Izložba: Womanhood – Marcella Zanki

Bez sumnje se može reći kako Marcella Zanki kroz svoj rad, a primarno kroz serije radova predstavljene na izložbi WOMANHOOD, sasvim spontano, nenamjerno, gotovo podsvjesno, propituje samu definiciju pojma „žena“. Žena kao snažna, hrabra, neovisna individua čvrstog karaktera i slobodnog duha, često sposobna preživjeti sve – pa i više od tog. Suvremena žena oslobođena društvenih konvencija.

“Rane tridesete su idealno doba za spoznaju sreće jer su ljudi zreliji, ali još uvijek imaju u sebi mladenačke energije i entuzijazma. Imali su dovoljno vremena da se otarase dječije naivnosti i tinjeđerskih nestašluka bez da izgube mladenačku predanost i energiju. Iako u ovoj dobi više nema mladenačke nevinosti, naš osjećaj stvarnosti je pomiješan s jakim osjećajem nade, optimizmom, te zdravim vjerovanjem u vlastite talente i mogućnosti. Međutim neki ostanu dosta dugo u ovoj prijelaznoj fazi, koja daje onaj najbolji osjećaj slobode koji se više nikad neće ponoviti u životu.” (Marcella Zanki)

Rad Marcelle Zanki možemo promatrati i kao izvjesno samopropitkivanje, pokušaj analize svega onog što i ona, kao žena, u sebi nosi. Promišljanje o generalnoj ulozi žene, o pokušajima pomirbe često dijametralno suprotnih sfera života – uspješne žene koja živi punim plućima, slijedi snažan unutarnji impuls,instinkt koji je potiče na stvaralaštvo, igru i avanturu, sa ženom koja u nekom dijelu svoje duše možda osjeća i potrebu za smirajem, za stabilnim i sigurnim domom, ljubavlju, majčinstvom. Kada dolazi onaj prijelomni trenutak života u kojem žena postaje „žena“? Je li nužno „odrasti“?

WOMANHOOD je izložba koja na jednom mjestu okuplja tri serije fotografija: “Lost in travel“ serija je fotografija običnih ljudi, slučajnih motiva i pejzaža nastalih na brojnim dalekim putovanjima tijekom kojih je umjetnica, upoznavajući nove ljude i kulture postupno razvijala i vlastiti smisao za fotografiju; serija „Girl you’ll be a woman soon“ sastavljena je od fotografija njezinih prijateljica koje Zanki postavlja u vizualno poticajne situacije izvlačeći iz njih estetski maksimum, a ipak im istovremeno ostavljajući i dovoljnu dozu spontanosti; “For a moment… it was my Georgina“ serija je fotografija s proslavljenim beogradskim super modelom Đurđom Stojiljković u glavnoj ulozi, a riječ je o umjetničkom eksperimentu tijekom kojeg autorica istražuje vlastiti umjetnički izričaj te nastoji što više približiti medij fotografije mediju slikarstva. U posljednjoj, za razliku od ostalih, strogo režiranoj seriji fotografija Zanki u nesvakidašnjem i vizualno atraktivnom prostoru eksperimentira s scenografijom, kostimima i crtežima na golom tijelu.

Uvijek isključivo koristeći analogni fotoaparat, umjetnica gradi autentičan, karakterističan stil. Specifičnost analognog fotoaparata koji ne dozvoljava pomahnitalo okidanje tisuća fotografija u sekundi u potrazi za onom jednom „pravom“, kao što je to slučaj s digitalnim aparatima, ono je što njen rad čini posebnim, što njezinu estetiku čini prepoznatljivom. Pri radu s analognim fotoaparatom umjetnica uvijek mora znati točno što želi, biti fokusirana i kreativna, a razultat toga su izvrsne pomno promišljene autentične umjetničke fotografije na kojima njen prirodni talent jasno dolazi do izražaja. Upravo šarm i boje fotografija na filmu analognog fotoaparata ono su u čemu je Zanki pronašla svoju estetiku.

Uz fotografije, umjetnica na izložbi predstavlja i kratki desetominutni film „Ode to youth“ o ljubavi i prolaznosti. Film o ženi koja je “otplesala” svoj život (jugoslavenska balerija Marija Janković) izvjestan je komentar na protok vremena i prolaznost života – fizička stvarnost razlikuje se od one duhovne, zub vremena neizbježno i naočigled ostavlja trag na našim tijelima, međutim duh je nešto što vrijeme ne dohvaća s lakoćom, ljubav ostaje trajno mlada u našim srcima i navikama.

Postavom kombinirajući serije fotografija s navedenim video uratkom, Marcella Zanki posjetiteljima otvara vrata u prostore intime vlastitih promišljanja stavljajući gotovo uvijek u fokus svoga interesa ženu kao takvu, nekad mladu, a nekad staru (ali uvijek snažnu), nekad ispred, a nekad iza objektiva, ponekad surovu i divlju, a nekad pak nježnu i emotivnu; ona zapravo bilježi žensku samodostatnost i karakter.

Zanimljivo je kako, dosljedno navedenoj slici o ženi, umjetnica gotovo uvijek potiče glavne akterice svojih umjetničkih uradaka da same odlučuju o većini elemenata fotografije, potiče ih na djelovanje kako bi krajnji fotografski rezultat zapravo uvelike bio i njihova vlastita kreacija kroz koju nesputano, slobodno i bez susprezanja iznose svoj karakter na vidjelo. Žena u radovima Marcelle Zanki poziva na slobodu. (Nina Nemec, kustosica izložbe)