Objavljeno

Priča o rušenju rodnih barijera u svjetlucavom pakiranju liberalnog feminizma

Najave kažu da je dokumentarni film The Eagle Huntress jedan od top naslova na ovogodišnjem Zagreb Dox festivalu. Odgledali smo ga u novouređenom Kaptol Boutique Cinema, luksuznom kino prostoru otvorenom prije nekoliko dana, na što je najbolje podsjećao intenzivan miris novo raspakirane opreme.

Kino kompleks koji bi trebao biti nešto posve novo u kino ponudi zamišljen je kao spoj starog art house kina i moderne tehnologije. Na prvi pogled impresionira bojama interijera i dizajnerskim rješenjima, no u zraku ostaje visjeti pitanje o isplativosti ovakvog projekta na kino tržištu. Kada smo saznali da će ulaznice u Kaptol Boutique nakon Zagreb Doxa stajati od 22 do 69 kuna, bilo je jasno da će ovo iskustvo biti dostižno isključivo privilegiranim društvenim klasama, a ne kako njegovi kreatori kažu – pravim filmofilima.

Film Gospodarica orlova američkog redatelja Otta Bella dugometražna je dokumentarna priča o 13-godišnjoj djevojčici Aisholpan koja odrasta u patrijarhalnoj zajednici nomada u mongolskom Altajskom gorju.  Glavna junakinja posebna je po tome što od malena pokazuje vještinu rezerviranu samo za muškarce u mongolskoj stepi: prva je žena koja lovi s orlovima.  U njezinoj je strasti čvrsto podupire otac, koji se protivi mišljenju seoskih poglavara kako je nedopustiva sramota da žena bude obučavana za ovu vjekovima mušku disciplinu.

Film je vizualno atraktivno snimljen, (vjerojatno zahvaljujući relativno jeftinoj dron tehnologiji za snimanje iz zraka), no teško se oteti dojmu kako je velik dio događaja režiran i insceniran kroz rekonstrukcije, što nigdje u press materijalima nije izravno naglašeno. Predvidljiva naracija prati izazove glavne junakinje, od trenutka kada upoznajemo njezinu strast, preko odlaska s ocem u divljinu gdje iz gnijezda doslovno otimaju žensko mladunče orla.  Aisholpan se natječe na festivalu lovaca s orlovima, otac je ponosan, a seoski poglavari koji su joj osporavali talent pucaju od zavisti. U nešto manje od sat i pol filma gledat ćemo i bespotrebno mrcvarenje i ubijanje životinja, pod izlikom očuvanja tradicije lova s orlovima. Okrutni rituali redaju se jedan za drugim, a djevojčica se uz pomoć oca uspinje kroz krugove inicijacije i potvrđivanja u elitnom društvenom krugu. Za sve to vrijeme majka obitelji ispunjava vlastitu rodnu ulogu: brine se kuću, obroke i preostalu djecu.

Zahvaljujući prije svega redateljskom i scenarističkom tretmanu teme, ova dokumentarna priča o rušenju rodnih barijera u mongolskoj stepi jaše na krilima liberalnog „Lean in“ feminizma, s već davno potrošenim „you can do it“ diskursom. Aisholpan je najstarije dijete u obitelji, očeva je miljenica, vršnjaci i vršnjakinje u školskom kolektivu je vole i dive joj se, fizički je superiorna, uvijek nasmijana, nikad umorna, s ocem na konju kroz zaleđenu stepu može jahati satima. Ukratko: u priči o karizmatičnoj mongolskoj krotiteljici orlova i trijumfu volje, hrabrosti i upornosti što nam je redatelj kroz cijeli film gura pod nos, reproducira se sveprisutni kapitalistički ideal izvrsnosti. Ako je u ičemu uspio, Ottu Bellu je pošlo za rukom da liberalni feminizam donese do najzabačenijih dijelova zemaljske kugle. Gledati takav film na domaćem dokumentarnom festivalu, u glanc novom kinu za privilegirane društvene klase, poseban je oblik ironije.

Ako baš hoćete, film Gospodarica orlova na Zagreb Doxu možete pogledati još u srijedu u 14 sati, te u petak u 20 sati.


Povezano