1. dio: Posebni gost
Voditelj: Njegove brojke “pobjeđuju“ sve oko sebe. André Ventura postao je jedan od najčešćih specijalnih gostiju na televiziji. Između posljednja dva izbora intervjuiran je 108 % više od čelnika najveće oporbene stranke. Istraživači i istraživačice i novinari i novinarke upozoravaju na opasan ustupak komercijalnim interesima koji pojačavaju populističke narative umjesto da ih obuzdaju. Ali postoje li alternative? U Valoniji, regiji na jugu Belgije, mediji su dobrovoljno nametnuli sanitarni kordon kako bi ograničili medijsku platformu radikalne desnice, pokazujući da su mogući i drugi putevi kada se obrana demokracije stavi ispred tržišnih interesa.
28. ožujka 2023., oko 11 sati muškarac ubija dvije žene u Ismaili centru, skloništu za izbjeglice u Portugalu. 13:45 André Ventura, vođa radikalno desničarske populističke stranke Chega, žuri iskoristiti afganistansko državljanstvo kriminalca i na društvenim mrežama povezuje prijem izbjeglica i imigranata s terorizmom i kriminalom. 22:48 CNN Portugal organizira debatu u udarnom terminu između Andréa Venture i Huga Soaresa, glavnog tajnika PSD-a. “Sigurnost i migracije“ bile su riječi korištene za najavu rasprave.
“Razumijem to iz komercijalne perspektive; razumijem to iz medijske perspektive; ali iz objektivne perspektive, to je dezinformacija.“ Ovo su sažete riječi Joãoa Carvalha, politologa s objavljenim radom o migracijskoj politici i utjecaju radikalno desničarskih populističkih stranaka na ovo pitanje. Ovaj urednički izbor “nije opasan, izuzetno je opasan“, tvrdi Miguel Carvalho, istraživački novinar koji pomno prati Chegu. Prepoznajući oštrinu njegovih riječi i teškoću koju ima čak i s njihovom upotrebom, ne sumnja da su novinari “često“ “oružano krilo Chegine naracije“.
Prema Paulu Couraceiru, rasprava o sigurnosti i migracijama, temi koja mnoge ljude zanima i o kojoj govore, poželjna je. Istraživač komunikacijskih i medijskih studija na Sveučilištu Minho vidi je kao “priliku za dekonstrukciju“ lažnih ideja. Po mišljenju Miguela Carvalha, CNN Portugal samo je “pojačao“ Chegin narativ, koji je “često lažan i, prije svega, potiče polarizaciju koja je u suprotnosti s osnovnim načelima novinarstva“.
Kada su pozvani na ovakve debate, André Ventura je taj koji “određuje koje su vijesti na dnevnom redu“, a ne novinari i novinarke, jer širi dezinformacije. Upravo “najpopulističkiji politički akteri“ određuju taj dnevni red, što bi “trebalo biti od velike važnosti za novinare i novinarke“, naglašava José Moreno, istraživač u MediaLab ISCTE. To nije “korisno“ za demokratsku debatu, niti je to uloga novinarskog prostora, koji postaje nerazlučiv od društvenih medija zaboravljajući svoju funkciju posrednika, zaključuje Raquel Abecasis, politička novinarka s preko 30 godina iskustva: “Da je do mene, možda ne bih odabrala ove aktere za platformu“, jer “oni ne razumiju ništa o toj temi“.
Postoji opravdanje za ovu odluku: “mediji shvaćaju da je sve čega se André Ventura dotakne, iz perspektive publike, zlato“, međutim, José Moreno smatra da “urednici i urednice u medijima moraju biti sposobni odoljeti tim iskušenjima“.
Cristina Figueiredo, politička urednica u SIC/SIC Notícias, slaže se s kritikom: “očito se radilo o nasjedanju na Andréa Venturu, što je u ovom slučaju na kraju išlo u njegovu korist“. “I dobro je što je to bilo na CNN-u, a ne na SIC-u“, ali “zapravo, to se moglo dogoditi i nama“. “Često se odluke u svijetu televizije donose bez puno vremena za razmišljanje, očajnički pokušavajući pratiti događaje. Ponekad ide dobro, ponekad loše.“
“To je epizoda koja se očito uklapa u način na koji mediji potiču radikalno desničarske stranke“, kaže Riccardo Marchi, istraživač na ISCTE-u, a mediji se više ne brinu jesu li “prešli granicu“. Taj potez ga ne “šokira“, jer je težnja za publikom “osnova načina na koji mediji provode svoje uredničke stavove“, zaključuje.
