Danas se prisjećamo devet strašnih borkinja za ljudska prava koje su se hrabro suprotstavile opresiji i zbog toga izgubile živote.
Nadia Vera (31.06. 2015)
Nadia Vera je bila gorljiva borkinja za ljudska prava koja je u umjetnosti pronašla svoju aktivističku platformu. Pisala je pjesme, organizirala plesne radionice i kazališne izvedbe te sudjelovala u prosvjedima s ciljem pokretanja političkih i društvenih promjena. Za Nadijin aktivistički angažman ključnim se pokazalo preseljenje u Xalapa, glavni grad meksičke savezne države Veracruz, zbog studija socijalne antropologije. S obzirom da je studirala na fakultetu koji ima povijest društveno i politički aktivnih studenata/ica, Nadia im se ubrzo priključila.
Mogu se istaknuti njezine aktivnosti u kampanjama protiv ubojstava novinara/ki i prodaje naftnih rezervi, također, bila je članica studentskog pokreta Yo Soy 132 koja je zbog prozivanja političke korupcije došla na vladinu crnu listu. Upravo za vrijeme angažmana unutar pokreta, Nadia je počela dobivati brojne anonimne prijetnje zbog čega je ubrzo napustila Xalapa i preselila se u Mexico City. U studenom 2014. godine, Nadia se pojavila u dokumentarcu Veracruz: La Folsa Olvidada/The Forgotten Grave u kojem je otvoreno progovorila o velikom broju nestalih osoba u državi i gledajući ravno u kameru upozorila da ako se njoj ili njenim kolegama išta dogodi, odgovornost može preuzeti Javier Duarte, guverner savezne države Veracruz.
Nadia je pronađena mrtva u vlastitom stanu, 31. lipnja, 2015 godine. Uz Nadiu, u stanu su pronađena tijela još tri žene i jednog muškarca.
Francela Méndez (31.05.2015)
Ubojstvo trans žene i aktivistkinje za trans prava u El Salvadoru, Francele Méndez, jasan je primjer ignoriranja problema trans zajednice od strane sustava. Francela je 31.05.2015. godine, za vrijeme posjeta prijateljici, ubijena od strane nekoliko nepoznatih napadača. Iako je bila aktivna u odboru uduge Colectivo Alejandria koja se bori za prava LGBT zajednice u El Salvadoru, ali i sudjelovala u implementaciji programa osvještavanja populacije po pitanju HIV-a, malarije i tuberkuloze, policija Francelino ubojstvo ne vezuje uz njezin društveni angažman već uz krijumčarenje droge.
Slučajevi nasilja nad LGBT zajednicom u El Salvadoru često prolaze neistraženi. U slučaju kada se istraga ipak provede, policija nasilje često klasificira kao zločin iz strasti ili vezano uz krijumčarenje droge, rodno uvjetovano nasilje i institucionalizirana diskriminacija na taj način prolaze neopaženo.
Intissar Al Hasairi (24.02.2015)
Suosnivačica Tanweer Movement-a, skupine koja se bavila promocijom kulture i mira u Libiji, pronađena je mrtva 24.veljače, 2015. godine u prtljažniku vlastitog automobila. Glavni grad Libije, Tripoli, je od ljeta 2014. godine pod kontrolom skupine islamističkih militantnih grupa, Fajr Libya. Pretpostavlja se da je Intissarino ubojstvo djelo oružane skupine. Skupina navodno posjeduje popis aktivista i aktivistkinja za ljudska prava koje namjerava ukloniti zbog promocije ideje demokratske države i ideologija koje ne odgovaraju oružanim skupinama.
Intissar je često sudjelovala u prosvjedima zahtijevajući demokratsku državu i poštivanje zakona, ”Ako se organizirao prosvjed ili debata, Intissar bi se uvijek prva pojavila. Uvijek je prije svega zahtijevala da se poštuju principi mira i tolerancije, i to je radila s osmijehom koji je govorio: Ja sam humanistkinja, ja sam Tripoli.”, prisjećaju se Intessarini prijatelji/ce.
Joan Kagezi (30.03.2015)
Joan Kagezi je bila odvjetnica u Ugandi čiju su karijeru kolege/ice opisali/e kao ”jedan od najfascinantnijih i najhrabrijih primjera visokokvalitetnog kaznenog progona”. U vrijeme smrti Joan je vodila vrlo važan slučaj protiv 13 muškaraca iz terorističke skupine Al-Shabaab, povezane s terorističkim napadom 2010. godine u Kampali, ali i sudjelovala u slučaju vezanom uz Thomasa Kwoyela, bivšeg zapovjednika LRA optuženog za ubojstva, otmice i uništavanje imovine. Radeći na slučaju protiv muškaraca iz skupine Al-Shabaab, Joan se svega nekoliko dana prije ubojstva požalila kolegama/icama kako se ne osjeća ugodno sjedeći u sudnici s optuženima te da je osjetila da ju jedan od optuženih gleda prijeteći.
