Slava Antoljak – od zanata do primijenjene umjetnosti, od umjetničkog obrta do dizajna

Zagrebački triennale, 1959., Slava Antoljak: svjetiljka

Od četvrtka 21. siječnja u 12 sati do 11. veljače 2021. u zagrebačkoj HDD galeriji traje izložba Slave Antoljak, koja nas upoznaje s djelovanjem ove važne autorice u vibrantnom periodu 1950-ih i 1960ih godina, ali i prije rata.

Slava Antoljak djelovala je na presjeku zanatstva, umjetničkog obrta, primijenjene umjetnosti i dizajna, surađivala je s nekima od najistaknutijih arhitekata, dizajnera i umjetnika njezina vremena, te je aktivno sudjelovala u razvoju domaće dizajnerske zajednice. Na izložbi će biti prikazani namještaj te tkani dekorativni i funkcionalni predmeti iz zbirke zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt i privatnih zbirki, a kustos izložbe je Marijan Špoljar.

Na izložbi se rekonstruira djelovanje autorice koja je u svome radu prešla široko područje i dugački put od zanatstva, modnog i kitničarskog salona u Koprivnici prije 2. svjetskog rata, preko radova umjetničkog obrta i primijenjene umjetnosti realiziranih u Zagrebu pedesetih godina, njezinoga doprinosa dizajnerskim ostvarenjima namještaja izloženog na Milanskom bijenalu 1957. godine do niza tekstilnih radova načinjenih u privatnoj radionici u Zagrebu. Izložba sadrži namještaj iz fundusa MUO te iz privatne zbirke Švarc, ostvaren u suradnji s arhitektima i dizajnerima Vjenceslavom Richterom, Zvonimirom Marohnićem i Ferdom Rosićem, tkane dekorativne i funkcionalne predmete te fotografije životnih, radnih i izložbenih ambijenata. 

Izložbu možete pogledati od 21. siječnja do 11. veljače, radnim danom od 12 do 19 sati.

BIOGRAFIJA

Slava Antoljak rođena je 5. studenog 1905. godine u Đelekovcu, kraj Koprivnice, u imućnijoj seljačkoj obitelji Čoklica. Kao djevojka bila je izvanredno sposobna u ručnome radu i u radu s tradicionalnim alatima. Nakon završetka gimnazije u Koprivnici udala se 1924. godine za Milana Švarca, vlasnika poznatog koprivničkog hotela i restauracije K caru. Od tih je godina, u svojem Krojačkom i kitničarskom salonu, dalje razvijala umijeća šivanja, tkanja, pletenja i izrade modnih predmeta. Krajem tridesetih provela je mjesec dana na intenzivnom tkalačkom tečaju u Brnu. Poslije toga prešla je s malog tkalačkog stana na veliki, dijelom automatizirani tkalački stan, na kome je izrađivala različite proizvode, od tepiha, tapiserija, zastava do štofova za odijela. U studenome 1943. godine, posije prvoga oslobođenja Koprivnice, zajedno s cijelom obitelji (suprug, sin Krešimir) otišla je u partizane, najprije na Papuk, gdje je vodila radionicu za izradu odjeće za partizansku vojsku, a kasnije – s istim zadatkom –  i u druge oslobođene dijelove Hrvatske. Iz rata je izašla s visokim vojnim činom.

Poslije demobilizacije ostala je u Zagrebu, udala se za pravnika Josipa Antoljaka, te je ovdje ponovno aktivirala i razvijala svoja zanatska znanja i kreativne sposobnosti, posebno se opredjeljujući za korištenje tradicionalnih tehnika i prirodnih materijala. Ranih pedesetih povezala se sa zagrebačkim primijenjenim i likovnim umjetnicima, uključila se u djelovanje ULUPUH-a, a bila je suosnivačica i Studija za industrijsko oblikovanje. Surađivala je na oblikovanju namještaja s arhitektima i dizajnerima V. Richterom, Z. MarohnićemF. RosićemB. Bernardijem i s drugima te s umjetnicima PiceljemBratanićemMurtićemStančićem i drugima. Usavršavala se u zemlji i na studijskim putovanjima u inozemstvu te u svojoj poznatoj radionici razvijala tehnološke i stilske elemente u svome radu, posebno u korištenju prirodnih materijala i sirovina. Umrla je, nakon duže bolesti, u Zagrebu 24. siječnja 1968. godine i sahranjena na Mirogoju.


Povezano