„Još nismo imali domaći film koji na takav način, barem po onome što ja znam, govori o emocionalnim problemima s kojima se svako ljudsko biće može identificirati, dakle o problemima ljubavi, veza i prihvaćanja koji nisu pitanje samo homoseksualnih, već odnosa među svim ljudima“, komentirao je Nenad Puhovski dokumentarni film Još jednom.
Slažu li se s ovakvom ocjenom filma, stanovnici Pazina i okolice mogli su provjeriti 28. veljače u dvorani Spomen doma, kao i građani Pule u DC Rojcu dan ranije.
Je li 30-ak ljudi, koliko ih se okupilo u pazinskoj dvorani Istra, premalo ili se više od toga nije ni moglo očekivati, teško je reći. Uostalom, možda je bolje i ne znati je li „kontroverznost“ teme ili nezainteresiranost za istu uzrok tolike (ne)posjećenosti besplatne projekcije ovog srednjometražnog dokumentarca.
O filmu koji prati živote 5 prijatelja, 4 lezbijke i jedne transrodne osobe, u više je navrata bilo riječi na portalu Vox Feminae. U razgovoru s Antonelom Marušić režiserski dvojac, Ana Opalić i Noah Pinatarić, progovorio je o inspiraciji za film, okolnostima snimanja i kreativnim poteškoćama za vrijeme montaže.
O svemu tome, ali i još koječemu, istarska je publika imala priliku porazgovarati sa sudionicima nakon projekcije filma, što je i osnovna zamisao turneje po hrvatskim gradovima, na koju su krenuli.
„Ideja nam je da vidimo kako Hrvatska diše u tom smislu. Gdje su bolne točke? Mi smo pretpostavljale da je najlakše krenuti s Istrom; nitko nas ondje valjda neće prebiti“, objasnila je Mima Simić pozitivnu predrasudu prema Istri. Predrasudu s kojom se publika, i u Puli i u Pazinu, uglavnom nije složila.
Tolerancija prema LGBT populaciji vrijedi u teoriji, no praksa ukazuje na drukčije stanje, složilo se gledateljstvo prisjećajući se primjera nasilja i netrpeljivosti prema homoseksualnim osobama u Istri, ali i naglašavajući njihovu nevidljivost u javnim prostorima.
Ekipa filma, već spomenuti Ana Opalić, Noah Pintarić, Mima Simić, kao i Ivana Kovačić i Gabrijela Ivanov veliku su iskrenost i hrabrost vidljivu u filmu potvrdili i u odgovaranju na pitanja publike koja se, isprva sramežljivo, a kasnije sve odvažnije, zanimala o outanju, promjeni spola, podršci koju su im pružili ili uskratili najbliži, o odnosu koji imaju sa religijom i sl.
Diskusija je održana u vrlo prijateljskom i opuštenom tonu, što se osim dobro raspoloženoj Mimi Simić i blagonaklonoj publici, može zahvaliti i novinarki Ivani Ujčić, moderatorici diskusije.
Ekipa dokumentarca kamerom je zabilježila neke od izrečenih komentara, što će učiniti i u sljedećim gradovima koje posjete, a snimljeni materijal činiti će građu za novi, vjerujemo, jednako zanimljiv film.
Kamo se spremaju nakon Istre pratite na FB stranici filma i na voxfeminae.net.
Piše: Ana Galant
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
