„Zanimaju me mali trenuci koji su zapravo vrlo veliki.“
Tako svoje umjetničko stvaralaštvo opisuje Kelly Reichardt, američka filmska redateljica i scenaristica.
Diplomirala je umjetničku fotografiju na School of the Museum of Fine Arts u Bostonu. Već se prvim dugometražnim igranim filmom Rijeka trave (River of Grass, 1994), koji prati mladu ženu koja se bori s dosadom u malom gradu na Floridi, istaknula među tada mladom generacijom američkih filmaša. Kako piše The Guardian, Reichardt je započela karijeru u „vrijeme kad je neovisnost još uvijek bila održiv način života za generaciju umjetnika, mladih ljudi koji su težili skromnom cilju minimalno ponižavajućeg posla kako bi podmirili račune i imali prostora za stvaranje na svoj način.“ Mnogo je godina kasnije i sama izjavila da je dugo zarađivala samo kako bi spojila kraj s krajem i da je bila „najslobodnija kad je imala najmanje novca.“
Likovi koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u svijetu
Njezini kasniji filmovi, poput Stare radosti (Old Joy, 2006), o ponovnom susretu dvojice prijatelja koji se suočavaju sa životnim promjenama, i Wendy i Lucy (2008), o nezaposlenoj ženi koja traga za svojim psom, dali su joj status važne autorice američkog nezavisnog filma.
Reichardt istražuje priče, kako i sama kaže, „likova koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u svijetu“ te njihova prijateljstva i druge odnose, koristeći postneorealistički minimalistički stil. Filmovi ove redateljice karakterizirani su rudimentarnim narativnim razvojem, sporim tempom, dugim kadrovima, meditativnim ozračjem, realističkim zvukom i pažljivim, poetičnim opservacijama, zbog čega je nerijetko svrstavana u korpus suvremenog „sporog filma“ (slow cinema).
Američki Zapad kao filmska muza
Zanimljivo je da je međunarodni ugled stekla filmovima snimljenima isključivo na lokacijama američkog Zapada, poput Oregona i Montane, čije je scenarije napisala u suradnji s književnikom Jonathanom Raymondom. Među tim se filmovima ističu revizionistički vesterni Meekova prečica (Meek’s Cutoff, 2010), koji istražuje napete rodne, klasne i rasne odnose likova tijekom putovanja doseljenika karavanom u 19. stoljeću, te Prva krava (First Cow, 2019), koji tematizira muško prijateljstvo i nepoštenu logiku kapitalizma, simboliziranu krađom mlijeka „prve krave“ u Oregonu.
Oregon je zapravo neka vrsta Reichardtine muze. Prekrasna prostranstva Oregona neodvojivi su dijelovi priča, koji naglašavaju osjećaj izolacije od svijeta i povezanosti s prirodom koji je prisutan u gotovo svakom filmu ove redateljice.
Suvremena drama Neke žene (Certain Women, 2016) adaptacija je kratkih priča Maile Meloy, sačinjena od triju naizgled labavo povezanih vinjeta o odnosima nekoliko žena u Montani. Reichardt je također istražila radikalni ekološki aktivizam u trileru Noćna kretanja (Night Moves, 2013), dok je komična drama Biti prisutna (Showing Up, 2022) predstavljala svojevrstan pomak u njezinu prepoznatljivom potpisu.
Showing Up prati kiparicu Lizzy (Michelle Williams, s kojom je Reichardt surađivala već na četiri projekta), koja se priprema za izložbu za koju se nada da će joj donijeti punopravnu karijeru. No, čak i s ograničenim ambicijama da „samo“ živi od svoje strasti, apsurdni mali zahtjevi svakodnevnog života urote se protiv nje.
Oni koji nisu ljuti ili uplašeni ne mogu stvarati dobru umjetnost
Reichardt već dva desetljeća predaje i na koledžu Bard u sjevernom dijelu države New York. Taj je posao, kaže, dobila zahvaljujući filmu Old Joy. Danas predaje samo u ljetnom semestru kako bi ostatak godine mogla snimati.
Jednom je prilikom izjavila da bi „radije umrla nego pogledala svoj profil na RateMyProfessors“ i da ne želi znati ništa o „modernom“ feedbacku svojih studenata. Nedavno je za američki Filmmaker Magazine izjavila da voli rad sa studentima, ali da „nisu ljuti niti preplašeni kao što je njezina generacija nekoć bila“. To ih, kaže, čini vrlo dragim ljudima. Ali tako, smatra, neće stvarati dobru umjetnost. „Uvijek ih pitam: Zar na baš ništa niste ljuti?, a oni me gledaju kao da nisam baš sva svoja.“
Program Kelly Reichardt na zagrebačkom Human Rights Film Festivalu
Kelly Reichardt je važan glas u suvremenoj kinematografiji, koji donosi istovremeno intimne i univerzalne priče. Njezina sposobnost da kroz suptilne, ali moćne trenutke prikaže složenost ljudskog iskustva čini je jednom od najznačajnijih redateljica današnjice.
Ovogodišnji, 22. po redu Human Rights Film Festival, donosi dvije retrospektive, među kojima je i program Kelly Reichardt. Uključit će njezinih pet filmova – Showing Up, River of Grass, Old Joy, Meek’s Cutoff i First Cow. Festival traje od 2. do 7. prosinca.
