kako su podrška u radnom angažmanu, provođenju programa samozastupanja, poticanje stvaralaštva korisnika; te u konačnici kvalitetniji način prehrane, poboljšanje financijske situacije korisnika i generalne razine života, samo neki od društveno relevantnih rezultata provedenog projekta.
Društveno odgovorno poduzetništvo u Slavoniji
Svoj je primjer društveno odgovornog poduzetništva predstavio i Osječki centar za inkluziju, koji danas broji 10 stambenih zajednica u kojima žive 42 korisnika. Od toga je, prije pokretanja zasebnog projekta za zapošljavanje, unutar osječkih firmi bilo zaposleno 16 osoba.
Kako bi osigurali veće mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom ova se podružnica okrenula etno-selu Karanac, gdje su zahvaljujući potpori Instituta otvorenog društva kupili tradicionalnu baranjsku kuću s pripadajućim imanjem, kako bi se okrenuli turističkom potencijalu okruženja i zajednice.
Dio kuće danas je tako renoviran kao stambeni centar (po potrebi se koristi kao smještaj za turiste); a u kući se, osim poljoprivredom, bave izradom tradicionalnih suvenira, džemova, likera te održavaju tzv. etno-zbirku, kupljenu s imanjem, čiji je postav izrazito atraktivan turistima koji dolaze u Karanac.
U 2014. godini ovo je imanje posjetilo preko 80 grupa turista dok se u 2015. očekuje da će ih biti 130. U same radne aktivnosti imanja uključeno je 19 osoba, a njih 36 aktivirano je oko primanja turističkih grupa.
Pozitivan primjer dolazi i iz Slavonskog broda, gdje je Centar za inkluzivnu podršku, točnije njegovih šezdesetak korisnica/ka uz pomoć svojih voditelja pokrenulo vlastiti posao u obliku društveno odgovornog poduzetništva, i to kroz projekt Pakirnica dobrih želja. U suradnji s tvrtkom “Unix” iz Gornje Vrbe, za koju već sedam godina pakiraju papirnu ambalažu, došli su na ideju da sami sebi kupe automatsku i poluautomatsku pakirnicu, a partner je besplatno na dvije godine ustupio svoj prostor u kojem pakiraju šećer, rižu, i slične prehrambene namirnice za velike trgovačke centre. U Pakirnici dobrih želja u početku je radilo 6 korisnica/ka dok ih danas po potrebi radi i do 12.
Konferenciji su prisustvovali predstavnici nevladinih udruga i centara za rehabilitaciju, kao i predstavnici Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom te Grada Zagreba. Unatoč pozitivnim primjerima društveno uključivog zapošljavanja i društveno odgovornog poduzetništva, na jučerašnjoj konferenciji među korisnicima programa i voditeljima projekta nažalost nisu bili prisutni predstavnici Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Ministarstva rada i mirovinskog sustava kao niti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ili Ministarstva socijalne politike i mladih.
Osim što su neki od navedenih direktno financirali dijelove projekta, njihova je uloga u daljnjem promicanju inkluzije osoba s intelektualnim poteškoćama od ključne važnosti, jer između ostalog određuju obrazovne mogućnosti, pravnu sposobnost pa i niz mirovinskih i drugih prava koje ostali građani neometano uživaju. Prava je šteta što svoje predstavnike nije poslao nitko od navedenih jer za daljnji nastavak i provedbu ovakvih projekata svakako je potreban čvršći savez između nevladinog sektora, predstavnica/ka resornih ministarstava i samih institucija.
