Službeno izvješće, svojevrsna verzija za policiju bila bi: nekolicina mladih, ono, gotovo pristojno odjevene djece uz nadzor par starijih, ono, gotovo fino odjevenih ljudi uz tihi pljesak i pristojan smješak podržali su u subotu, 18.4. tri mlade umjetnice koje su uspješno izbjegnuvši teatar apsurda uspjele objediniti i teatar i apsurd i vrištanje i dekadenciju, crno i šareno uz vrhunsku muziku, sve na jednom mjestu.
Znaš, ta Mz Sunday, uostalom i pronađena preko jednog od njenih opscenih, gotovo vulgarno sexy spotova bila je očekivana kao zvijezda, spektakl, kraljica i jedno opće čudo, nešto stepenicu (makar stepenicu) iznad nas. Mi, kao da smo htjele da dođe žena za koju sutra ne postoji, mlada, zgodna uspješna i bahata, baš kakva je “u televizoru”, ali ne…
Popsimonova na tonskoj probiInteresantno je kako je timariteljica tigrova, odjevena u fetiš odjeću, neplanski istetovirana od glave do pete, sa 6 frizura na samo jednoj glavi u biti jedno prekrasno biće koje se budi u 9 ujutro uz šalicu čaja. Normalnija, toliko bolja i normalnija od npr. mene. Ta silno pristojna djevojka svojih prvih 4 sata u Zagrebu provela je samo izgovarajući hvala na više svjetskih jezika. Bile smo mi galantne, do neke mjere čak i balkansko seljački, ponudile joj krevet (samo njen), tour de Zagreb, besplatnog svega u neograničenim količinama jer eto, ima se, ali realno, bile smo uzbuđene zbog njenog dolaska, do te mjere da smo joj zaboravile ponuditi hranu. Ona je s druge strane bila pre sramežljiva i pristojna da bi za istu pitala.
Stigla je u četvrtak u podne, i skupa s nama, nije stala do utorka u isto vrijeme. Isti taj četvrtak navečer snimali smo joj spot, bila je neumorna, tj. ne ona, njen alter ego, ona žena koja je na stageu polugola i najmoćnija u prostoriji. Bilo je fenomenalno zabavno sudjelovati u nečem takvom.
Scena: Početak snimanja spota…
15 ljudi okupilo se kod kamermanice/montažerke/DJ-ice Bo1 doma. Od njih se tražilo da pretendiraju kako su na tulumu života. To su jasno ljudi kojima život većinom i je tulum pa im to nije bilo teško za izvest. Kada nekome od njih spomeneš da se snima spot, od toga u njihovim ušima ostaje samo jeka a do mozgova im dođe blitz-krieg informacija u slikama: koža, korzeti, lanci, lisice, grizite se, divljajte, pijte, skačite, ljubite se. Puff, nice.
Jedva čekam da se taj spot umontira. I pokori neki necenzurirani medij. Možda radio:), teško da će igdje drugde dobiti priliku biti viđen.
Prvi redovi: Mz Sunday u MediciKada bih ja samo vjerovala da se vama sve ovo da čitati, pričala bih vam od sekunde do sekunde kako je sve išlo, jer sumnjam da je bilo i trena praznog hoda, ičeg besmislenog. Ali nebitne su te stvari ipak u usporedbi s velikom subotom. Onom kada je gotovo 400 ljudi u medici postalo dio pravog undergrounda.
U jednom momentu, jasno, onom kada je upala policija, sve je podsjetilo na kakav ilegalan party. A ta asociacija mi je bitna jer za ilegalne partye trebaš cijelu četu ljudi koji će fenomenalnim od usta-do uha P.R.-om događaj razglasiti i nahvaliti prije nego on i krene ne bi li što više nama sličnih na njega došlo i sudjelovalo.
Atmosfera je bila pre pre. Cura koja više nije u Attacku a feeling ju je ponio, skočila je za šank pomagat i radila cijelu večer. Popsimonova je otvorila sezonu fenomenalnim nastupom, Bo1 pokorila dj-pult, zamela publiku i dobila gažu u super klubu, Sunday pjevala dok nije oglušila. A skoro pa i je na desno uho. 😮
Onaj mrak, ta sjajna muzika, ti ljudi koji su došli puni očekivanja a otišli doma sa još i više dojmova, to mi je jedna od najdražih fotografija ikada. A moja baza ih ima milijun. One fotografije koje se bojim zaboravit, izgubit, za koje postoji mogućnost da se izližu, izbrišu i taj ogroman strah da će jednom nestat, njih prepišem. Ta baza, prepisana, doduše je nešto manja ali nipošto oskudna i kunem se da mi je ovo jedna od najdražih priča iz nje.
Neke od slika iz baze… sa snimanja spota… Nadam se da će se Doctor’s Orders party-i i cijeli taj koncept zakoturat, da će svaki sljedeći biti veći i bolji i da ću još koji puta biti dio toga. To je samo zabava, žurka, nešto što bi i Anić i Klaić okrakterizirali besmislenim, besicljnim, prizemnim, hedonističkim, uostalom nebitnim. I onda kada ti jedan tulum, običan tulum, tako djetinjasta i pure fun pojava da na smislu, zatvori jednu cjelinu, poveže veliki broj ljudi, od kojih je svatko fascinantan na svoj način, onda ne samo da si dio nečega, da negdje pripadaš i prostorno i karakterno i stilski, već tada i ti i sve to imate smisla.
Živjeti u kapitalizmu 21. stoljeća i kraj nečeg bezazlenog i neprofitnog osjećati se kao da imaš smisla, neprocjenjivo je i ne može se kupiti novcem. A najbolje od svega je što čak ni ne poželiš onaj jebeni mastercard koji je tu za sve ostalo.
Tekst je preuzet s cunterview.net-a.