Nitko na CNN Portugal nije odgovorio na pokušaje kontaktiranja, osim Paula Magalhãesa, trenutno višeg savjetnika u UNOPS-u (Ured Ujedinjenih naroda za projektne usluge), koji je u vrijeme debate bio politički urednik na TVI-ju i CNN Portugal. Tvrdi da se ne sjeća dotične debate jer nije bio voditelj: ta je uloga, zapravo, pripala novinarki Ani Sofiji Cardoso. Ipak, na pitanje zašto bi se ova debata trebala održati u ovim okolnostima, odgovara: “Zašto ne? Zašto bismo se ograničavali? (…) Sve debate se mogu i trebaju održati. Što više rasprave, što više informacija ljudi imaju, to bolje.“
Međutim, “dezinformacije se također mogu namjerno sugerirati ‘samo postavljanjem pitanja’; tehnika koja omogućuje provokatorima da insinuiraju laži ili zavjere, a istovremeno održavaju fasadu ugleda“, tvrdi Priručnik za razotkrivanje dezinformacija 2020. Rezultat inovativnog procesa, sve preporuke u ovom priručniku potvrdili su istraživači s akademskim statusom u tom području, što odražava široki znanstveni konsenzus o tome kako se boriti protiv dezinformacija.
Članak 9. Kodeksa etike portugalskih novinara i novinarki navodi da novinari i novinarke “moraju odbaciti diskriminirajući tretman“. Novinarka Raquel Abecasis priznaje da ova rasprava može predstavljati kršenje ovog vodećeg načela. Paulo Pena ne sumnja da “rasprave poput ove potiču diskriminirajući tretman ljudi“. Upozoravajući da “novinari i novinarke nisu imuni na pogreške prilikom spajanja tema“, novinar Investigate Europe tvrdi da bi unutar redakcija trebalo uspostaviti mehanizme kako bi se osiguralo da “ove lažne uzročno-posljedične veze ne postanu vijesti ili rasprave, jer ne postoji veza između nesigurnosti i migracija u Portugalu, naprotiv“.
Jedan od desetaka
Međutim, debata uživo na CNN Portugal 28. ožujka 2023. bila je samo jedna od 29 “intervjua/debata uživo” u kojima je André Ventura imao medijsku izloženost u grupi TVI/CNN Portugal od 2019.
Razlika vrtoglavo raste u razdoblju između posljednja dva izbora; između veljače 2022. i ožujka 2024.: TVI i CNN Portugal intervjuirali su Andréa Venturu 180 % više nego Luísa Montenegra, tadašnjeg vođu oporbe (14 intervjua s vođom Chege u odnosu na 5 s predsjednikom PSD-a).
“Razlika u vremenu emitiranja ovdje je ogromna“. To je bila prva reakcija Paula Magalhãesa, političkog urednika postaje tijekom većeg dijela tog razdoblja i odgovornog za vođenje četiri intervjua uživo (rekord u medijima, koji je izjednačila samo Ana Sofia Cardoso). Objašnjenja se brzo pojavljuju: “vođa Chege možda je dostupniji od čelnika PSD-a“, objašnjava, otkrivajući da mu André Ventura nikada nije odbio intervju. Isto se ne može reći za druge stranačke čelnike i čelnice.
Venturinu spremnost i dostupnost ističe velika većina novinara i novinarki intervjuiranih za ovaj članak. “Dok su drugi radije zaštitili sebe jer imaju više odgovornosti i više za izgubiti“, objašnjava Paulo Magalhães, André Ventura “želi proširiti svoj brend i ugled te je vrlo zainteresiran za pojavljivanje u medijima i, suprotno onome što kaže, za to da bude dio sustava, jer zna da je to sustav koji ga može hraniti“, napominje Raquel Abecasis.
Ostaje za vidjeti hoće li mediji aktivno tražiti Andréa Venturu više nego druge političare i političarke. Zapravo, ova je istraga otkrila jedan slučaj, 26. srpnja 2023., u kojem je novinar Paulo Magalhães javno otkrio da je Luís Montenegro odbio sudjelovati u krugu intervjua sa stranačkim čelnicima. Međutim, oko 80 % intervjua s Andréom Venturom održano je zbog kontroverzi ili inicijativa koje je pokrenula stranka Chega, a o kojima su TVI i CNN Portugal željeli više govoriti.
