Čin snimanja (filma) može predstavljati ishodište ne samo za eksperimentalno istraživanje vizualnih aspekata ovog medija, već i za društvenu interakciju; kadar se pritom može shvatiti i kao prostor izražavanja, otkrivanja i osnaživanja pojedinca.
Upravo se ovim temama bavi multimedijalna umjetnica i redateljica dokumentarnih filmova Sabina Mikelić, koja je u lipnju prošle godine diplomirala na Nizozemskoj filmskoj akademiji, gdje je studirala smjer “Umjetničko istraživanje u kinematografiji”. U ovom tekstu saznat ćete više o njezinom filmskom istraživanju Filming Beyond, koje propituje odnos redateljice i subjekta, kao i o filmu Beyond the Choir, iza kojeg leži ideja o ispitivanju mogućnosti nadilaženja stereotipa.
“Moj odnos prema svijetu oduvijek je bio definiran mojom željom da ga upoznam i uživam u njemu, ali i strahom od onog nepoznatog. U jednom trenutku svog umjetničkog djelovanja otkrila sam da svijet mogu upoznati preko kamere, te da kamera može biti posrednik između mene i svijeta. Oduvijek su me zanimali ljudi, ono što me okružuje, i stvaranje povezanosti i komunikacija s okolinom. Kamerom i snimanjem sam pokušala ostvariti intimnost i povjerenje sa protagonistima, i kroz subjekt koji se nalazi ispred kamere – upoznati sebe,” kaže Mikelić.
Njezino istraživanje Filming Beyond, voicing relations bavi se činom snimanja i načinom na koji kroz sam čin i njegov alat (kameru) mogu ispitati povjerenje i odnose s akterima (subjektima) filma, dok u isto vrijeme postaje vidljiva i složenost odnosa između redatelja i protagonista.
“Važnost ovog istraživanja i projekta za mene leži u ostvarivanju autoriteta nad procesom, stjecanju povjerenja u svijet i otkrivanju jednostavnosti, čudnovatosti, nježnosti i ljepote međuljudskih odnosa posredovanih kamerom.”
Kroz projekt Beyond the Choir Mikelić pak ispituje mogućnost nadilaženja stereotipa i onoga što već zna, odnosno nadilaženje konteksta njezinog otoka, njegovog položaja i stanovnika, kroz proces snimanja.
“Projektom artikuliram sljedeća pitanja: može li istraživanje intimnog odnosa ljudi s određenim mjestom u isto vrijeme biti i dublja analiza procesa snimanja i uloge kamere u društvenoj interakciji? I može li tada postati i načinom na koji ću ja, kao autorica, ‘riješiti’ pitanje vlastite pripadnosti? Kako mogu iskoristiti kameru i snimanje da bih podijelila trenutak s drugim? Kako se povezujemo i kako si vjerujemo?”
Beyond the Choir trenutno se sastoji od 7 sekvenci u kojima autoricu svaki od sedmero članova tradicionalne muške klape Krijanca sa Raba vodi na sebi važno mjesto na otoku Rabu, s kojeg i sama potječe.
“Posjećivanjem tih lokacija htjela sam dobiti uvid u intiman odnos mojih protagonista sa specifičnim mjestom kako bih vidjela lokaciju njihovim očima i emocijama,” objašnjava Mikelić. “U samom trenutku snimanja na površinu izlaze naši odnosi i otkriva se sam proces snimanja; dok moji protagonisti glume sami sebe, a ja preuzimam ulogu redateljice.”
Više pročitajte na portalu Vizkultura.
