Gertrud Koch jedna je od najznačajnijih njemačkih i europskih teoretičarki filma.
Predavačica je na Slobodnom sveučilištu u Berlinu, na kojemu je pokrenula i utemeljila seminar za filmologiju. Nedavno je, zahvaljujući Human rights film festivalu (Kino Europa, Dokukino Croatia, 6.-11.12.2010., i Rijeka: Art-kino Croatia, 13.-16.12.), gostovala u Zagrebu i u MAMI održala predavanje pod nazivom ‘Benjaminova masa u kinu’.
Walter Benjamin (1892.-1940.) jedan je od prvih mislilaca koji je ukazivao na probleme estetizacije bazičnih relacija moći u društvu. Većina njegovih (danas kultnih) tekstova kulturu tretira kao fenomen predan svojoj estetskoj fantaziji. 1933. Benjamin napušta Hitlerovu Njemačku, odlazi u Pariz i bilježi: “Ljudsko samootuđenje doseglo je takav stupanj da svoje vlastito uništenje može doživjeti kao prvoklasan estetski užitak.”
U eseju ‘Umjetničko djelo u razdoblju tehničke reprodukcije’ (1936.), nezaobilaznom za razumijevanje vizualne kulture, Benjamin jasno ističe važnost filmskog medija u kontekstu masovnih pokreta, određujući upravo film kao najsnažniji agens mase: “Njegov je društveni značaj, osobito u svom najafirmativnijem obliku, nezamisliv bez svog destruktivnog, katarzičkog aspekta, tj. dokidanja tradicionalnih vrijednosti kulturnog nasljeđa”.
Nakon predavanja u Mami 7.12. porazgovarali smo sa Gertrud Koch
Razlog zbog kojega Gertrud Koch u svom izlaganju o društvenoj masi kao političkoj fantazmi kina polazi od Benjamina leži upravo u njegovoj ideji mase kao estetskog subjekta, vizualnog iskustva, teatarskog događaja (koncept mase kao slike, crowd as an image, Walter Benjamin razlaže u tekstu o Baudelaireu, ‘The Paris of the Second Empire in Baudelaire’ /Pariz Drugog Carstva u Baudelairea/ iz 1938., ujedno godine u kojoj posljednji put posjećuje Bertolda Brechta u Danskoj).
U gomili značenja i uporaba izraza estetsko, ono, prije svega, jest izjednačeno sa zavodljivom moći slika, s iracionalnim, s iluzijama, s fantazijom i fantazmatskim, s mitovima i osjetilnim. U stvarnosti, koja se objedinjuje i reproducira u montaži, proizvedenoj u pobjedi spektakla nad tzv.javnom sferom, „estetsko“ se, dakako, ponaša i reproducira kao polje manipulacije, a filmska proizvodnja, ne zaboravimo, aparat postavlja na mjesto gledatelja, odnosno gledateljice – nasuprot trenucima pomicanja koji su objedinjeni u montaži. Tko gleda?
Otuda Benjaminov koncept reprezentacije kao sazviježđa stvari, i otuda ‘Benjaminova masa u kinu’.
Gertrud Koch autorica je brojnih studija i tekstova iz područja filma i filmske teorije, među kojima je i ‘Why women go to the movies’ iz 1980. godine, ‘Siegfried Kracauer: an introduction’ iz 2000., studije objavljene u zborniku ‘Reality Bites: Making Avant-Garde Art in Post-Wall Germany’ iz 2007. i dr.
Predavanje ‘Benjaminova masa u kinu’ održano je na internacionalnoj konferenciji “Walter Benjamin: Convergences of Aesthetics and Political Theology” u organizaciji Sveučilišta u Čileu, Instituta za humanistička istraživanja Diego Portales, Goethe Instituta i DAAD-a (20.-22. 10. 2010, Santiago de Chile).