Joan je bila svjesna seksualnog nasilja i nasilja na temelju roda za koje su bili odgovorni članovi LRA, a koje je prolazilo nekažnjeno. Svega tjedan dana nakon Joanine smrti, sud je donio ključnu presudu prema kojoj se seksualno nasilje u ratnom kontekstu prepoznaje kao zločin kod kojeg počinitelji/ce ne mogu biti podobni/e za pomilovanje. Iako Joan u to vrijeme više nije bila živa, presuda se tumači kao najvažnija ostavština Joanine uspješne karijere.
Sabeen Mahmud (24.04.2015)
S ciljem stvaranja ”postomodernog hippie prostora koji bi funkcionirao kao sigurno utočište za umjetnike/ce, glazbenike/ce, pjesnike/kinje, aktiviste/kinje i filozofe/kinje i sve ostale koji žele nakratko pobjeći od tiranije ovog grada”, Sabeen je 2007. godine javnosti ponudila T2F- The Second Floor, prostor za druženje koji je ubrzo po otvaranju postao glavno mjesto u gradu za koncerte, čitanja, izložbe, tečajeve i naravno, politički aktivizam.
Kada je ranije u travnju na sveučilištu u Lahoru otkazan razgovor s Mama Qadeer, aktivistom koji je trebao govoriti o nestancima separatista u Balochistanu, uz objašnjenje da je otkazivanje bilo naređeno od strane vlade, Sabeen se odlučila pozvati ga u T2F. Iako je pothvat bio rizičan, a Sabeen je ranije dobivala čak i prijetnje smrću, nije pristajala na šutnju.
Događaj je bio izrazito posjećen i uspješan. Sabeen je ubijena u vlasitom automobilu kratko nakon napuštanja T2F te večeri.
Norma Angélica Bruno Román (13.02.2015)
Norma Angélica Bruno Román, aktivistkinja i članica skupine u Iguali koja je radila s obiteljima i bliskim osobama studenata koji su 26. rujna 2014. godine nestali nakon što ih je policija presrela prilikom putovanja na prosvjed. Ubijena je 13. veljače na putu na sprovod mladog aktivista José Ramón Bernabé Armenta ubijenog dva dana ranije.
Catherine Han Montoya (13.04.2015)
Catherine, koja je samu sebe opisivala kao ”Queer–Chicana–Korean” feministkinju, bila je aktivistkinja za građanska i ljudska prava čiji se angažman primarno ticao prava LGBT zajednice, imigranata/kinja i prava žena iz Azije ili s Pacifičkih otoka. Među njenim uspjesima se ističe suosnivanje Southeast Immigrant Rights Network i organiziranje protiv anti-imigrantskog zakona u Alabami. U intervjuu koji je 2013. godine dala za Colorlines, Catherine ističe važnost organiziranja, ”Dok pričamo o organiziranju činimo to mnogo težim no što bi trebalo biti, za mene je organizacija komunikacija s ljudima, ništa više od toga. Ako ste dobri/re u organiziranju, to znači da imate iskustva s ljudima zbog kojih odlučujete graditi nešto zajedno, sve je u povezivanju.”, komentirala je.
Catherine nije bila jedina žrtva 13. travnja, Donte Lamar Wyatt je osim za njezino ubojstvo, taj dan optužen i za napad na svoju suprugu te za provalu u kuću treće žene. Nakon što je napao svoju suprugu, Wyatt se odvezao automobilom do kuće u kojoj je Catherine živjela sa svojom suprugom. Nakon što ju je ubio, Wyatt je ukrao njezin automobil, uništio ga i provalio u kuću treće žene.
Losana McGowan (04.04.2015)
Novinarka i aktivistkinja za ženska prava sa širokim novinarskim i aktivističkim iskustvom rada za Fiji Times, Fiji Broadcasting Corporation, Fiji Media Watch i Fiji Women’s Crisis Centre, ubijena je u travnju ove godine od strane partnera. Iako je slučaj medijski bio izrazito popraćen, Losanina kolegica, Tara Chatty, ističe kako mnogo posla tek slijedi, ”Losanina smrt je otvorila za nas temu rodno uvjetovanog nasilja i na nama je da ovu priliku iskoristimo kako bismo podigli svjesnost javnosti po pitanju nasilja nad ženama.”
Postotak žena koje za vrijeme života dožive nasilje iznosi 64% u Fijiju, ”Ako više od polovice žena doživljava nasilje, to nam govori da se obiteljsko i partnersko nasilje ne tretiraju kao iznimka, već kao norma.”.
Angiza Shinwari (16.02.2015)
U Afganistanu politička aktivnost izlaže žene velikoj opasnosti, ubojstvo Angize Shinwari u veljači ove godine je drugi slučaj napada na političarku unutar tri mjeseca. Angiza je bila aktivna borkinja za ženska prava, pogotovo za pravo na obrazovanje, i članica provincijskog vijeća u Narngaharu. U vrijeme smrti, bila je na početku svog drugog mandata u vijeću.
Angiza je bila svjesna opasnosti koja prati njezin rad u konzervativnoj okolini kao što je ona u Afganistanu, tražila je zaštitu i od stranih i od afganistanskih službenika, ali su joj zahtjevi bili odbijeni. U eksploziji koja ju je usmrtila poginula je još jedna osoba, a četvero je ozlijeđeno.
Izvor: TheGuardian
