Objavljeno

TSP: Paul Ribeiro – Feminine

Nakon prošlogodišnjeg, više nego uspješnog gostovanja, također na Tjednu suvremenog plesa, koju je izveo sam Ribeiro u duetu sa svojom suprugom Leonor Keil,  i ove godine, hrvatska publika je počašćena još jednim originalnim, još atraktivnijim i kompleksnijnim komadom poznatog portugalskog koreografa Paula Ribeira.

Riječ je o predstavi ‘Feminine’, koju smo inače trebali vidjeti u paru sa ‘Masculine’, no zbog bolesti izvođača, kod nas je prikazana samo video-snimka nastupa muških aktera.

No, 5  talentiranih cura, tu večer u DK Gavelli nakrcali su s toliko energije, emocija, uzbuđenja… frcale su iskre, i vjerujem da bi malo tko u publici mogao s jednakom pažnjom i zanesenošću odgledati i drugi dio diptiha.
Diptih progovara o ženskosti i muškosti, o muško-ženskim  dodirnim točkama, razilaženjima, borbama, rodnim  predrasudama… Sve je zaogrnuto jednim finim filozofskim i poetskim plaštom Fernanda Pessoe koji je Ribeira i inspirirao.

Feminine je u jednakoj mjeri i drama i plesni komad. Plesačice su glumački vrlo nadarene (a jedna od njih i jest profesionalna glumica), i kao što savršeno plešu, pokazuju čitavu paletu različitih izraza lica, istovremeno duhovite, strastvene i poetične. Glume, izgovarajući brda teksta, ujedno plešući uz dosta akrobatskih elemenata, što zahtijeva zadivljujuću količinu fizičke (muške?) energije.

Image

Oslobođenje :)Početak predstave progovara o stereotipnom pogledu na ženu: na pozornici je pet šarenih pomodarki u šljaštećim štiklama (očito namjerno karikiranje), ženski entuzijastično, iskreno i vatreno razgovaraju o klasičnim ženskim temama (odjeći, frizurama, težini…). Stereotipne, pretjerano brbljave, frustrirane u svojoj nemoći da nekome riječima dokažu nešto (muškarac u takvim slučajevima nastupi agresivno), uskoro i same postaju svjesne te svoje različitosti, te čine samokritične, duhovite odmake (što obično ne pristaje muškom egu).   Iz toga kao da crpe snagu za “rovanje po samoj sebi” i nastupi – preokret u kojem se pokušavaju uhvatit u koštac s problemima kontaktirajući sa “muškim dijelom sebe”. Uslijedi najkomičniji dio komada, u kojem ima dosta parodiranja “muškog principa”, često površnog, ali i ženskih, preradikalnih poteza: počevši od simboličnog, simpatičnog odbacivanja štikli (oslobođenje!) koje su na početku bile u prvom planu.

Duhovito poigravanje s muškim i ženskim principom ustvari ima jednu snažnu filozofsku potku.

Odmicanjem komada, stiglo se do činjenice da je u životu najvažniji uspješan spoj jednog i drugog – objedinjavanje obiju svojih (suprotnih) polovica.

“Zašto sam tako nesretan? Zato jer sam ono što ne bih trebao biti. Zato jer pola mene nije u sestrinstvu s drugom polovicom. Pobjeda jedne polovice, poraz je one druge.”
Fernando Pessoa

Do kraja ove predstave, žena postaje Žena (s velikim Ž), nalik na moćnu božicu, ali upravo takva kakva jest, skupa sa svojim savršenostima i nesavršenostima – slaba i snažna u isto vrijeme, senzualna i strastvena.

Paul Ribeiro kaže da oba njegova dijela diptiha (Masculine i Feminine) ustvari govore više ili manje o istim stvarima, no konačni dojam je različit i daju iznimno autentične rezultate.

Još želim posebno istaknuti glazbu, kojom se ovdje vrlo posvećeno pozabavio Nuno Rebelo. Izdvojit ću zadnje „brojeve“ –  skladbu “Oh long before” koju je otpjevala njegova supruga Cathrine Loerke (pročitajte i poslušajte ovdje), a na koju je Ribeirova supruga u solo plesu, zapanjujuće senzualno dočarala ono najsuptilnije i najljepše u ženskom biću…

Nakon njenog prelijepog sola uslijedilo je finale ponosnih, samouvjerenih i sretnih  5 žena, koje su izvele svoju složenu točku na Rebelovu blues kompoziciju. Uz očaravajuće taktove bluesa, u akrobatsko-plesnom zanosu, jedna po jedna, polagano su izlazile s pozornice u polumraku, poput kaubojki, ili – pet veličanstvenih!

U DK Gavelli – najprije nekoliko sekundi muka, a zatim se prolomio snažan pljesak iskreno oduševljene publike. 

Update, 3. lipanj:Kao i prethodnih godina, publika je i ove godine svaku od festivalskih predstava mogla ocijeniti na posebnim glasačkim listićima, odlučujući tako o dobitniku Nagrade publike, ali i konkurirajući i sama za nagrade koje sponzorira ISKON. Tako je po glasovima publike najboljim na festivalu proglašen baš diptih ‘Masculine / Feminine‘ Paula Ribeira.


Tekst je preuzet s cunterview.net-a.


Povezano