Haljinica: izložba Ane Opalić u mediju billboarda

U okviru serije Ploha/površina//Plane/Surface 4, izložbi u mediju billboarda, svoj rad “Haljinica” na billboardu na Držićevoj aveniji (kod Vukovarske) izlaže Ana Opalić od 19. do 31. siječnja. Autorica programa je Silva Kalčić.

Na fotografiji je haljinica koja je Boži (rođenom pretpostavljeno 1939. godine u Miloševom Brdu u Potkozarju) spasila život; odnosno koja za njega obilježava tzv. drugo rođenje i koja je više odsedamdeset godina pažljivo čuvana i održavana te je i danas jarkih crvenih boja i ispeglana. Haljinica je sastavljena od komada druge, raskrojene odjeće (patchwork, iznjedren ultimativnom oskudicom, crvenih krpica raznih uzoraka dok je jedan pravokutni umetak plave – maskuline ili boje dječaka). Ana Opalić s Božom se je susrela snimajući Documentin projekt usmene povijesti Osobna sjećanja na rat i druge oblike političkog nasilja od 1941 do danas.

Ime mu je nadjenuto u dobi od tri ili četiri godine sa značenjem Božjeg dara – Božidar; matičar u Petrinji promijenio je ime u kraće, vjerojatno greškom. Božin je otac već na početku Drugog svjetskog rata strijeljan, a dječak je s majkom i mlađom sestrom odveden preko Gradiške, Mlake i Jasenovca u dječji logor u Sisku, zvan „prihvatilištem“. Majka je usput odvojena, te je Božo više nikada nije vidio, kao ni sestru skojom je bio u logoru do kolovoza 1942. kad je vozač regionalnog prijevoza došao izabrati djevojčicu. Vozač i njegova žena nisu mogli imati djece, a čuli su da u obližnjem Sisku ima djece bez roditelja. Budući da djeca osjete kad netko dođe s dobrom namjerom, tog čovjeka koji je stajao uz vrata trogodišnji Božo obgrlio je oko koljena, odjeven u crvenu haljinicu i nije oko vrata imao špagu na kojoj bi visio identifikacijski broj povezan s imenom, pa je ono ostalo nepoznato. Čovjek ga je kao žensko dijete autobusom odvezao kući gdje je baba podigla tu haljinicu i obznanila da je „curica“ uistinu dječak.

Nakon užasa koje je vidio u logoru, gdje su dugim štapovima nervozne čuvarice strašile i mlatile gladnu, bolesnu, zaraženu glistama, odvojenu od roditelja plačljivu djecu, koju bi ponekad ušutkale tako da ih samo uzmu za ruku i zamahnu njima u zid; pa bi ih vodile na pranje na Kupu gdje bi mnoge odnijela riječna struja, a da nitko pritom ne bi ni pokušao priteći u pomoć – dječak prvih dana nije govorio, sve dok nije opsovao susjedovog psa kad je više puta srušio improviziranu brijačnicu na klupi, a s kojom se je igrao. Jednom kad je progovorio, ispričao je o mlađoj sestri koja je ostala u logoru i nova obitelj pošla je po nju, no djevojčicu više nisu zatekli.

Božo je radio kao profesor geografije, a od 2004. je u mirovini, živi u Petrinji, oženjen je i ima dva sina, doktora znanosti. Izjašnjava se Hrvatom, bio je hrvatski prognanik u Domovinskom ratu, kao student pristajao je uz vrijednosti Hrvatskog proljeća; nešto ranije, u muškoj učiteljskoj gimnaziji bio vođa narodnih omladinaca. Vozač i njegov susjed bačvari njihove žene, dva para koja nisu mogli imati djece, svaki vlastite narodnosti, ostavili su svu imovinu i podobnije od prezimena. Božo smatra da mnoge žrtve Drugog svjetskog rata nisu adekvatno tretirane, pa tako i spomenik na sisačkome groblju, s devet krugova u simbolici devet krugova pakla nad jamom u kojoj je od 1942. do 1945. sahranjeno oko dvije tisuće djece.

Medij umjetničkog rada, billboard, standardno oglasno mjesto (dimenzija 504 x 238 cm) u javnom prostoru Zagreba je ujedno svojevrsna tema izložbe. Izložba se može promatrati iz vizure pješaka, vozača ili putnika u tramvaju, na lokacijama standardnih, neosvijetljenih oglasnih panoa u Ulici kneza Branimira (preko puta Branimir Centra, na bivšem zidu grafita), Aveniji Marina Držića (kod Vukovarske ulice) i na Strojarskoj cesti (kod Autobusnog kolodvora) na istočnoj granici zagrebačkog središta, omeđujući parcelu na kojoj se intenzivno događa smjena industrijskih pogona, dakle vitalnog, produktivnog sektora, poslovnim i trgovinskim objektima tj. tercijalnim, uglavnom bankarskim i preprodajno-preprodavačkim sektorom.

Projekt Ploha/Površina financiran je sredstvima Grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport. Oglasni prostor je djelomično ustupio P.I.O. d.o.o., medijska kuća specijalizirana za vanjsko oglašavanje.


Povezano