Politička urednica SIC/SIC Notícias priznaje da televizijske postaje češće pozivaju predsjednika Chege iz raznih razloga. Znaju da “je gotovo sigurno pozitivan odgovor“ i da “televizijske postaje moraju ispuniti eter“, ali Cristina Figueiredo također se oslanja na komunikacijski instinkt političara kako bi opravdala brojne zahtjeve koje mu upućuju.
SIC i SIC Notícias su od 2021. godine proveli 15 intervjua s Andréom Venturom, u usporedbi sa šest s predsjednikom PSD-a – lice radikalne populističke desnice intervjuirano je 150 % više od čelnika desnog centra.
Javni televizijski kanali (RTP1/RTP2/RTP3) jedini su gdje je predsjednik PSD-a intervjuiran češće nego vođa radikalne populističke desnice (11 naspram 5) – jedini gdje, barem u ovom parametru, nije bilo pretjeranog izlaganja Andréu Venturi od 2019. do lipnja 2024.
DEMOKRATSKA LEGITIMNOST IZVAN MEDIJSKE IZLOŽENOSTI
Između 7 % glasova koje je osvojio 2022. i 18 % glasova 2024., André Ventura je intervjuiran 27 puta. 400.000 glasova 2022. pretvorilo se u više nego dvostruki broj intervjua s vođom stranke koja je osvojila 1,5 milijuna glasova, PSD-om. “Čak i danas, Andréu Venturi dajemo medijsku pokrivenost koja ne odgovara njegovim izbornim rezultatima“, kaže Alexandre Malhado.
“Što se dobiva iz 27 intervjua s istom osobom? Gdje je informativna vrijednost?“ pita João Carvalho, koji optužuje medije da više ne mare za politički pluralizam: “Puno više pažnje posvećuju političkim osobama koje generiraju kontroverze, iako informativna vrijednost tog izvještavanja može biti vrlo mala.“ Iako Chega ima “strategiju zasićenja vijestima“, nije stranka ta koja stvara toliku medijsku izloženost, “mediji je pružaju“.
Politolog Miguel Carvalho također sa zabrinutošću ukazuje na promjenu paradigme u medijima: “kriteriji pluralizma i dubinskog izvještavanja o aktualnim pitanjima“ zamijenjeni su “potrebom za generiranjem publike“ – komercijalnom vrijednošću umjesto informativne vrijednosti.
Hélder Gomes, novinar tjednika Expresso, također objašnjava ove razlike u broju televizijskih intervjua “zabrinjavajućom“ idejom da “televizijske postaje znaju da mogu očekivati veću gledanost s Andréom Venturom u studiju nego s bilo kojom drugom političkom osobom.“ Podaci o gledanosti koje su dostavili odgovorni subjekti CAEM/MediaMonitor to potvrđuju.
Više od 85 % televizijskih intervjua s Andréom Venturom povećalo je prosječnu gledanost za vremenski termin u kojem su emitirani. Pozivanje vođe Chege privuklo je, u prosjeku, oko 39.000 gledatelja više od prosjeka za posljednja četiri emitiranja u istom vremenskom terminu istog dana u tjednu. Prisutnost radikalne populističke desnice značila je povećanje prosječne gledanosti od 15,4 %.
Je li novinarstvo “talac” tržišta i postaje “suučesnik” radikalne populističke desnice?
Jedna od temeljnih kritika unutar znanstvene literature o odnosu medija i radikalne populističke desnice jest, prema istraživaču Riccardu Marchiju, je ideja da “ih tržišni model u kojem se nalaze mediji na Zapadu prisiljava da govore o radikalno desničarskim strankama“.
