U utorak, 11.11. u 21 sat u dvorani Müller kina Europe u sklopu 8. Vox Feminae festivala pozivamo vas na Muf Ekstaravagancu. Za sve one koji su posljednjih devet mjeseci s užitkom čitali tekstove na Muf portalu ovo je sjajna prilika za druženje i upoznavanje s njihovim uredničkim timom, nakon čega će slijediti natjecanje u znanju u režiji Mufovki – kviz iz područja feminizma, pop kulture i Muf trivije s nagradama, ali i kontroverzna (čitaj: visoko rizična!) gastro kombinacija – sladoled i alkohol! Dress code su cvjetni uzorci svih vrsta i pop kulturnih referenci.
Portal Muf specijaliziran je za feminističku kritiku popularne kulture i to iz pera prave male reprezentacije feministkinja nove generacije. Nakon prvog tjedna od pojavljivanja Mufa na internetu svatko tko malo bolje poznaje potrebu i glad nezavisne kulturne scene za određenim sadržajima mogao se kladiti da će ovaj projekti brzo steći naklonost čitateljstva, ali i proizvesti revolt kod onih koji ne uočavaju potrebu za kritikom pop kulture u medijima.
S dvije od četiri članice Mufovog uredničkog kolegija – Mašom Grdešić i Lanom Pukanić, pokušali smo rezimirati proteklih devet uspješnih mjeseci prisutnosti ovog portala na internetu, ali i saznati načine na koji redakcija funkcionira iznutra.
U intervjuu za Booksu hr jedna od vas je rekla kako se bojite pisanja za istomišljenike i da vam je jedan od najvažnijih ciljeva doprijeti do mlađe adolescentske ženske publike. Jeste li uspjele u tome? Zašto tom prilikom isključili mušku publiku? Razmjeran broj queer dečkiju, dio anarhista, geekova, ali i ostalih voli i rado se sladi plodovima pop kulturne feminističke kritike.
“Nismo isključile nijednu skupinu čitatelj(ic)a pa tako ni muškarce, dapače, imamo mnogo muških čitatelja koji nas podržavaju i pozitivno komentiraju naše članke, štoviše, često pred zlonamjernim kritičarima brane naš sajt i iznose argumente koji su izrazito feministički. Želimo naglasiti koliko je podrška naših prijatelja, partnera, kolega i čitatelja važna za nastanak i rad sajta. No, s obzirom da smo se deklarirale kao feministički sajt za žensku popularnu kulturu, logično je da imamo više čitateljica i više suradnica”, kaže Grdešić, dok na drugi dio našeg pitanja odgovara Lana.
“Da, u razgovoru za Booksu istaknula sam da je moja želja doprijeti do mlađe ženske publike jer me ženska adolescencija i djevojaštvo akademski zanimaju, ali i fasciniraju. Osobno mi je kao tinejdžerki feminizam (tada uglavnom papirnati) bio iznimno važan; ponudio mi je mnogo dobrih i moćnih ideja, i bila bih jako sretna kad bi Muf za nekoga bio jedno takvo mjesto učenja i osnaživanja. Mislim da je još prerano za procijeniti uspijevamo li u tome.”
Lanu i Mašu pitamo koliko novih potencijalnih suradnica i suradnika im se javilo u posljednje vrijeme, te kane li proširiti suradnički tim.
“S obzirom da postojimo tek devet mjeseci i još uvijek sve radimo volonterski, zadovoljne smo brojem suradnica. Imamo ih desetak, od toga nekoliko stalnih. Voljele bismo, uz naše redovite autorske tekstove, objavljivati barem jedan suradnički tekst tjedno.”
Muf je ‘vruća roba’ na domaćoj kulturno medijskoj sceni, pogotovo nakon fantastične ‘reklamne kampanje’ vođene od strane konzervativnih, seksističkih medija koji su nakon završetka natječaja za dodjelu potpora neprofitnim medijima u nizu tekstova baš njih odlučili iskoristili za svoj obračun s Ministarstvom kulture, premda su dobile za elektronski medij vrlo skroman iznos. Na kraju se ispostavilo da je na Mufovu adresu isporučen cijeli niz hejterskih tekstova koji su imali za cilj iskazati dugo potiskivani prijezir dijela mainstream medija prema neprofitnom sektoru… Pitamo Lanu i Mašu kako Muf nosi taj ‘križ’?
