Ovogodišnje izdanje Human Rights Film Festivala donosi 34 filmska naslova, među kojima je i Hannah Arendt, film Margarethe von Trotta, jedne od najznačajnijih feminističkih redateljica današnjice.
Von Trotta je rođena 1942. godine u Berlinu, dvadesetak godina kasnije počinje se baviti filmom, isprva kao glumica, a zatim i kao redateljica. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila je jedna od zvijezda politički provokativnog pokreta Novi njemački film. Njezin prvi film, kojeg je surežirala s tadašnjim suprugom Volkerom Schlöndorffom, bio je Izgubljena čast Katharine Blum (1975.), snimljen prema romanu Heinricha Bölla. Vrhuncem njene karijere smatra se film Olovna vremena iz 1981. godine, baziran na odnosu osnivačice RAF-a Gudrun Ensslin injene sestre Christine. Među najznačajnije filmove ubrajaju se i Čisto ludilo (1983.), Ljubav i strah (1988.), Rosa Luxemburg (1986.), Obećanje (1995.), Rosenstrasse (2003.), Ja sam druga žena (2006.) i Vizija (2009.). Unatoč tome što je smatrana vodećom feminističkom redateljicom, ona odbija takvu klasifikaciju. Želi da je se promatra kao filmašicu koja je istovremeno žena, kao i redateljica koja propituje unutrašnjost ženskog i osobnog te vanjštinu političkog.
Karijeru je posvetila pričama o ženama, ali kaže kako to nije bio plan, već da su se tako stvari prirodno posložile. „Živjela sam samo s majkom. Bila je snažna i emancipirana žena, bez obzira što nije bila udana. Od najranije dobi učila me kako biti hrabra. Živjele smo u iznimno lošim financijskim uvjetima, a sve što smo imale bile su naša kultura, obrazovanje i hrabrost.“
U središtu njene pažnje uvijek su snažne žene koje unatoč velikoj hrabrosti imaju trenutke slabosti. Ipak, uvijek nastoji pokazati kako su se borile da dospiju tamo gdje jesu i koliko su morale pretrpjeti da pronađu i ostvare sebe. „Fascinirana sam njihovim načinom na koji se nose s preprekama na putu, a sve u svrhu ostvarivanja zacrtanih ciljeva,“ kaže redateljica o protagonisticama svojih filmova.
Hannah Arendt bila je ugledna filozofkinja i profesorica na Sveučilištu u Chicagu. U proljeće 1961. u novinama je pročitala da se u Izraelu priprema suđenje Adolfu Eichmannu, jednom od glavnih organizatora holokausta kojeg su nekoliko mjeseci ranije uhitili agenti Mossada u predgrađu Buenos Airesa. Film o„ženi koja misli,“ Hannah Arendt, koncentrira se upravo na taj kratki dio njenog života, između 1960. i 1964. godine, kada Arendt (glumi je Barbara Sukowa, kojoj je ovo već šesta suradnja s redateljicom) odlazi u Jeruzalem, prati suđenje, objavljuje svoj feljton, ostaje napuštena od najbližih prijatelja te doživljava osudu zbog svojih stavova.
„Želim pronaći u prošlosti nešto što će ljudi i danas smatrati izazovnim, što je uzbudljivo i relevantno,“ izjavila je redateljica. Arendt stoga nije prikazana (samo) kao neustrašiva intelektualka, već naprotiv; u želji da je prikaže kao ženu od krvi i mesa, film započinje razgovorom između Arendt i njene najbolje prijateljice Mary McCarthy, a ne bravuroznim filozofskim predavanjem, kako je bilo očekivano. Umjesto toga, njih dvije razgovaraju o ljubavi, seksu i o tome tko s kim spava. „Željela sam naglasiti da su one bile žene kao i sve druge, žene koje su razgovarale o različitim, uobičajenim, a ne samo o pretencioznim temama. Pročitala sam sva njena pisma upućena Mary McCarthy i mogu vam reći da su bila puna tračeva i podataka o njihovim muževima i ljubavnicima,“ odgovorila je von Trotta na pitanje kako je građen lik ove velike filozofkinje. Tek na kraju filma Arendt drži govor od osam minuta u kojem strastveno brani svoj slučaj, a koji u stvarnosti nikad nije održan. Sastavljen je od njenih pisama i drugih arhivskih izvora te predstavlja vrhunac filma.
Film je na rasporedu u ponedjeljak, 10.12. u 20h u kinu Europa i u petak, 14.12. u 19h u Art-kinu Croatia, dok će se u utorak, 11.12. u 17h u KIC-u održati razgovor Hannah Arendt: Misliti zlo na kojem će sudjelovati Tom Keenan, Vesna Kesić i Tonči Valentić, uz moderaciju Igora Markovića.