André Ventura je između posljednja dva izbora intervjuiran 108 % više nego predsjednik PSD-a (sadašnji premijer) na glavnim privatnim kanalima. To odražava “način na koji novinarstvo dopušta da ga zarazi tržište“, tvrdi novinar Pedro Coelho, koji vjeruje da nije većina novinara ta koja popušta tržištu. “Direktori i direktorice su ti koji popuštaju. Poslovni ljudi su ti koji, suočeni s krizom održivosti koja je zahvatila novinarstvo, pribjegavaju svemu što im je na raspolaganju kako bi povećali publiku“. S Chegom i Andréom Venturom kao “generatorima publike“, pretjerana izloženost radikalne populističke desnice pokazuje kako “medijski poduzetnici i poduzetnice i direktori i direktorice vijesti, posebno na televiziji, ne mare za ulogu koju moraju imati u društvu“.
Priznaje da je oduvijek bio “kritičan prema utjecaju tržišta na novinarstvo“, uključujući i unutar redakcije SIC-a u kojoj radi: “postoje stvari koje ne služe interesima javnosti, služe interesima poslovnih ljudi, ali to nije naša misija“. Politička urednica SIC-a, Cristina Figueiredo, naglašava da “nema smisla snimati programe ako se ne gledaju“, inzistirajući na tome da televizija mora nastojati pomiriti dvije vrijednosti: javni interes i interes javnosti.
Pedro Coelho, ujedno i predsjednik 5. Kongresa novinara, održanog u siječnju 2024., rekao je da je kongres odlučio da “kapitalizam ne zadovoljava potrebe novinarstva“ jer prisiljava novinarsku aktivnost da ostvaruje profit te da “novinarstvo više nije profitabilno“ te da “ne postoji način da se novinarstvo učini profitabilnim“ bez ugrožavanja potrebne kvalitete. Prema sveučilišnom profesoru, javno financiranje medija i neprofitno novinarstvo su rješenja koja treba provesti, ali ona su daleko od jednoglasnih čak i unutar same struke.
Kriza održivosti u medijima i rast Chege idu ruku pod ruku. “U to ne sumnjam“, kaže Alexandre Malhado. Novinar Sábada objašnjava da je bez javnog financiranja novinarstvo talac “tržišta pažnje“ na kojem “ljude privlači ime Ventura“. Istraživač Paulo Couraceiro ističe da sve dok se ne zajamči financiranje koje će novinarstvu omogućiti da se usredotoči na “kontrolu“ i očuvanje “integriteta informacija“, “osnovni komercijalni poticaji novinarstva rastu“ i “očito postoji politički program koji je povoljniji za komercijalne poticaje nego za druge“.
Slučaj Valonije: iznimka na europskoj razini?
Fascinacija portugalskog novinarstva radikalno populističkom desnicom zvuči istinito u većini europskih zemalja. Ali postoje li alternative medijskom samozadovoljstvu? U Valoniji, regiji na jugu Belgije, komercijalni interesi još nisu zamijenili društvenu funkciju novinarstva u očuvanju demokracije. Mediji su uspostavili smjernice za suočavanje s dolaskom radikalno desničarskih populističkih stranaka, koje se “smatraju rasističkima“, tj. “neprijateljski raspoloženima prema slobodi“.
Mediji su dobrovoljno i uzajamnim dogovorom formirali “neprobojni sanitarni kordon“, objašnjava Léonie de Jonge u znanstvenom članku objavljenom 2018. Nema medijske blokade: pravilo je da radikalna populistička desnica “ne bi trebala imati izravan glas ili pristup medijima uživo“, što joj sprječava sudjelovanje, posebno u intervjuima ili debatama uživo, objasnila je Maria Udrescu, novinarka jedne od najpopularnijih valonskih publikacija, novina La Libre, za Deutsche Welle. Unatoč tome, neki smatraju ovu strategiju nedemokratskom.
“Kao novinari i novinarke, mi smo čuvari demokracije i, kao čuvari, naš je posao lajati i, ako je potrebno, ugristi“, rekao je dužnosnik belgijske javne televizije RTBF u intervjuu s Léonie de Jonge, nastojeći pojasniti demokratsku legitimnost sanitarnog kordona.
Istina je da u ovoj južnoj regiji Belgije radikalna populistička desnica još nije napala demokratske institucije. Na izborima 2024. godine, Chez Nous, nova radikalno desna valonska stranka, ostala je izvan regionalnog parlamenta, unatoč suprotnim očekivanjima.