“Način na koji su ti mediji napali Muf bio nam je smiješan zbog svog diskursa moralne panike i potpune neinformiranosti, a naslovnica Slobodne Dalmacije podjednako nas je šokirala i zabavila. Više nam od napada konzervativne desnice smeta što čak i bliski, neprofitni mediji pogrešno shvaćaju i predstavljaju Muf, često se fokusirajući samo na Asjine tekstove o pornografiji kao da su nekakav poseban kuriozitet. Propuštaju vidjeti da Muf stremi feminističkoj kritici svih oblika popularne kulture pa tako i, sasvim logično, pornografije”, objašnjava Lana.
Ne čudi, dakle, zašto je baš Muf bio glavnom metom kritike mainstream i dijela neprofitnih medija po završetku natječaja MK. Naime, ovaj portal bio je na neki način ‘lakmus papir’ za testiranje rodne osviještenosti društva.Reakcija napada je bila gotovo refleksna, simptomi jasno upućuju na stare boljke naizgled politički korektne neoliberalne matrice. Činjenica da nisu izričito prozvani ni Vox Feminae i Libela, već su napadi i bijes usmjeravani su najviše na Muf govori o tome kako je samo ime portala svojevrstan sociolingvistički aktivizam!
Evo što o tome misli Maša Grdešić: “Čini se očitim da je naše ime najodgovornije za sve “refleksne” napade na nas. Dakle, nije potrebno uopće otvarati sajt niti čitati naše tekstove, odmah se zna o čemu se radi. Uz napade da smo porno sajt (dakle, očito nisu vidjeli razliku između pornografije i analize i kritičkog pisanja o pornografiji), naše ime izazvalo je i napade o “neozbiljnosti” – mlade smo (“balavice”, “damice”, kako nas je nazvao Drago Pilsel) pa smo automatski neozbiljne, pišemo o trivijalnim stvarima kao što je npr. povijest cvjetnog uzorka te “ženska” popularna kultura općenito, koja po njihovom mišljenju očito nema nikakvu političku važnost iako u velikoj mjeri kreira našu svakodnevicu te nam nudi velik broj predodžbi žena koje jednako sudjeluju u stvaranju naših ideja o suvremenoj “ženskosti” i “ženstvenosti” kao eksplicitnije politička pitanja poput prava na pobačaj, izjednačenja plaća itd.”
Redakcija Mufa sastoji se od četiri članice, Maše Grdešić, Asje Bakić, Barbare Pleić-Tomić i Lane Pukanić. Zanima nas kako izgledaju virtualni i stvarni redakcijski sastanci Mufa, te kako se donose odluke važne za portal?
“Naše redakcijske sastanke više se može opisati kao prijateljska druženja, stvarna uz ćevape i sladoled, a virtualna na WhatsAppu. Premda smo međusobno dosta različite i različito pišemo, te postoje neke manje razlike u tome kako gledamo na feminizam, oko najvažnijih stvari se slažemo te dosad nije bilo većih nesuglasica”, odgovara Maša i dodaje da kada se nesuglasice dogode odlučuje se glasovima većine, a već su nekoliko puta od nečega odustale zato što je jednoj od njih to bilo izrazito neprihvatljivo.
“Uvažavamo međusobne razlike u mišljenju. Nije nam problem objaviti tekst iako se jedna ili više nas s nekim njegovim tezama ne slaže. Trudimo se biti tolerantne u tom smislu, no ono što nam je važno i na što znamo jedna drugoj ukazati najčešće su slaba mjesta – bilo argumentacijski, bilo stilski. Čak i kada se ne slažemo, važno nam je da tekst bude što kvalitetniji.”
Pop kultura je sjajno mjesto za propitivanje rodnih stereotipa i diskriminacije, valjda je zato feministicama koje se odluče baviti feminističkom kritikom popularne kulture užitak u istoj vrlo često je traumatski ili prispodobiv nekoj vrsti mazohizma.
