MAMA
petak
8:30
M: Peći ću ribice pa javi kad dolaziš.
14:00
M: Jesi blizu?
Tek sam sad završio s poslom. Eto me.
subota
7:26
M: Kupila sam fine mandarine. Slabo jedeš voća.
ponedjeljak
10:22
M: Skuhala sam ručak. Ima još mandarina. Dolaziš?
ANA
ponedjeljak
13:30
A: Gladan? Ručak oko 14:30?
Taman sam jeo.
A: OK. Drugi put.
Može i ovaj put. Ti jedi, ja ću (te) gledati.
MAMA
srijeda
08:00
M: Ovaj grah šta sam ti jučer skuhala brzo se zgusne. Stavi unutra malo vode pa ga dobro zagrij.
11:33
M: Imam mandarina i krušaka.
ANA
subota
10:00
Kavica i novine na Dolcu oko 11? 🙂
A: Ajmo rađe 12? 🙂
Ajmo. 🙂 Obavim ja nabavku prije i javim gdje sam sjeo.
MAMA
subota
11:15
M: Ima friških inćuna i krumpir salate
Ne mogu danas do tebe.
M: Da ti ja donesem?
Nisam doma.
nedjelja
8:45
M: Očistila sam ti šipak.
9:47
Ajde dođi do mene na ručak oko 2. Ja kuham.
M: Što ćeš se mučiti? Ja sam već skuhala.
utorak
15:00
M: Kupila sam ti fini svježi sir i napravila teglicu sataraša.
15:55
Izašao sam van.
17:09
M: Ostavila sam ti jedno i drugo u frižideru. I bacila one jabuke sa stola. Prevarili su te na placu i prodali ti stare jabuke.
ANA
srijeda
8:15
Kava je u kafetijeri na štednjaku.
A: Aaaaaaaaaa. Pa ovo je švedski stol za doručak! <3
Samo svježi kruh fali. Eto me za pet.
MAMA
četvrtak
8:11
M: Imam krasne friške jabuke.
11:15
M: Spremam ribice pa javi kad dolaziš.
Ne budem ribice. Ajmo se dogovoriti da mi kuhaš samo vikendom.
M: OK
ANA
subota
16:30
Večeru služimo u 19 i 30. 🙂
A: Ti kuhaš?
Ne onoliko često koliko bih htio.
A: A što je meniju?
Pašticada s njokima.
A: Bome. Dosta ozbiljno.
Njoki su kupovni. 😉
A: Svejedno. Spremam se iz ovih stopa. 🙂
MAMA
nedjelja
10:03
Ajde mi se molim te najavi prije nego šta mi baneš u stan vikendom.
M: Juhu sam ti ostavila u plastičnoj posudi na stolu. Spremi je što prije u frižider.
I radnim danom, isto. Pliz.
M: Pašticada ti je ispala malo prerijetka. Kad je prekratko kuhaš i meso ostane žilavo.
ANA
14:30
Jako sam sretan što si sinoć prespavala kod mene.
A: I meni je bilo lijepo. Je li ti mama često bane u stan nedjeljom ujutro ?
~~~ PREPORUKA ZA ČITANJE ~~~
Korana Serdarević: Gušterov rep (Fraktura, 2021.)
Moja Toskana (ulomak)
Opet nemaju jogurta u hladnjaku. Milijun sam mu puta rekla: Miki, za tvoja crijeva jogurt je ključan. Klju-čan! On je odmahivao rukom, uglavnom je odmahivao rukom. Nekada ni to. Međutim, i dalje nije kupovao jogurt. Što mu je preostalo osim da mu ga kupujem ja? Kupim, donesem, ostavim na polici u hladnjaku. I što se dogodi kad idući put provjerim? Jogurta nema. Jogurt se pojede. Nitko ga ne spominje, nitko ne pita odakle jogurt. Ali znam ja što se dogodi. On misli, siroti, da mu ga žena kupi. Misli da je ona čula, jednom od onih milijun puta, misli da je čula što sam ja rekla. Misli da se ona brine za njegova crijeva i kupuje jogurte, a on ne komentira, samo ga zahvalno pojede. Ne želi joj reći: lijepo što si poslušala moju mamu i kupila ono što mi pomaže. Ne pada mu na pamet jer zna da bi ona prije krepala, crkla bi radije, nego što bi priznala da me poslušala. A što mlada gospođa misli kad ugleda jogurt u hladnjaku? Ništa. Ona ne vidi jogurt u hladnjaku jer ne zna gdje je hladnjak. Jedva da zna gdje je kuhinja, i to samo zato što u jednom od elemenata drže vino. Njezin je štednjak čist jednako kao kad sam ga kupila. To sigurno nije zato što ga pere. A lonci koje su dobili? Lonci su još u kutiji na podu! Jednom sam ih pokušala raspremiti. Bilo me sramota, toliko su mjeseci u braku, dolaze im gosti i misle: kakvi su ovo lonci ovdje. Zato sam ih htjela spremiti u ormar, da pomognem, da izvučem sina iz nelagode. Zato sam se zadržala duže nego obično, i Miki je došao kući prije nego sam otišla. Izvikao se na mene. Ne zbog lonaca, znam da ne bi dizao glas na majku jer dira lonce njegove žene. Nije on takav. Miki je divan dečko. Svi mi to kažu. Vikao je zbog moje bolesti, od brige je poludio kad me vidio da se saginjem i podižem teški lonac.
Nije mala stvar preboljeti rak mokraćnog mjehura. Sve su mi izvadili i sad sam iznutra prazna. Ali dobro sam, držim se. Živim dalje. Istina da rijetko izlazim. Odem samo do Mikija. Zato sam mu taj i stan kupila blizu našega. Inače ne idem nikamo, čuvam se. Odgovorna sam i zahvalna na životu koji mi je dao drugu priliku i zato sada ne riskiram. Ne pristajem na gluposti na kakve me prijateljice pozivaju. Neću ni u kakvo kino gdje je puno ljudi i sjedala su tvrda, a ako se mora na toalet, izvlačiš se potajno, kao lopov. U mraku. Još bi mi samo falilo da padnem, slomim neku kost. Neću ni na kupanje ljeti, to ne dolazi u obzir. Kad mi kažu da će mi biti dobro ako se presvučem u suho čim izađem iz mora, dođe mi da ih više nikad ne nazovem. Da se ni ne javljam na telefon. Tako me iznerviraju. Ne mogu one razumjeti što sam ja prošla, to samo Miki razumije jer je bio uz mene. Vidio je na svoje oči da je smrt uvijek na korak od mene. Zato njemu ne pada na pamet da me zove kad ide s onom svojom na plažu.
Serijal Koga se to tiče? donosi izbor iz poezije i proze suvremenih autora/ica sa željom da vas potakne na čitanje i pokaže kako, zašto i koliko nas se svaki od naslova osobno tiče. Naslove odabire i na naslovno pitanje jedan od mogućih odgovora daje Luiza Bouharaoua.