“Ključno je da se, umjesto da pojačavamo ekstremnu desnicu, usredotočimo na one koji su aktivno uključeni u borbu protiv nje“, predlaže Katy Brown, stručnjakinja za medijske studije na Sveučilištu Maynooth u Irskoj, kao odgovor na naše istraživanje. Aurelien Mondon, suorganizatorica Mreže za istraživanje reakcionarne politike, također naglašava da se “napor da se ne stvaraju platforme za ekstremnu desnicu čini uspješnim [u Valoniji], ali da ga treba uskladiti“.
To se nije odrazilo u Flandriji na sjeveru Belgije, gdje je radikalno desničarska populistička stranka Vlaams Belang povijesno bila uspješnija. Na belgijskim saveznim izborima 2024. bila je druga najuspješnija stranka, još uvijek ispod pobjede koju su predviđale ankete. Iako krajnja desnica nije dio nove vlade, ta vlada priprema zemlju za pomak udesno pod vodstvom flamanskog nacionalista Barta De Wevera.
Veliko pitanje u vezi s iznimkom u južnoj regiji jest “nema li krajnje desnice u Valoniji zbog ‘sanitarnog kordona’ ili je taj ‘sanitarni kordon’ lako održavati jer u Valoniji nema krajnje desnice?“, pita Maria Udrescu.
“Nema sumnje da odsutnost vjerodostojnog desno-populističkog kandidata [u Valoniji i Luksemburgu] olakšava održavanje medijskog kordona“, ali postoje i drugi čimbenici koje treba uzeti u obzir, poput medijskog krajolika u kojem novinari rade i njegove povijesti, naglašava Léonie de Jonge. U svom istraživanju politologinja analizira kako se mediji nose s radikalnom populističkom desnicom u zemljama Beneluksa, što uključuje različite regije Belgije, Nizozemske i Luksemburga.
U Flandriji i Nizozemskoj, mediji su “postali popustljiviji“ prema radikalno desničarskim populističkim strankama. U Luksemburgu, gdje su, kao i u Valoniji, novinari i novinarke usvojili “strogo razgraničenje“ prema tim radikalnim i ekstremno desničarskim političkim akterima. To je glavni zaključak članka Populistička radikalna desnica i mediji u Beneluksu: prijatelj ili neprijatelj?.
Pomak prema “komercijalnijem“ modelu novinarstva, koji se usredotočuje na “najekstremnije i najskandaloznije aspekte politike“ u “borbi za čitatelje i gledatelje“, bio je izraženiji u Flandriji i Nizozemskoj nego u Valoniji i Luksemburgu, sugerira Léonie de Jonge.
Uspjeh u borbi protiv rasta desničarskog radikalizma i ekstremizma u južnoj Belgiji može se objasniti i ranom institucionalizacijom “neprobojnog sanitarnog kordona“ prije izbornog širenja ove političke frakcije .
“Jednom kad se crv nađe u voću, nastavit će se probijati kroz jabuku“, rekao je dužnosnik belgijske javne radiotelevizije u intervjuu s Leonie de Jonge, pokušavajući objasniti važnost anticipacije. Akademik sugerira da je “fleksibilniji“ stav medija u sjevernoj Belgiji i Nizozemskoj možda pridonio njihovoj otvorenosti prema radikalnoj populističkoj desnici.
Još je 2018. godine ovo istraživanje sugeriralo da sanitarni kordon protiv desničarskog ekstremizma i radikalizma funkcionira samo “ako je zaista hermetički zatvoren i uspostavljen prije nego što uspješan populistički i revolucionarni političar uđe u parlament”. U Portugalu se taj ključni trenutak dogodio godinu dana nakon objave de Jongeinog istraživanja.
Međutim, znanstvena literatura navedena u istraživanju o učinkovitosti sanitarnog kordona datira barem iz ranih 2010-ih. Provedba sanitarnog kordona u Valoniji pojavila se već 1990-ih. Tek desetljećima kasnije, 2019. godine, André Ventura prvi je put izabran za člana portugalskog parlamenta za stranku Chega.
“Od početka 21. stoljeća čini se da u literaturi postoji sve veći konsenzus da je medijatizacija politike išla u prilog populistima“, kaže Léonie de Jonge. Politološka znanost već dugo ukazuje na načine suočavanja s ovim fenomenom, koji je nov u Portugalu, ali star u Europi. Je li portugalsko novinarstvo naivno spavalo ili se nije ni htjelo probuditi?
Prijevod: Marina Kelava | Tekst je izvorno objavljen na portalu Voxeurop