Lana se slaže da razvijajući feminističku svijest često postajemo i presvjesne seksizma, homofobije i drugih oblika ugnjetavanja.
“Dobar dio svakodnevnih interakcija je pomalo prožet tom nelagodom bivanja u prostoru koji te zapravo ne prihvaća. To vrijedi i za popularnu kulturu, koja nas i oduševljava i razočarava i nervira; jako je volimo i često preziremo, ali uvijek smatramo da je o njoj nužno pisati.”
Mašu i Lanu pitamo i planira li se MUF povezati s nekim od internetskih portala u regiji i pokrenuti suradnju? Razmišljaju li o širenju područja djelovanja na neku izvedbeno-scensku praksu, festival, organizaciju tribina?
“Otvorene smo za razne oblike suradnje. Dugoročniji planovi vezani su nam uz neki oblik izdavaštva, no zasad smo još uvijek fokusirane na širenje sajta”, pojašnjava Maša.
Kada je u tekstu “Glazba i ironični seksizam” Lana Pukanić pisala o seksizmima u glazbi rekla je “Mnogo je lakše kritizirati strance, nego prijatelje.” Pitamo je koju vrstu konfrontacija je iskusila kada je činila baš to, kritizirala prijatelje?
“I dalje se povremeno nađem u situaciji da neki moji prijatelji ili – češće – poznanici iznose pomalo problematične stavove ili barataju raznim rodnim stereotipima. Ovisno o kontekstu, nekad te trenutke prešutim jer ne želim biti ‘killjoy’, a nekad pokušam objasniti zašto mislim da je izrečeno problem. Pritom se zaista trudim biti pažljiva, jer se najčešće radi o slabijoj informiranosti i manjku kritičkog razmišljanja o pitanjima roda, i jer znam koliko neugodno može biti primiti takav tip kritike. Naravno, ne prihvate svi moju feminističku intervenciju, ali neki prihvate, i to je uvijek super.”
Svojim kritičkim čitanjima Mufove autorice i autori rjeđe podvrgavaju domaću pop kulturnu sferu (glazbu, filmove, tv serije, književnost).
Maša Grdešić slaže se s ovom primjedbom, no objašnjava i zašto je tomu tako.
“Čini nam se da domaću kulturnu proizvodnju dobro pokrivaju drugi neprofitni mediji, a da sa stranom nije takva situacija, odnosno da se može pročitati jako malo tekstova o serijama i filmovima koji se ne prikazuju kod nas ili o knjigama koje još nisu prevedene, a ipak ih velik broj ljudi gleda i čita. Ipak, hrvatski kontekst nam je jako važan i posebno smo, na primjer, oduševljene mlađim hrvatskim redateljicama čijim bismo se filmovima voljele baviti.”
Od samih početaka sajta MUFove tekstove isprva najviše prihvatili oni čiji je rad povezan s radničkim i LGBT pravima, oni koji uočavaju tanke, ali snažne niti kojima je popularna kultura povezana s kapitalizmom.
“Niti koje vežu kapitalizam i popularnu kulturu nisu nimalo tanke, uostalom, sva kultura funkcionira kao roba i upravo je zato riječ o jednom duboko kontradiktornom i analitički jako izazovnom području. Popularna kultura oblikuje našu svakodnevicu, često utječe na naše stavove, a zadnjih desetljeća upravo ona može biti naš prvi izvor informacija o feminističkoj borbi, borbi za radnička i LGBT prava. Nemoguće je živjeti u zapadnom svijetu, a ne biti u nekom kontaktu s popularnom kulturom.”
“Premda povremeno nastupamo fanovski, ne bježimo od kritiziranja kapitalističkih temelja pop kulture, njezine ekonomske uvjetovanosti. Trudimo se biti što svjesnije da je bavljenje popularnom kulturom također pitanje dostupnosti i privilegija”, komentira Grdešić za kraj.
*super kolaže za opremu teksta posudili smo od Mufa 🙂
