Retrospektivna izložba Nives Kavurić-Kurtović, naslovljena Putovanje zakutcima trajanja (uvijek na zavoju), predstavlja cjelokupni opus ove sjajne slikarice, počevši od 1960-ih pa sve do danas.
Kavurić-Kurtović rođena je u Zagrebu 1938. godine, a diplomirala je grafiku i slikarstvo 1962. godine. Bila je suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića, 1983. postaje profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1997. članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Održala je više stotina samostalnih i sudjelovala na oko tisuću grupnih izložbi te je dobitnica brojnih hrvatskih i inozemnih nagrada.
Kustosice izložbe su Danijela Marković i Koraljka Jurčec Kos, a koautorica je Margarita Sveštarov Šimat, koja u predgovoru monografije Nivesin opus mapira kroz nekoliko zakučastih pojmova kao što su, primjerice, autografija, heteromorfije, crtački tezaurus, androginost ili bestijarij duše. Nadalje, Sveštarov Šimat navodi:
“U stanju izloženosti, otvorenosti, ranjivosti i zdvajanja Nives K.-K. je svoje biće i svoje tijelo pretvorila u medij i instrument prijenosa unutrašnje seizmografije jednog od najpoetičnijih, najreskijih, emocionalno lucidnih i u svojoj umjetničkoj konfesiji neporecivih opusa u hrvatskoj likovnoj umjetnosti.”
I tu treba stati s tekstualnim opisima i interpretacijama radova (također, zanemariti ćemo izjavu kustosice Jurčec Kos, koja je Nives nesmotreno nazvala “prvom damom hrvatskog slikarstva” i “kraljicom iskrenosti”). Naime, ova izložba, koja se proteže na dva kata Galerije Klovićevi dvori, dobar je primjer izreke da “slika vrijedi tisuću riječi”. I dvije gospođe, prijateljice, koje su uz mene razgledavale izložbu, komentirale su da izrazi poput zagonetka spolnosti i pantoptička rola života, koji se nalaze na zidovima galerije, pripadaju “kritičarskom diskursu” koji puno toga govori, ali ništa zapravo ne kaže. A što bi i mogao reći o fantazmagoričnim, metaforičkim, začudnim i na trenutke jezivim djelima koje sama umjetnica opisuje na sljedeći način:
“To je stanje košmara svijesti i podsvijesti, kad sve ulazi, a ništa ne izlazi – stanje grozne nemoći i poljuljanosti. Mogu reći: gotovo prerasle do fizičke boli!”
Naslovi koje je umjetnica nadjenula svojim slikama i ciklusima slika dovoljno su poetični i poticajni za razmišljanje, a često i duhoviti, kao i rečenice koje je ispisala na pojedinim slikama. Navesti ću samo neke:
Srce zgaženog kažiprsta
Premalo sreće za priču o ljubavi
Otvarati prostore da bi se opet našli u okvirima
Krpanje misli ili zakrpa zbilje
Vjenčanje crnih misli
Vrijeme zapunjeno odustajanjem
Kroj je skup misao besplatna ali nepomirljiva
Jer ja uvijek govorim ili odviše ili premalo što me žalosti (s ovim sam se osobito identificirala).
Neću dalje duljiti – opus ove divne umjetnice možete razgledati do 29. svibnja, i svakako vam preporučujem da to učinite. Jedina zamjerka je što, pretpostavljam zbog nedostatka financijskih sredstava, izložba nije dovoljno oglašena (na ulazu u galeriju teško da ćete uočiti ijedan plakat) i što nije dostupan nikakav merchandise (iščekujem vaše komentare, anti-konzumeristi) osim monografije, kojom sam se i počastila kad već nije bilo printova.
