U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik se predstavlja suvremena fotografkinja Mara Bratoš izložbom 'Istina' koja obuhvaća 27 godina njenog rada. Predstavljen je izbor portretistike vlastitih aktova nastalih u ciklusima: 'Autoaktovi u šumi' (1995.), 'Autoaktovi' (2005.), 'Autoaktovi 2015' (2015.), 'Ljubav i život žene' (2017.), 'Autoportret s kćeri' (2021.) i 'Pavla i Mara' (2022).
Tehnike se izmjenjuju od analognih do digitalnih zapisa. Fotografirano tijelo prikazuje se u cjelini ili u dijelovima, pozira se. Moguće je polako i duboko pratiti transformaciju impostacije ženskog lika bilježenog istančanom estetikom kakvoćom i oštrinom uvida u režiranim scenama. Tjelesnost viđena kroz nasuprot postavljen objektiv ulazak je u univerzum bića koje se predstavlja. Navode se razna bivstvovanja. Percipirajući je subjekt u samoreprezentaciji, on se opisuje unutar majstorski bilježenog svjetla. Induktivnom metodom umjetnica razmatra i zapisuje tijelo koje na više razina preispituje. Obznanjuje se unutrašnjost tako da se pojedinačno ontološki uprizoruje.
Estetski fenomeni tijelo i njegovi fragmenti metafizički su krajobraz. Iskrenost prema sebi kod Mare Bratoš postaje iskrenost prema drugome. Ona fotografira sve ono sakriveno i tajnovito. Razodijeva život sviješću o istini. Moguće je sagledavati iskonsku nužnost samopreispitivanja, proživljavanja života bez obzira na to koliko je težine ili lakoće pohranjeno u njemu. Od mlade djevojke do žene, majke; prikazuju se razna kretanja bez maske. Tijelo je izreka oslobođenog duha - apsolutne slobode u njezinoj beskrajnoj, neograničenoj oslobođenosti. Utjelovljuje se ‘ne-skrivenost’. Tijelo je u radu Mare Bratoš - istina. Ono je refleksija iskonske boli, patnje, opasnosti, egzistencijalne nesigurnosti, odsutnosti, praznine, nagona za samoodržavanjem, iskustva krize, nemira, traume, drame, psihoze, rane svijeta. Metafora je proživljenog sociokulturnog okruženja i civilizacije u kojoj egzistira.
