Dana 1. ožujka obilježava se Nacionalni dan edukacijskih rehabilitatora, povodom kojeg je predstavljena Inicijativa edukacijski rehabilitatori – ključ inkluzije. Inicijativa je pokrenuta kako bi upoznali širu javnost s tom profesijom i ključnom ulogom koju rehabilitatori imaju u inkluziji, uključivanju djece s teškoćama i osoba s invaliditetom.
Cilj ove onicijative je potaknuti čelne ljude županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj koji su osnivači bolnica, domova zdravlja, škola i vrtića na stvaranje veće dostupnosti edukacijsko-rehabilitacijske podrške. Velikom broju građana nije dostupna odgovarajuća stručna podrška u njihovom mjestu stanovanja, a neki je ne mogu ostvariti niti na području županije u kojoj žive. Takav oblik podrške teško može nadomjestiti neka druga profesija.
Inicijativa će svoje aktivnosti usmjeriti i na sprječavanje lažnog predstavljanja, reklamiranja, prodaje i uporabe sredstava koja mogu ozbiljnije naškoditi zdravlju osobe. Jedan od takvih primjera je solna kiselina koja se neetično propagira kao oblik “liječenja autizma”.
Tko su uopće edukacijski rehabilitatori?
Mlada su profesija koja postoji od 1962. godine kada je osnovana visoka škola za defektologiju, kako su se nekada zvali. Dakle, edukacijski rehabilitatori su nepopularno “bivši defektolozi”. Taj uvriježeni naziv nikome nije drag, ni njima ni populaciji kojom se bave. Zvanje magistra edukacijske rehabilitacije danas stječu na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, gdje studenti/ce dobivaju kompetencije koje ih značajno razlikuje od drugih srodnih struka.
Što edukacijski rehabilitatori rade?
Edukacijski rehabilitatori se, najjednostavnije rečeno, bave djecom s teškoćama i njihovim obiteljima te s osobama s invaliditetom. Obično se ljudi s ovim zanimanjem prvi put susretnu kada ih neki drugi stručnjak iz zdravstvene ili odgojno-obrazovne djelatnosti uputi u potrebu uključivanja djeteta u rad edukacijskog-rehabilitatora. To najčešće znači da su kod djeteta primijećena odstupanja u razvoju i da treba provoditi odgovarajuće postupke i programe kako bi pozitivno utjecali na daljnji razvoj, dodatno ga poticali i spriječili nastajanje dodatnih teškoća.
Osposobljeni su provoditi različite edukacijsko-rehabilitacijske postupke s djecom i odraslima s različitim vrstama i stupnjem teškoća ili invaliditeta (oštećenje vida, teškoće učenja, deficit pažnje i hiperaktivnost, intelektualne teškoće, poremećaj iz spektra autizma, višestruke teškoće, motorički poremećaji, kronične bolesti,…).
Edukacijski rehabilitatori za sebe vole reći kako su stručnjaci potrebni u inkluziji djece s teškoćama i osoba s invaliditetom. Pod pojmom inkluzija podrazumijeva se uključivanje u odgojno-obrazovni sustav, ali i u širem smislu, u društvenu zajednicu. Edukacijski rehabilitatori su ključ tog uključivanja – ključ inkluzije.
Gdje mogu raditi edukacijski rehabilitatori?
Osposobljeni su za rad u svim sustavima, odgoju i obrazovanju, od vrtića do srednjih škola, po redovitim i posebnim programima. Može ih se naći u sustavu socijalne skrbi, u udrugama koje su namijenjene podršci djeci s teškoćama i osobama s invaliditetom, privatnim kabinetima ili zdravstvu. Na žalost, edukacijskih rehabilitatora koji rade u zdravstvu je vrlo malo, a ni svaki vrtić ni škola isto tako nema zaposlenog stručnjaka ovog profila.
S druge strane, broj djece s teškoćama i broj osoba s invaliditetom iz godine u godinu raste, a stručnjaka specijaliziranih za rad s tom populacijom nema dovoljno – oni su deficitarna profesija. U nekim krajevima Hrvatske ih nema uopće, pa sva djeca ne mogu ostvariti mogućnost edukacijsko-rehabilitacijske podrške, dijagnostike, rehabilitacije i edukacije. Roditelji se u nedostatku stručne podrške i nedovoljne informiranosti ponekad okreću metodama koje više štete nego što koriste.
Inicijativu edukacijski rehabilitatori – ključ inkluzije možete pratiti na Facebooku!
